DNEVNI PREGLED 160 21. KOLOVOZA 1997.

BRITANSKI RADIO - BBC 20. VIII. 1997. Britanski dnevnici i danas izvješćuju o borbi za vlast u Republici Srpskoj, točnije o borbi za nadzor nad redarstvenom postajom u Banja Luci. Jučer su redarstvenici lojalni Radovanu Karadžiću uhitili i nekoliko sati zadržali Milana Šutilovića kojega je u nedjelju Biljna Plavšić imenovala šefom redarstva odnosno redarstvenom postajom u Banja Luki. Šutilovića su uhitili specijalci i zahtjevali da potpiše ostavku. On je to odbio i nakon tog je pušten, službeno je priopćeno. Gospođa Plavšić je pokušala nametnuti nadzor nad snagama sigurnosti u Banja Luci smjenivši četiri zapovjednika redarstva u ponedjeljak navečer. Nu jučer poslije podne Dejan Samara na čije mjesto je imenovan Šutilović još uvijek je zapovijedao redarstvenom postajom, izvješćuje 'The Financial Times'. Ne znamo što se događa, Šutilović je otišao i nije se više vraćao. Samara zapovjeda, navodi riječi službujućega redarstvenika 'The Times'. Bitka za redarstvenu postaju u Banja Luci odražava veće političke bitke između gospođe Plavšić i gospodina Karadžića koji je od početka rata imao nadzor nad snagama sigurnosti u Republici Srpskoj i koji je svo to vrijeme... odvajao milijune funti na račune švicarskih banaka. Izgleda da se njegovo carstvo konačno počinje urušavati. Nu visoki redarstveni dužnosnici, mnogi velikodušno nagrađeni za svoju odanost, nisu sigurni trebaju li već promijeniti stranu, piše 'The Times'. Isti list navodi riječi neimenovanog banjalučkoga redarstvenika koji kaže da većina njegovih kolega još uvijek pokušava procijeniti kamo vjetar puše i kome se prikloniti te da će Biljana Plavšić biti zauvjek poražena ako izgubi bitku u Banja Luci. Šesnaest oporbenih stranaka uputilo je preko krugovala poziv pučanstvu Banja Luke da održe miting protiv Momčila Krajišnika tvrdeći da se u gradu okupljaju redarstvenici iz svih ostalih dijelova Republike Srpske. Ravnoteža snaga činila se sve nesigurnijom pred kraj dana kada su se proširile vijesti da u grad stiže Momčilo Krajišnik, srpski predsjednik u državnom bosanskom predsjedništvu i smjenjeni ministar unutarnjih poslova Dragan Kijac kako bi održali skup protiv Biljane Plavšić, piše 'The Times'. 'The Financial Times' navodi da je održan skup potpore Biljani Plavšić na kojemu se po kiši okupilo nekoliko stotina njezinih pristaša te da je ona od njih zatražila da organiziraju svakodnevne skupove sve dok njezine redarstvene snage ne preuzmu nadzor nad redarstvenom postajom. Predsjednica je do kasno u noć o krizi razgovrala s američkim generalom Ericom Shinsekiem, američkim izaslanikom za Bosnu Robertom Gelbardom i Carlosom Westendorpom, visokim predstavnikom međunarodne zajednice. Službeno je priopćeno kako su oni došli da bi pružili potporu gospođi Plavšić te da su zabrinuti napetim stanjem u Banja Luci, stoji u izviješću 'The Financial Timesa'. 'The Financial Times' objavljuje i opširan komentar Edwarda Mortimera pod naslovom 'Trenutak istine' u kojem auktor tvrdi da je sastanak članica NATO-a u portugalskom gradu Sintri bio prekretnica za Daytonski sporazum budući da je međunarodna zajednica uistinu postala zajednicom i odlučila se ozbiljno prihvatiti uratka reintegracije Bosne. Podsjećajući na pothvat 'tango' u kojem su britanski specijalci uhitili i haaškom sudu predali Dušana Kovačevića te ubili još jednog s potjernice suda Simu Drljaču, kao i na uhićivanje Slavka Dokmnović u Podunavlju, Mortimer kaže da je neobjavljivanje optužnice protiv njih vojnicima dalo taktičku prednost, ali da je ujedno proširilo paniku među potencijalnim krivcima, posebice među Karadžićevim pristašama na Palama i ekstremistima među čelnicima bosanskih Hrvata. Ta demonstracija bojne sile dala je poticaj i civilnim predstavnicima