FRANCUSKA,DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE,24.8.1997.BOSNA

FRANCUSKA DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE 24. VIII. 1997. Bosna se cijepa "Brčko, na sjeveru Bosne, na granici s Hrvatskom: most koji je minirao i zakrpao NATO vodi u samo središte gradića koji su pripojili Srbi. Srpski redarstvenik naređuje: troškovi vize 50 njemačkih maraka. To je protuzakonito. Republika Srpska (srpski entitet u Bosni) nema pravo tražiti, niti izdavati vize. Nu treba se pomiriti ili otići. Danak je plaćen pred očima SFOR-ove (Stabilizacijske snage NATO-a) ophodnje koja čuva most. Kada se srpski redarstvenik vratio u stražarnicu, prišao nam je međunarodni redarstvenik UN-a i upitao: 'Tražio je od vas novac? Nemaju pravo to činiti, ali mi tu ne možemo ništa.' 15 km izlokane ceste do Arizona Roada (NATO-ova šifra) trgovački je koridor koji od Hrvatske ide k jugu. Na pola puta između granice i Tuzle, prelazimo crtu koja razdvaja entitete. Daytonski sporazum koji jamči slobodu kretanja, učinio je sve da ta crta ne bude granica. Međutim, mržnja je još tako jaka da je vozila registrirana u srpskoj Bosni nikada ne prelaze. Dakle, promet se tu zaustavlja i na crti je s vremenom nastalo slobodno trgovište, gomila baraka gdje zajednice razmjenjuju svoja dobra: cigarete, CD-e, voćne sokove, kade i razglednice. Do Sarajeva, na području koje nadzire hrvatsko-muslimanska Federacija, put je slobodan. 15 km do prijestolnice, druga je prijestolnica, ovaj put srpska: Pale. SFOR je spriječio Srbe da podižu rampe, nu granica ipak postoji i samo ju se stranci usuđuju prijeći. Ploča s ćiriličnim natpisom, izbušena nabojima, kaže: 'Srpsko Sarajevo'. Neki se diplomati i danas boje da bi sukob između Biljane Plavšić, predsjednice Republike srpske koja boravi u Banjoj Luci i 'tvrde' struje Radovana Karadžića na Palama, mogao dovesti do rascjepa unutar bosanskosrpskog entiteta. Jedan je zajedljivi vlasnik svoj mali bistro načinjen od dasaka nazvao 'Dayton', posao mu ide vrlo dobro. Tu se zaustavljaju oni koji se šetkaju između Sarajeva i Pala i mijenjaju vozila ili taksije kako ih ne bi primijetili zbog njihovih registracijskih pločica. Te pločice - grb s crveno-bijelim šahovskim poljem za Hrvate, plavi za Muslimane, ćirilični za Srbe - pravi su glavolom. Za međunarodnu zajednicu koja nije uspjela nametnuti jedinstven i bezimen sustav. Za putnika koji bi mogao biti kamenovan i imati probušene gume, ako nema prave pločice. Rješenje je skinuti tablice pred očima redarstvenika punim razumijevanja. Mostar, na jugu Bosne, podijeljen je popola između Hrvata i Muslimana tri godine nakon završetka krvavog sukoba. Granica se čini običnom: Neretva koja teče posred gradića. Nu na hrvatskoj strani pješaci se odjednom ne žele skloniti i mrko gledaju hrvatske pločice. To je muslimanska enklava. Moramo se parkirati malo dalje. Vraćamo se na sjever. Iz Sarajeva prema Banjoj Luci, gospodarskom središtu Srba na sjevero-zapadu, cesta ide kroz područja koja su 100 posto hrvatska. U trgovačkom središtu u Vitezu, japanski se hi-fi plaća hrvatskim kunama. Isto kao što se u Sarajevu plaća bosanskim dinarima, u Banjoj Luci srpskim dinarima, a njemačkim markama gotovo posvuda. Malo dalje, u Jajcu, odakle su Hrvati nedavno protjerali stotine muslimanskih izbjeglica, redarstvenici nose iste odore kao i njihovi kolege iz Hrvatske. Na pošti možete zvati Zagreb a da prije ne birate međunarodni broj za Hrvatsku. Na oglasnim pločama reklama za hrvatsku mineralnu vodu 'Jamnicu' i 'Croatia osiguranje'. Ili slika predsjednika: ne Alije Izetbegovića, već hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana", kaže se u napisu. 260324 MET aug 97