VOA - 22. RUJNA, SKUP U INSTITUTU ZA MIR O SPRIJEČAVANJU SUKOBA

Ž1=GLAS AMERIKE - VOA Ž2=22. IX. 1997. U poslijehladnoratovskom svijetu sukobi izbijaju nevezano s ideologijom. Premda manjih razmjera, oni nisu manje razorni. Kako ih spriječiti ili privesti kraju? Na ovo su pitanje nedavno pokušali odgovoriti sudionici znanstvenog skupa održanog u Institutu za mir Sjedinjenih Država u Washingtonu. Tema 'Koristi i promašaji međunarodnih mirovnih operacija'. Prilog Eda Warnera. "Početkom ovog desetljeća činilo se da bi mirovne snage Ujedinjenih naroda svijetu mogle donijeti mir. No, kako kaže Donald Rotshild, profesor političkih znanosti na sveučilištu Kalifornija, vrijeme je raspršilo takve nade. Gospodin Rotshild je nabrojio sve nedostatke intervencija Ujedinjenih naroda. = To su nejasnoće oko ovlasti za donošenje odluka, nesposobost da se razvije doktrina koja bi dužnosnicima na terenu omogućila samostalno donošenje odluka, svađe oko zapovjedništva, nesposobnost integracije postrojba iz različitih zemalja, pritisci pojedinih zemalja da se njihovi dužnosnici postave na ključne položaje te, konačno, kadrovski profil organizacijskih službi u kojima vlada mediokritetstvo i nepotizam. Profesor Rotshild upozorava i na pritisak javnog mnijenja, posebice u Sjedinjenim Državama. U lipnju 1994. godine, primjerice, samo je 28 posto Amerikanaca poduprlo slanje postrojba u Ruandu kako bi se prekinuo genocid. Dva mjeseca kasnije, jedna druga anketa pokazala je da ih 68 posto podupire nevojne oblike pomoći Ruandi. Umjesto mirovnih operacija Ujedinjenih naroda na scenu zato stupaju ad hoc koalicije koje predvodi određena zemlja. Primjeri zato su američka intervencija na Haitiju ili pak talijanska u Albaniji. Timothy Sisck, djelatnik Instituta za mir, kaže da su takve koalicije učinkovitije, i to zato jer odražavaju nacionalne interese pojedinih država. = Koalicijske intervencije bit će glavni oblik provođenja mirovnih operacija sve dok zemlje članice ne budu spremne potpuno odgovarati obvezama povelje Ujedinjenih naroda. To će biti slučaj i dok ne dođe do značajne reforme Ujedinjenih naroda, također nastavit će se s multilteralnim intervencijama u sukobima unutar pojedinih država. A u nekim slučajevima i takve koalicijske snage osuđene su na neuspjeh, kaže Chen Kaufman, profesor međunarodnih odnosa pri sveučilištu Lee. = Kad ratuju etničke ili nacionalne skupine, njih ne zaustavlja ništa drugo osim potpunog razdvajanja. To je tek djelomično rješenje, smatra pofesor Kaufman, no time se ipak smanjuje intenzitet sukoba. Razdvajenje Cipra na grčki i turski dio nezadovoljavajuće je rješenje, kaže gospodin Kaufman, no broj ljudskih žrtava je smanjen na samo 12 u 22 godine. To bi, smatra on, bilo izvrsno rješenje i za Bosnu i Hercegovinu, ali i za Ruandu, Šri Lanku i Kašmir. Slično bi razdvajanje, po njegovu mišljenju, koristilo i Izraelu. Izrael je, prognavši Arape, stvorio najvećim dijelom homogenu državu, no širenjem židovskih naselja na zapadnoj obali sukob s Arapima je ponovno oživio. = Ako se razdvajanjem zaraćenih etničkih skupina smanjuje nasilje, onda ponovno nacionalno miješanje povećava opasnost od nasilja. To se upravo i dogodilo. Na nesreću, zbog izraelske politike i naseljavnja, na zapadnoj obali danas žive i židovski naseljenici, a i Palestinci. Posljedica su golemi sigurnosni problemi. Prvo ustanak Palestinaca, a potom i rast terorizma na obje strane. Neki sudionici panela smatrali su da je profesor Kaufman olako prešao preko uloge pluralističkog društva u pomirenju zavađenih zajednica. Hoće li svijet biti beskonačno podijeljen u međusobno nepomirljive nacionalne enklave? Neće, odgovara Chen Kaufman. Pluralizam će prevladati tamo gdje je on odista i moguć, a separatizam tamo gdje se ništa drugo ne da učiniti." Ž5=(VOA) 230141 MET sep 97