međunarodne zajdnice u Bosni na čelu s visokim predstavnikom Carlosom Westendorpom. Njegov ured je zauzeo otvoreno intervenistički stav u sukobu između pristaša predsjednice Biljane Plavšić i Radovana Karadžića, čvrsto stavši na stranu gospođe Plavšić. Jedan od razglasnika gospodina Westendorpa jučer je izjvio da će novi parlamentarni izbori u Republici Srpskoj zasigurno biti održani u listopadu pod međunarodnim nadzorom. Drugim riječima gospodin Westendorp je napokon počeo rabiti golemi autoritet koji mu daje Daytonski sporazum te se ponaša kao guverner kojeg je imenovala međunarodna zajednica što su, barem na papiru, oduvijek bili i on i njegov prethodnik Carl Bildt, piše Mortimer. Mortimer u komentaru naglašava kako nije riječ o razlikama u karakteru Bildta i Westendorpa za koje kaže da su obojica po preuzimanju dužnosti bili žrtve zlobnih američkih kampanja u kojima ih se optuživalo da nisu dovoljno odlučni, već u tome što Westendorp za razliku od svojeg prethodnika, dobiva vojnu i političku potporu vodećih članica NATO-a, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. On dodaje da su na terenu već uočljivi neki ohrabrujući znakovi. Ne nabraja bolje brzoglasne veza između dvaju entiteta, više samovoza s pločicama federacije u srpskom entitetu te povratak 13 bošnjačkih obitelji svojim kućma u Banja Luku. Nu da bi se ovi zeleni izdanci sljedeće godine pretvorili u žetvu mira bit će potrebno više od jedne zime čvrste međunarodne vladavine. Međunarodna zajednica mora biti spremna za dugu obvezu u Bosni što znači da američki vojnici moraju tamo ostati daleko duže od sadašnjeg roka za povlačenje u lipnju 1998. godine, piše Edward Mortimer u 'The Financial Timesu'. Naslovnim stranicama britanskih dnevnih listova danas dominira domaća tema, odluka vladajuće laburističke stranke da suspendira i pokrene istragu protiv jednog svog zastupnika u parlamentu. Riječ je o Tommiju Geamu koji je optužen da je širio neistinite glasine o jednom od svojih stranačkih kolega, također parlamentarnom zastupniku koji je počinio samoubojstvo. Tada je blisko surađivao s jednim protivnikom stranke. 'The Guardian' koji potanko izvješćuje o svim namjerama koje je stranka poduzela nakon samoubojstva Gordona McMurphtera navodi da je Graham treći zastupnik laburista koji je suspendiran od pobjede na izborima u svibnju. Jedan zastupnik je još pod istragom za korupciju, a drugi pred stegovnim postupkom jer nije prijavio vlasništvo dionica u jednoj englesko-ruskoj udružbi. 'The Independent' na naslovnoj stranici ističe kako jučer London s 32 stupnja Celzijeva bio topliji čak i od Barbadosa te da će, ako se tako vrijeme nastavi, ovo biti najtopliji kolovoz u posljednjih 300 godina, odnosno otkako se u Britaniji vodi meteorološka brojidba.(...) *** U zagrebačkim političkim krugovima se tvrdi da je uhidba optuženog ratnog zločinca Pere Skopljaka, nekadašnjeg šefa redarstva u Vitezu, neće biti izolirani slučaj te da treba očekivati uhidbe drugih optuženika. Prema istim izvorima hrvatske vlasti te uhidbe će izvoditi s određenom zadrškom i to tako da se ona maksimalno odgode, a da istodobno ipak ne štete Hrvatskoj na međunarodnom planu. Iz Zagreba izviješćuje Maroje Mihovilović. "U zagrebačkim političkim krugovima tvrdi se da dolazi skora uhidba t. zv. ahmićke skupine, sedmerice ljudi iz Viteza koji su optuženi za konkretna nedjela protiv Bošnjaka pa se u tome razlikuju od Skopljaka koji je uhićen samo zbog t. zv. objektivne odgovornosti, zbog dužnosti koja je u vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata i počinjenih zločina obavljao. Prema istim izvorima odvjetnici koji kontaktiraju s optuženicima tvrde da su oni jako razočarani zbog najnovijeg razvoja događaja jer su bili uvjereni da ih hrvatske