24. IX. LE MONDE, UVODNIK

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=24. IX. 1997. Ž3=U Bosni, nema nade u izbornim kutijama "Zapadne države po svaku su cijenu željele održati općinske izbore u Bosni. I učinile su tako. Izbori su održani. No, čak i prije objave rezultata, jasno je da ti izbori nisu poslužili ostvarivanju njihovih ciljeva - pacifikaciji i učvršćenju mira u državi, što bi zapadnim državama omogućilo da odu iz Bosne. Dogodilo se upravo suprotno. Čuda se ne događaju. Ne uspostavlja se demokracija pozivanjem izmučenih građana da glasuju u uvjetima koji ne odgovoraju ni temeljnim demokratskim pravilima. Ne može se smjestiti mir u glave, niti oživjeti želja za suživotom umjetnim sredstvom - izborima - kad je jasno da oni ne znače i stvarnu uspostavu pluralizma. U skladu s mirovnim sporazumom koji je prije gotovo dvije godine potpisan u Daytonu, izbjeglice (gotovo polovica stanovništva Bosne) su mogli glasovati u općini iz koje su otišli, i u onoj u koju su stigli. Tom odredbom kumovi mirovnog sporazuma sigurno su namjeravali izbrisati etničko razdvajanje kao posljedicu rata. Ali je za to trebalo poštovati još jednu daytonsku odredbu: pravo izbjeglica da se vrate svojim kućama. A toga nije bilo. Kako bi iz izbornog postupka zaista bili isključeni ekstremistički vođe koji su tu državu odveli u katastrofu i ratne zločine, bilo je nužno da i same zapadne države budu zaista odlučne i da ih iz njega isključe, i da ne izgleda, dvije godine poslije, kao da se one boje ratnih zločinaca i njihova utjecaja. Budući da ratne rane još nisu zarasle, izbori nisu mogli biti ništa drugo do nastavak rata drugim sredstvima. Na kraju krajeva, možemo si postaviti i ovo pitanje: ako ti ljudi zaista ne žele živjeti zajedno, zašto ih na to prisiljavamo? Ne bi li bilo bolje da se zaista razdvoje, kako to ne bi radili oružjem? Očito je da je i ta mogućnost bila u glavama potpisnika Daytonskog sporazuma, a to objašnjava i proturječnosti u samom sporazumu. A danas možemo vidjeti u kolikoj je mjeri takva računica bila pogrešna. Za miran razlaz ni danas nema ništa više mogućnosti nego što ih je bilo 1992. godine. Separatizam je izazvao rat i on će ga opet izazvati ako mu to dopustimo. Velike sile, sviđalo im se to ili ne, još će dugo morati štititi tu malu državu koju nisu znale na vrijeme obraniti od ekstremizama. A pri tom zadatku mogu računati samo na najsumnjivijeg od svih saveznika, na Slobodana Miloševića, čije vodstvo danas osporavaju samo još veći ekstremisti od njega. Treba proteći još mnogo vremena prije nego mudrost dobije pravo glasa i prije nego novi naraštaji Srba i Hrvata, žrtve ratova koje su vodili stariji, opet pronađu nadu", stoji u uvodniku lista. 240150 MET sep 97