3 VEČERNJI KRUŠELJ 1-9

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2A=1. IX. 1997. Ž3=Olakšanje i pokoja žaoka Reakcije koje je izazvala potvrda uspostave punih diplomatskih odnosa između Hrvatske i Izraela, povod su osvrta Željka Krušelja. Izdvojivši 'krikove' srpskog lobbya i u Jeruzalemu i u samoj Srbiji te Centra Simona Wiesenthala koji je izrazio "'duboko žaljenje' zbog takve odluke izraelske vlade", Krušelj se podrobnije bavi reakcijama koje je uspostava diplomatskih odnosa izazvala kod istaknutijih članova židovske zajednice u Hrvatskoj. "Opći je dojam da je vodstvu zagrebačke Židovske općine napokon laknulo, tako da se već konkretiziraju i planovi daljnjeg produbljavanja međudržavnih odnosa", ocjenjuje Krušelj. U tom kontekstu vrijednim ocjenjuje istup Mihaela Montilja, predsjednika Izraelsko-hrvatskog društva u kojem on pita "kako se jednom Simonu Wiesenthalu, čovjeku golemoga političkoga i životnog iskustva, može dogoditi da uporno zanemaruje temeljni demokratski postulat po kojem jedino može biti 'kriv onaj koga osudi sud', aludirajući time na ustaške naredbodavce i izvršitelje zločina, dok taj karizmatski 'lovac na ratne zločince', potpuno ignorira respektabilno hrvatsko antifašističko naslijeđe". Političkom žaokom, pak, smatra istup dr. Ive Goldsteina, "za kojeg se zna da u javnosti odražava mišljenje određenoga intelektualnog kruga", i piše: "Iako je Goldstein ne tako davno kritizirao ustavotvorce zbog preambule u kojoj se ističe da se Hrvatska vezuje na zavnohovsko naslijeđe, sada postavlja pitanje 'mora li se današnja hrvatska vlast uopće ispričavati za zločine što su ih ustaše počinile protiv Židova prije pola stoljeća'. Jasno je da to antifašiste može oneraspoložiti, ali predsjednički se dvori, uvažavajući političke realnosti, time odazivaju na zamolbu izraelske strane, slično kao što su to već učinili Nijemci ili Poljaci, jer se ustaštvo u svome rasnome udvorništvu prema Hitleru zaklanjalo iza hrvatskoga imena", komentira Krušelj i na kraju još piše: "Sporna je, isto tako, i Goldsteinova tvrdnja kako će se uspostava međudržavnih odnosa najpozitivnije odraziti na proces 'deustašizacije'. Nije, dakako, problem u samome terminu, već u pretpostavci da je današnja Hrvatska na neki način 'ustašizirana', što ipak ne odgovara istini. Unatoč tome što desni radikalizam, ponajprije onaj 'nostalgičarski' ne miruje, on gotovo da i ne utječe na politička zbivanja". 010326 MET sep 97