vlasti neće uhićivati i slati u Haag, barem su takva uvjeravanja dobili. Skopljak je, tvrdi jedan zagrebački izvor, boravio u posljednje vrijeme u takvom uvjerenju upravo u Zagrebu, a uhićen je navodno u stanu svoje bliske rodbine u Samoboru. Navodno je sve to primio vrlo teško. U medijskim zagrebačkim krugovima ukazuje se na činjenicu da hrvatske vlasti zasad uhićuju i isporučuju haaškom sudu prvenstveno one koje je lakše pred sudom braniti, koji su optuženi po t. zv. objektivnoj odgovornosti, kao što su bili Tihomir Blaškić koji je bio vojni zapovjednik Viteza, Pero Skopljak koji je u kraćem razdoblju bio redarstveni zapovjednik Viteza te Mirko Aleksovski koji je bio zapovjednik zatvora, a nisu izručeni oni za koje se tvrdilo da su neposredno činili zločine, na primjer u muslimanskom selu Ahmićima, kao niti oni koji su bili u sve to umiješani po stranačkoj liniji Hrvatske demokratske zajednice te imali po toj liniji stvarnu vlast u svojim područjima kao što su bili Dario Kordić u Vitezu ili Ivica Rajić u Kiseljaku. Donedavna najava da bi Kordić mogao otići u Haag, što je potvrdio hrvatski član predsjedništva Bosne i Hercegovine Krešimir Zubak u interviewu zagrebačkom tjedniku Globus prošlog tjedna znači da međunarodna zajdnica nije zadovoljna onim što je Hrvatska dosad napravila kad je riječ o ovim uhidbama i izručenjima pa će Hrvatska biti prisiljena da preda sve sa sadašnjeg popisa optuženika koji po svemu sudeći nije gotov. *** U Hrvatskoj je dodatno uzbuđenje izazvala pojava popisa ratnih zločinaca koji je bio odaslan poštom na naslove stanovnika istočne Slavonije. Prva stranica popisa koja se sastoji od 20-ak stranica, a uključuje 178 imena upućuje na to da je glavna tužiteljica suda za ratne zločine u Haagu Louise Arbour od predstavnika UNTAES-a zatražila da provedu istragu o ratnim zločinima počinjenim u hrvatskom Podunavlju. Nakon toga slijedi popis imena, a uz svako ime navodi se politički ili vojni položaj osobe u doba sukoba te zbog čega bi trebala provesti istragu u svakom pojedinom slučaju. Prilog priredili Maroje Mihovilović u Zagrebu i Snježana Kobrešćak u Londonu. "Zagrebački tjednik 'Nacional' otkrio je kako popis, iako se njegova glavnina odnosi na Srbe, sadrži imena 20-ak Hrvata uključujući i ona voditelja vukovarske bolnice za vrijeme srpske opsada Vukovara u jesen 1992. godine, doktorice Vesne Bosnac i doktora Juraja Njavre. Sud u Haagu i Ured prijelaznog upravitelja izdali su potom priopćenje u kojem kažu kako se radi o krivotvorini. Evo što je o tome rekao zamjenik razglasnika prijelaznoga upravitelja Ujedinjenih naroda u istočnoj Slavoniji Jurij Čižik. = Neki ljudi na tom području primili su taj lažan popis imena, a kada smo prošloga tjedna naišli na te popise smjesta smo uzbunili ured u Haagu i odande smo dobili odgovor da se radi o potpunoj krivotvorini koja ne zaslužuje nikakvu pozornost. Istodobno u Haagu i ovdje u području objavili smo službenu izjavu. Naša izjava pokriva dvije teme: lažni popis koji se pripisuje momčadi u Haagu kao i poštanske karte koje su razaslane širom područja na posebničke naslove i koje zahtjevaju ili podsjećaju pučanstvo područja na to da napuste područje što je prije moguće. Te karte bile su potpisane u ime Odjela za civilne poslove UNTAES-a što je bila još jedna krivotvorina. Mi smo to osudili i upozorili pučanstvo da na to ne obraća pozornost. Upitali smo UNTAES-ovoga razglasnika imaju li informacije tko bi mogao stajati iza toga. = Teško je spekulirati u ovom trenutku tko stoji iza toga. Neke ekstremne snage koje žele protjerati pučanstvo iz područja i na taj način umiješati se u napore UNTAES-a, međunarodne zajednice u području i hrvatske Vlade koja čini napore da završi mirnu reintegraciju područja. Upitan nije li zbunjujuće što se