PARIZ, 30. rujna (Hina/AFP/AP) - U činu pokajanja, za koji nema presedana, francuska Rimokatolička crkva ispričala se u utorak za svoju šutnju za vrijeme sustavnog proganjanja i deportacije Židova pod pronacističkom vladom iz Vichyia,
tijekom Drugog svjetskog rata.
PARIZ, 30. rujna (Hina/AFP/AP) - U činu pokajanja, za koji nema
presedana, francuska Rimokatolička crkva ispričala se u utorak za
svoju šutnju za vrijeme sustavnog proganjanja i deportacije Židova pod
pronacističkom vladom iz Vichyia, tijekom Drugog svjetskog rata. #L#
Više od 1.000 Židova i kršćana okupilo se zbog ceremonije javnoga
pokajanja na prostoru prihvatnog logora Drancy izvan Pariza, u kojemu
su Židovi držani u strašnim uvjetima, prije posljednjeg puta u
Auschwitz.
"Molimo za Božji oprost i tražimo od židovskog naroda da čuje naše
riječi pokajanja", kazao je biskup Saint-Denisa Olivier de Berranger.
Ispred smeđeg, zapečaćenog stočnog vagona, nalik onima korištenim za
transport Židova u logore smrti, Berranger je čitao izjavu koja
osuđuje šutnju Crkve i klera između 1940. i 1942.
"Priznajemo da je francuska Crkva bila neuspješna u svom poslanju
oblikovanja savijesti i time postala odgovorna što nije odmah ponudila
pomoć, kada su prosvjed i zaštita bili mogući i nužni, bez obzira na
kasnije nebrojene čine hrabrosti", kazao je Berranger.
"Ispovijedamo ovu pogrešku", kazao je.
Do čina svečanog pokajanja dolazi tjedan dana prije početka suđenja
Mauriceu Paponu, najvišem dužnosniku Vichyjeve vlade koji je do sada
izveden pred sud na temelju optužbe za sudjelovanje u zločinima protiv
čovječnosti.
Bivši policijski nadstojnik u Bordeauxu, Papon je optužen zbog
potpisivanja naloga za uhićenje koje su odveli u deportaciju 1.690
Židova, među kojima i 223 djece. Očekuje se da će njegovo suđenje
rasvijetliti ulogu francuskih vlasti u Holokaustu.
Isprika je došla 57 godina nakon tzv. protužidovskg zakona iz
listopada 1940., četiri mjeseca nakon što je vođa vlade u Vichyu
maršal Philipe Petain preuzeo vlast i raspustio parlament.
Mjere diskriminacije su u Francuskoj bile od onih već na snazi u
Njemačkoj. Židovi su otjerani iz većine zanimanja, kao što su ona u
pravosuđu, medicini, prosvjeti i drugim civilnim službama.
Židovi nisu imali pravo posjedovati imovinu, njihova djeca nisu
smjela u javne parkove, morali su se voziti u zadnjim kolima podzemne
željeznice i kasnije su morali nositi žutu Davidovu zvijezdu.
Vichyjevim dužnosnicima bilo je dozvoljeno provesti detaljne popise
židovskog pučanstva i njihove imovine, kako bi ih policija lakše
deportirala.
Iz Francuske je između 1941-44. deportirano oko 76.000 Židova, među
kojima oko 12.000 djece, od kojih je samo 2.500 preživjelo.
Prema podacima povijesničara Sergea Klarsfelda, 63 od 74 konvoja s
deportiranim Židovima iz Francuske krenulo je s kolodvora Bobigny i
Bourget, nedaleko logora Drancy, vozeći u zapečaćenim vagonima 63.300
Židova od kojih 10.000 djece, prema nacističkim logorima istrebljenja.
Preživjelo je 2.245 od ukupnog broja deportiranih Židova.
Logor Drancy bio je pod francuskom upravom do srpnja 1943., kada je
prešao pod njemačko zapovjedništvo Aloisa Brunnera.
Još dvadesetak drugih zatočeničkih logora postojalo je u Francuskoj
pod upravom Vichyja, kao što su Compiegne, Pithiviers ili Beaune la
Rolande, odakle su isto tako bili upućivani vlakovi za Auschwitz.
Logor Drancy, ustanovljen u rujnu 1939., ispočetka je prihvaćao
komuniste i britanske ratne zatvorenike, da bi u kolovozu 1941. bio
pretvoren u policijsku upravu i, na zahtjev njemačkih vlasti,
zatočenički logor za Židove. Kroz taj je logor prošlo oko 8.000
zatvorenika, među kojima i mnogo djece.
Biskupska isprika izrečena u utorak, utemeljena je na tri godine
starom pozivu pape Ivana Pavla II upućenog Crkvi da javno ispovjedi
grijehe Rimokatolika na ulasku u treće tisućljeće.
(Hina) ss dh
302200 MET sep 97