NEW YORK, 14. rujna (Hina/AP) - Osobni predmeti, obiteljske fotografije i dokumentarni filmovi predstavljeni u novom muzeju židovskog nasljeđa u New Yorku pokušavaju ispričati novu priču o židovskom životu prije, tijekom i nakon
nacističkog pokušaja da unište židovski narod i vjeru.
NEW YORK, 14. rujna (Hina/AP) - Osobni predmeti, obiteljske
fotografije i dokumentarni filmovi predstavljeni u novom muzeju
židovskog nasljeđa u New Yorku pokušavaju ispričati novu priču o
židovskom životu prije, tijekom i nakon nacističkog pokušaja da unište
židovski narod i vjeru. #L#
Novi muzej, koji će biti otvoren u ponedjeljak, puput ostalih muzeja
o Holokaustu govori o usponu nacional-socijalizma, o progonu Židova,
njihovom pokušaju spašavanja, o deportacijama i logorima smrti.
Ali pravi doprinos ovog muzeja leži u pokušaju da se pokažu
individualni životi zahvaćeni tim razdobljem naše povijesti.
"Ovaj muzej ne govori toliko o 'povijesti' već o ljudskom iskustvu,
ljudskim vrijednostima", izjavio je direktor muzeja David Altshuler,
dodajući: "Pokušali smo ispričati osobne priče".
U svijetu postoji više muzeja posvećenih Holokaustu - "United States
Holocaust Memorial Museum" u Washingtonu, "Simon Wiesenthal Center's
Museum of Tolerance" u Los Angelesu, memorijalni centar "Yad Vashem" u
Jeruzalemu i "Jewish Museum" u Berlinu, koji bi uskoro trebao biti
otvoren.
"Ovo je jedini povijesni muzej u svijetu koji, prema mojim
spoznajama, koristi osobna iskustva kako bi pokazao vrijeme i
prostor", izjavio je Altshuler.
Iznošena dječja cipelica, izložena u muzeju, govori priču o Ireni
Katzenstein, i govori o tome kako je nacistički režim utjecao na
njezinu obitelji.
Njezini su roditelji poslali desetogodišnju Irenu u Englesku u
pokušaju da je spase od nacističkog režima. Njezina joj se majka
uskoro pridružila, ali otac nije mogao dobiti papire za odlazak u
Englesku te je pobjegao u Čile. Cipelicu je ponio sa sobom. Nakon
rata, obitelj se ponovno sastala, ali odnosni su bili napeti.
"Jedna od stvari koje je učinio nacional-socijalizam je često bila
uništenje obiteljskog života", izjavila je Irene Katzenstein Schmied.
"Kada sam pronašla tu cipelicu, shvatila sam da je moje otac u sebi
posjedovao crtu nježnosti za koju nisam znala", dodala je.
Prvi kat muzeja posvećen je židovskom životu ranih dvadesetih godina
našeg stoljeća.
O vjenčanjima se govori uz pomoć pozivnica za vjenčanje Irme Monash i
Viktora Wasservogela, koji su se vjenčali u Beču 2. srpnja 1922.
godine.
Drugi je kat posvećen Holokaustu.
U dokumentarnom filmu upoznajemo Ernsta Michela (15) iz Mannheima u
Njemačkoj koji je pisao svim predsjednicima svijeta tražeći:
"Gospodine, molim vas da mi pomognete da odem iz Njemačke prije nego
što se stvari pogoršaju".
"Većina prikaza povijesti Holokausta tijekom svih proteklih godina,
bili su prikazi koje su stvarali nacisti: njihove dokumentarne
fotografije, njihovi filmovi", izjavio je Altshuler, dodajući: "Mi smo
ohrabrili Židove da žrtvama i njihovim obiteljima vrate ljudskost koju
su im nacisti oteli".
(Hina) nb dr
140859 MET sep 97