na popisu nalaze i Srbi i Hrvati, između ostalih i doktori Bosanac i Njavro koji se na lažnom popisu optužuje zbog nepružanja prave medicinske pomoći zarobljenim vojnicima Jugoslavenske armije Jurij Čižik je odgovorio: = To je vrlo zbunjujuće, ali ta krivotvorina je vrlo pravilno napisana u tiskarskom smislu. To je vrlo dobro napravljena krivotvorina. Sutkinja Arbour je smjesta pokrenula istragu o tome pokušavajući identificirati mogući izvor takve informacije. Upitali smo Jurija Čižika ne postoji li ipak neki popis ljudi osumljičenih za ratne zločine. = Nema takvog popisa. To je pitanje bilo raspravljano u nekoliko navrata na vrlo visokim razinama, uključujući i predsjednika Tuđmana. Moglo bi biti kaznenih postupaka pokrenutih kod određenih ljudi za prave ratne zločine kao što su ubojstva i slično, ali nema popisa kao takvoga.(BBC) GLAS AMERIKE - VOA 20. VIII. 1997. Danas je u nacionalnom novinarskom klubu u Washingtonu održan panel pod naslovom 'Mediji, pravni poredak i demokratizacija u središnjoj i istočnoj Europi'. Sudionici panela raspravljali su o nizu tema - privatizaciji državnih medija, novinarskoj etici, autocenzuri i nadzoru vlasti nad medijima. U svezi s ovim posljednjim bilo je govora i o sve češćim sudskim postupcima protiv novinara koji su optuženi za klevetu i vrijeđanje visokih dužnosnika. Prilog Bojana Klime. "O toj temi govorila je zagrebačka odvjetnica Vesna Alburić, pravna zastupnica niza hrvatskih listova te jedan od branitelja na suđenju novinarima splitskog 'Feral tribuna' koji su optuženi za vrijeđanje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Na panelu je o slučaju 'Feral tribuna' govorio i Ray Haybert, profesor novinarstva na sveučilištu Maryland i ravnatelj Američkoga novinarskog središta u Budimpešti. Ray Haybert smatra da slučaj 'Feral tribuna', ali i niza sličnih listova u središnjoj Europi nije toliko problem vladina nadzora već nedostatne novinarske etike. 'I mi u Americi često prigovaramo medijima da su odveć senzacionalistički, da ih jedino zanima zarada te da ponekad uopće nemaju obzira kada je u pitanju privatnost građana,' kaže Ray Haybert. 'Nu vlasti ili prominentni političari novih demokracija u središnjoj i istočnoj Europi ne bi trebali na povremeni medijski neukus odgovarati sudskim tužbama. To će im,' kaže gospodin Haybert, 'na kraju samo više štetiti no koristiti.' = Tisku treba dopustiti da bude i neodgovoran. I neogovorni, često žuti mediji, a i ozbiljni i odgovorniji imaju pravo na istu medijsku slobodu. Možda je čak i potrebnije štititi slobodu ovih prvih koji uživaju toliki ugled. Uglavnom, nigdje u zakonu ne piše da se sloboda medija odnosi jedino na odgovoran i ozbiljan tisak. A kad je u pitanju Republika Hrvatska prošlogodišnje izmjene kaznenog zakona dopuštaju podizanje optužnice zbog vrijeđanja peterice vrhovnih dužnosnika. Nakon panela odvjetnica Vesna Alaburić je za Glas Amerike prokomentirala ove odredbe na temelju kojih su suđeni i Viktor Ivančić i Marinko Čulić, novinari 'Feral tribuna'. Gospođa Alaburić kaže da je ova odredba podsjeća na odredbu o verbalnom deliktu iz kaznenog zakona bivše Jugoslavije koji je zabranjivao zlonamjerno i neistinito prikazivanje stanja u zemlji. = U djelu slučajeva za klevetu i uvredu ja doista smatram da se zapravo radi o verbalnom deliktu, jednako kao i za slučajeve kad se goni za kazneno djelo širenja lažnih vijesti. To upravo što se trenutno događa u Hrvatskoj, istraga protiv Čička i Parage zbog širenja lažnih vijesti, moje je mišljenje da je sve to zapravo traženje supstitucije za ono što smo nekada zvali verabalni delikt. Tim što naravno za klevetu i uvredu postoji i niz slučajeva u kojima se doista radi ili se možda radi o kleveti i uvredi kao kaznenim djelima. U Sjedinjenim Državama