RFI - 17. KOLOVOZA, LOVRIĆ O KROJIDBI BOSNE

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 17. VIII. 1997. Iz Hravtske javlja se Jelena Lovrić tjednom kronikom. "Pokretanje istrage protiv Dobroslava Parage i Ivana Zvonimira Čička ponovo je na hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni aktualiziralo pitanje Karađorđeva. I predsjednik jedne od malih pravaških stranaka i predsjednik nacionalnog hrvatskog Helsinškog odbora osumnjičeni su za širenje lažnih vijesti. Obojica su u svojim interviewima optužili Tuđmana da je u Karađorđevu u proljeće 1991. godine dogovorio s Miloševićem podjelu Bosne i Hercegovine. Čičak tvrdi da u inozemstvu postoji kompletna snimka tog susreta tako potanka da se iz nje vide imena konobara koji su dvorili pregovarače kao i vrste pića koje su pili. Paraga je također tvrdeći da posjeduje relevantne dokaze Tuđmana tužio i haaškom sudu smatrajući ga suodgovornim za teška ratna stradanja koje je pokrenula srpska strana, ali joj se Hrvatska ubrzo pridružila. Ocjenjujući da su tvrdnje o dogovoru u Karađorđevu lažne, državni se odvjednik poziva na neprecizirani demanti hrvatskog Predsjednika te na nepostojanje činjenica koje bi taj dogovor potvrđivale. Što su zaista u Karađorđevu, pa zatim i u Tikvešu predsjednici Hrvatske i Srbije na početku rata razgovarali i dogovarali javnosti dosad nije poznato. Istina je i to da je Tuđman u nekoliko navrata, ali tek u posljednje vrijeme demantirao postojanje dogovora s Miloševićem o podjeli Bosne. Ali svojedobno je o svojoj namjeri da uzme dio Bosne i Hercegovine govorio mnogima i mnogo. Nije u tome bio nimalo diskretan. Poznato je da je Tuđman još od 60-tih godina zagovarajući postizanje povijesnog hrvatsko-srpskog sporazuma smatrao da Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti. Muslimane nije priznavao kao nacionalnost. No nakon što je postao hrvatski predsjednik svoje je stavove u više navrata i javno formulirao. Govorio je o neprirodnom hrvatskom terenu kojega treba popuniti, o potrebi formiranja nacionalno kompaktnog teritorija s ove i one strane granice, o nužnosti stvaranja hrvatskog strateškog zaleđa u BIH-a, aplaudirao je ciparskom modelu kao pravom riješenju za Bosnu. Tvrdio je da se ni BIH-a kao ni Jugoslavija ne može održati. Na prijelazu iz '91. u '92. godinu u svečanom novogodišnjem interviewu i Tuđman kaže da bosanski problem treba riješiti na prirodan način, na način kako je bila riješena Banovina. Banovina je pred Drugi svjetski rat bil formirana tako da je obuhvaćala i veliki dio Bosne i Hercegovine. 'Pri tome bi,' nastavlja hrvatski Predsjednik s objašnjenjem,' mogao ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno i nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina.' Riječ je o jasnom pledoajeu za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske. Ali brojne izjave i dokumenti koji svjedoče da je Tuđman zagovarao podjelu Bosne i Hercegovine ne moraju značiti da se o tome i dogovorio s Miloševićem. Moguće je da takvog dogovora u Karađorđevu nije bilo. Međutim sve što se kasnije dogđalo signalizira da je takav dogovor ipak postignut, a postoje o tome i neka svjedočanstva. Tako se primjerice nekad bliski Tuđmanov suradnik, a zatim jedan od najžešćih njegovih kritičara Stipe Mesić sjeća da se hrvatski Predsjednik vrlo dobre volje vratio iz Karađorđeva i da je govorio kako će Hrvatska biti veća nego što je ikad bila. To navodi u tužbi Haaškom sudu (...) u ljeto '91. godine. Tadašnji je Tuđmanov savjetnik, a današnji hrvatski ambasador tom prilikom potvrdio da je došlo do tajnih razgovora između Srbije i Hrvatske i da je dogovoreno da se jugoslavenski sukobi riješe podjelom Bosne i Hercegovine. Nobilo je rekao da su Tuđman i Milošević o toj nagodbi raspravljali na najmanje dva susreta i da se ključni dio pregovora odnosio na stvaranje muslimanske tampon državice i dobrovoljnu razmjenu stanovništva. O tome je potkraj prošle godine svjedočio i nekad bliski Tuđmanov suradnik dr. Dušan Bilandžić. Ugledni povjesničar koji je nakon '90. godine jedno vrijeme bio i član predsjedništva Hrvatske, a potom hrvatski diplomat u Beogradu otkriva da je po nalogu predsjednika Hrvatske s predstavnicima Srbije sudjelovao u izradi zemljovida dijeljenja Bosne. On kaže: 'U početku '91. godine nakon Tuđmanovih pregovora s Miloševićem dogovoreno je da se sastanu dvije komisije koje bi raspravljale o podjeli Bosne i Hercegovine. Tuđman nam je tada rekao', sjeća se Biladžić, 'da se on s Miloševićem načelno dogovorio, a da mi to moramo konkretno razraditi na mapama.' Održana su tri kruga razgovora u Tikvešu i Beogradu, Bilandžić navodi i listu sudionika. Sjeća se i toga da je na takvo pitanje što će na takvu podjelu reći Muslimani, hrvatski Predsjednik odgovorio da oni neće ništa reći ako se Srbi i Hrvati dogovore. Tvrdio je i da će međunarodna zajednica pristati na sve sporazumne aranžmane. Da će zajedno s Miloševićem podijeliti Bosnu, to je Tuđman početkom '92. godine govorio i Warrenu Zimmermanu. Posljednji američki ambasador u doratnoj Jugoslaviji u svojim se memoarima prisjeća da mu je hrvatski Predsjednik na pitanje kako može vjerovati u dogovor s Miloševićenm koji je izvršio agresiju na Hrvatsku doslovce odgovorio: 'Vjerujem Miloševiću.' Lord Owen također navodi kako su mu Tuđman i Milošvić jednom prilikom pokazali na salveti nacrtanu kartu na tri dijela raskomadane Bosne i Hercegovine. To nije jedina Tuđmanova karta na salveti, ali ... da su dvojica kartografa Muslimanima namjenila samo 23 posto teritorija Bosne i Hercegovine. Više valjda nije ostalo nakon što su zadovoljili vlastite apetite. Unatoč svjedočenjima koje ovim prikazom nismo iscrpili, hrvatski vrh preko državnog tužitelja sada odjednom progoni one koji se prisjećaju Karađorđeva. Čini se da su im te uspomene postale nepodnošljive otkako se za povijesni dio u bivšem Tuđmanovom lovištu sve češće zapikava i Haaški sud."(RFI) 180129 MET aug 97