u ovakvim slučajevima tužitelj u parnici mora dokazati namjeru novinara kojega je navodno želio oklevetati i uvrijediti. Radi se o dosta strogom standardu i tužitelj se mora dobro pomučiti da bi to i dokazao. To proizlazi iz odluke vrhovnog suda Sjedinjenih Država iz 1964. u slučaju 'The New York Times ' protiv Sullivan, u kojem je jedan vladin dužnosnik tužio taj dnevnik zbog klevete i na kraju izgubio parnicu. Vesna Alaburić kaže da u Hrvatskoj položaj tužitelja, a to su u ovakvim slučajevima često državne vlasti, nije toliko zahtjevan. = On gotovo ništa ne mora dokazati jer se povreda njegovog ugleda podrazumjeva, presumira, a zapravo je onaj koji je optužen, odnosno tužen u građanskoj parnici mora dokazati postojanje svih okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti. Tako da smo u suštini od slučaja 'The New York Times' - Sullivan vrlo daleko jer je zapravo tim slučajem utemeljena praksa da tužitelj mora dokazati zlu namjeru novinara da bi uspio u parnici. "(VOA) RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. VIII. 1997. Biljana Plavšić i dalje ne popušta "Razmotrivši sukob između predsjednice Biljane Plavšić i parlamenta, Ustavni je sud Republike Srpske u Bosni poništio sve odluke koje je ona donijela od početka krize 27. VI. uključujući i onu o raspuštanju parlamenta, i predložio joj da nastavi obavljati predsjedničke dužnosti. Tako su Plavšićki ponudili pomirbu. Nu međunarodna je zajednica još prije završetka sjednice odluku Ustavnog suda proglasila nepravomoćnom. Srpska se predsjednica pod okriljem NATO-ovih bodeža osjeća sasvim sigurnom i ne prihvaća pruženu ruku. Plavšićki nedostaje mudrosti da odustane od svojih ambicija, da odgodi nove izbore za parlament koji su određeni za 12. X. i pomiri se s neprijateljima. Međutim, mnogi promatrači smatraju da je krizu vlasti u RS vjerojatno potaknuo Zapad. U prilog tomu govore sljedeće činjenice. Nesuglasice u srpskom vrhu postale su još veće kada je u lipnju Bosnu posjetila američka državna tajnica Madelaine Albright i susrela se s Plavšićkom, nakon čega je Srbima obećana pomoć. Predsjednica se u krizi ponaša vrlo sigurno, pri čemu ta njezina sigurnost raste sa svakim susretom s predstavnicima međunarodne zajednice. Osim toga, u čisto unutarnji sukob munjevito su se i duboko uplele međunarodne snage, a SFOR je imao važnu ulogu u ostanku Plavšićke na predsjedničkoj dužnosti. Može se reći da poticatelji krize tako odmah postižu nekoliko ciljeva. Unijeti razdor u srpski vrh i udaljiti iz njega pristaše Karadžićeve tvrde nacionalne struje, dobiti dobar izgovor za uhidbu Radovana Karadžića i drugih koji su optuženi za ratne zločine (pripadnici SFOR-a već su započeli provjeru redarstvenih postrojba za posebne namjene koji rade kao čuvari srpskih vođa). K tome se u rujnu u Bosni trebaju održati općinski izbori. Rascjep u vrhu može promijeniti predizbornu sliku koja odgovara Srbima i tako dovesti do komadanja srpskog područja. Nu za sada srpske stranke uspješno vode predizbornu utrku. Istina, one djeluju dosta nejedinstveno, pa neki promatrači strahuju da bi Srbi, ako prikupe veći broj ukupnih glasova, mogli prepustiti mjesta svojim protivnicima. Muslimani i Hrvati pak nastoje da ih predstavlja što manji broj predizbornih stranaka i udruga, pojačavajući tako svoj udarac. Skori izbori važni su za Bosnu zbog toga što će oni u biti legitimno učvrstiti podjelu teritorija između bivših sukobljenih strana. Općinska tijela vlasti imaju dosta veliku samostalnost. Ako u nekim mjestima većinu dobiju predstavnici drugog državotvornog naroda, to može izazvati prosvjede, nepoštivanje zakona i stvarni izlazak teritorija iz jurisdikcije nacionalne vlade. Takvog se preokreta boje i Srbi, i Muslimani, i Hrvati. Kao i obično, u muslimansko-hrvatskoj Federaciji uoči izbora je došlo do napetosti. Na prijedlog Hrvatske demokratske zajednice BiH, stvorena je zajednica Herceg-Bosna. Njezini su korijeni država bosanskih Hrvata koja je proglašena u kolovozu 1993. i koja je nakon osnutka Federacije mnoge svoje izvršne dužnosti pod pritiskom predala saveznoj vladi. Zajednica Herceg-Bosna već je sudjelovala u izborima za hrvatskoga predsjednika, čime je izazvala silno nezadovoljstvo saveznih vlasti. Sada je zajednica istaknula svoje kandidate za općinska tijela vlasti ne samo u Federaciji, već i po čitavoj Bosni, na područjima gdje žive Hrvati. Neki stručnjaci drže da se u slučaju pobjede hrvatskih stranaka, posebice u zapadnoj Hercegovini gdje su Hrvati u većini, može postaviti pitanje o priključenju tog područja Hrvatskoj s kojom ona graniči. Uostalom, to se teško može nazvati granicom. Srbi također imaju za cilj da prema rezultatima izbora stvore političke pretpostavke za osamostaljenje svojih područja. Prema sociološkom ispitivanju, 88 posto bosanskih Hrvata povezuje svoju budućnost s Hrvatskom, a 95 posto Srba s 'velikom' Srbijom. Jedini koji se zauzimaju za jedinstvo Bosne i računaju na nadzor nad njezinim cijelim područjem su Muslimani. U okviru ove politike muslimanska strana, koristeći međunarodnu pomoć, materijalno potiče muslimanske izbjeglice da prelaze u RS. Amerikanci pružaju materijalnu pomoć nesrpskim izbjeglicama koji se žele vratiti u Brčko koje je Srbima strateški važno jer spaja dva dijela njihove republike. Sve su se ove suprotnosti morale odraziti na tijek upisa izbornika. Žalbe su se davale posvuda. Primjerice, HDZ je više puta upozoravala savezne vlasti na nedopustivost fizičkih napadaja i progona Hrvata. I Muslimani su se žalili na diskriminaciju - kako od strane Hrvata, tako i Srba. U istočnoj su Slavoniji Hrvati sprječavali upis Srba: u usporedbi s travanjskim popisima broj građana koji imaju pravo glasa, smanjio se za nekoliko tisuća. U nekim je gradovima bilo i krivotvorenja. Ovo stanje koje je i bez toga daleko od idealnoga, dopunjuju izljevi međusobne mržnje. Čim im se ukaže prigoda, narodi jedinstvene Bosne ruše i pale kuće jedni drugima i oskvrnjuju grobove. Mostar, Stolac, Gajevi, Jusići, Ozren - samo je nekoliko s dugog popisa gradova gdje se ne jednom događalo nešto slično. Najnoviji je rat u bivših sukobljenih strana samo izoštrio genetsko pamćenje, podsjetivši ih na druge krvave međusobne ratove. Nu na silu ih guraju u zajedničku državu. Ako to i uspije, oni će teško biti zainteresirani za njezino očuvanje: njihovi su interesi previše različiti. Svojedobno se Jugoslavija raspala zbog nesavladivih razlika među njezinim narodima. Stoga nije jasno zašto Bosna - bivša Jugoslavija u malom - mora biti otpornija", piše Marija Dementjeva. MOSKOVSKIJ KOMSOMOLJEC 20. VIII. 1997. Postrojbe za posebne namjene triju zemalja spremne za lov na Karadžića "Iako je State Department prije nekoliko dana nehotice opovrgnuo vijest o pripremanju uhidbe Radovana Karadžića, izgleda da se taj pothvat doista priprema. Više je zapadnih listova objavilo vijest da se skupina američkih, francuskih i britanskih komandosa već nalazi u Bosni i da su započeli s pripremama za pothvat. Prije par dana provedeni su noćni manevri - svojevrsan glavni pokus. Sve se događa izravno na Palama, u brdima gdje je Karadžićeva vila. Postrojbe NATO-a za posebne namjene sada pokušavaju izraditi konkretan plan za djelovanje. Karadžićeva je kuća okružena visokim drvećem, pa nije jednostavno doznati je li pobunjeni srpski vođa tamo ili nije. Njegovi su čuvari dobro naoružani, čak i minobacačima. Do kuće ide samo jedna cesta na kojoj su kuće sa stražama. A okolo - brda i šuma. Može biti nekoliko inačica Karadžićeve uhidbe. Kući se može približiti na uzvitlačima, nu na njih bi vjerojatno pucali iz minobacača. Može se rabiti zrakoplov 'Grabljivica' bez letača kojim se upravlja sa zemlje i koji ima videokameru visoke oštrine. I na kraju, u potrazi za Karadžićem pomaže prisluškivanje. Srpski pobunjenik, prema podatcima kojima raspolažu NATO-ovci, i dalje iz potaje, 'brzoglasom' upravlja zemljom, pa zato iz njegove kuće izlazi mnoštvo elektromagnetskih i krugovalnih signala. Karadžić svakodnevno odlazi na obližnju tvornicu 'Famos' koja je privremeno pretvorena u njegov glavni stožer. Ni Karadžićevi čuvari ne drijemaju - cijeli se dan samovozima sa zatamnjenim staklima vozikaju tamo-amo. Tako čuvari žele izazvati NATO-ovce da poduzmu nešto. Naravno, većinom u samovozima nema nikoga, pa komandosi ništa ne poduzimaju, već prate svečane povorke kroz dalekozor", piše Maksim Čikin. FRANCUSKA LE MONDE 20. VIII. 1997. Srbi u poslijeratnom metežu Novinari Denis Hautin-Guiraut i Remy Ourdan pišu o stanju u srpkom dijelu Bosne i Hercegovine: "Mogućnost povlačenja NATO-ovih međunarodnih snaga iz Bosne i Hercegovine krajem srpnja 1998. godine izaziva sve više komešanja među Srbima. U Beogradu, glavnom gradu Savezne Republike Jugoslavije, isto kao i na Palama, središtu bosanskih Srba, napetosti su pojačane posljednjih tjedana, a međunarodna zajednica sve češće poziva na poštovanje Daytonskog sporazuma. Jer, njegovo poštovanje u skladu s rokovima predstavlja prioritet za SAD zato što Kongres sve više zagovara povlačenje do predviđenog nadnevka. A američki partneri ponavljaju da ne dolazi u obzir zadržavanje samo europskih vojnika na Balkanu. Iako su borbe stvarno zaustavljene, cijeli dijelovi mirovnog sporazuma i dalje se ne poštuju, osobito predavanje ratnih zločinaca međunarodnom sudu u Haagu, pravno i političko funkcioniranje nove države Bosne i Hercegovine i povratak prognanika (70 posto pučanstva) na svoja ognjišta. Sve se jasnije vidi da se teško može i zamišljati nekakav pravi napredak tako dugo dok glavni krivci za rat i dalje vrše svoj utjecaj. U Beogradu, najmanje je ugrožen položaj Slobodana Miloševića koji je nedavno osigurao da ga izaberu na mjesto predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, budući da zbog ustavnih odredaba nije mogao tražiti treći mandat na mjestu predsjednika Srbije. Prosvjedi održavani zimi 1996. godine posve su ušutjeli, a koalicija Zajedno se raspala. Miloševiću sada prijeti jedino crnogorska želja za autonomijom. S druge strane, kriza u Republici Srpskoj stalno se pogoršava. Unutarnji sukobi, koji su postojali već i za vrijeme rata, izbili su na svjetlo dana odmah po njegovu završetku. U to vrijeme glavni preokreti na čelu Republike Srpske bili su uzrokovani stalnim sukobom 'vrhovnog zapovjednika' Radovana Karadžića i vojnog zapovjednika Ratka Mladića. Obojica su se slagali oko najvažnijega - 'etničkog čišćenja' i nepopustljivosti prema Zapadu, ali je general Mladić stalno govorio o korumpiranosti režima s Pala. Upravo taj sukob, isto kao i njegov krvnički zanos u ratovanju, donijeli su Ratku Mladiću status žive legende Republike Srpske. Biljana Plavšić nije raspolagala nikakvim adutom i nije mogla predstavljati nadu za obnovu Republike Srpske nakon uklanjanja Ratka Mladića. Kao bliska suradnica Radovana Karadžića, ona nikada nije pričala o mafijaškom karakteru vlasti bosanskih Srba. Smatrala je da je 'etničko čišćenje' prirodna pojava, a Karadžić nikada nije ni sumnjao o odanost gospođe Plavšić, koju su promatrači smatrali isto tako psihički neuravnoteženom osobom kao i njega. Nije li i sam Slobodan Milošević javno izjavio da je 'Plavšićki mjesto u bolnici, a ne na nekakvom javnom položaju'... A pravi moćnik tog političkog stožera bio je pragmatični Momčilo Krajišnik. On je bio i taj koji je s Karadžićem ubirao divedende od krijumčarenja oružja, goriva, cigareta i hrane. Na Palama su Krajišnika zvali 'kum', Plavšićku 'luđakinja', a 'predsjednik' Karadžić mogao je pretendirati na oba nadimka. Sada se promijenio smjer iz kojega puše vjetar zbog posvemašnje izolacije u koju Republiku Srpsku vode Pale. (...) Biljana Plavšić zapravo se nije bitno promijenila. Stranka koju je upravo osnovala, SNS, temeljit će se na 'najvažnijim načelima' SDS-a Radovana Karadžića, a 95 posto njezinih članova bit će prebjezi iz SDS-a. Uostalom, najvažnije načelo jest 'stvaranje srpske države', drugim riječima, stvaranje etnički čiste države. Glavna je razlika najavljena ambicija: 'borba protiv kriminala i korupcije' te 'opskurantizma' i 'terora' koji je zbog Karadžića i njegova klana zavladao u Republici Srpskoj. Novost je prilično povoljna reakcija pučanstva. Prije je bilo nezamislivo da netko otvoreno kritizira Karadžića, a kamo li da to čini uz otvorenu potporu Zapada. A danas, i kad iz više izvora tvrde da Plavšićkine savjetnike i časnike financira američka doglasna služba, potpora Zapada nju više ne čini 'izdajnicom' domovine. Njezina borba za održavanje prijevremenih izbora dobiva sve veću potporu. Ono što još više iznenađuje jest to da NATO-ova uhidbena akcija ratnih zločinaca u Prijedoru, za koju na Palama, s pravom ili ne, kažu da ju je odobrila Biljana Plavšić, nije nimalo oštetila veliki kapital naklonosti koji ima 'željezna dama'. Iako pučanstvo ne želi da se Srbima sudi u inozemstvu, ipak mu je drago ako se uklanjaju ratni vođe koji su sada postali mafijaški šefovi. Nu, nitko ne može znati kakve će biti posljedice uhidbe Radovana Karadžića, koje se redovito spominju na Zapadu. Nestanak 'vrhovnog zapovjednika' mogao bi izazvati preokret na političkom krajoliku države i konačni razlaz dviju suprotnih nacionalističkih struja, onih s Pala i iz Banje Luke. Osim toga, u slučaju podrobnijeg proučavanja Karadžićeva slučaja u Haagu, sudbina gotovo svih sadašnjih srpskih dužnosnika postala bi nesigurna, toliko su svi oni zajedno marljivo organizirali i provodili 'etničko čišćenje'. A ta se nesigurnost isto tako tiče i Krajišnika i Plavšićke, 'jastrebova' s Pala i novih zagovornika mira iz Banje Luke. To bi predstavljalo opasnost i za Slobodana Miloševića, a on je neosporni vođa srpskih osvajanja. U slučaju prisilnog odvođenja u Haag, Radovan Karadžić i Ratko Mladić mogli bi zaprijetiti svjedočenjem o Miloševićevoj ulozi u ratu, a on je sve do sada vješto manevrirao nastojeći se pokazati u očima međunarodne zajednice kao jedini čovjek koji može urazumiti Pale i uvesti kakvu-takvu stabilnost na srpskoj strani. Ta je stabilnost danas razbijena na komadiće, a i Miloševićeva taktika ima svoja ograničenja. (...)" SLOVENIJA DELO 20. VIII. 1997. Hoće li Giuseppe Pititto istražiti zločin u Lipi? "Oko pedeset članova Saveza boraca općine Piran i Saveza boraca sela Lipa iz hrvatske Istre već je prije nekog vremena napisalo i potpisalo pismo rimskom državnom odvjetniku Giuseppeu Pitittu u kojem zahtijevaju da istraži zločin od 30. travnja 1944. u kraju Lipa u sjeverozapadnoj Istri i naloži kaznenu gonidbu onih koji su ga počinili. Toga su dana u selo prodrli fašisti, pljačkali po kućama, odnosili sve vrijedno, a stoku i ljude zvjerski poubijali. Pobili su starce pa čak i djecu u zipkama. 'Spalili su 135 kuća i gospodarskih zgrada. Ubili su 263 ljudi, uglavnom starce, žene i djecu. Njihova prosječna starost bila je sedam godina. Spalili su ih skupa s odraslima. Većinu stanovnika zbili su u jednu od kuća i zatim ju zapalili zajedno s njima. Sljedećeg su dana na zgarištu ostali samo neraspoznatljivi dijelovi pojedinih kostura. Od svih seljana spasili su se jedan starac i jedna žena.' Tako su istarski borci napisali rimskom državnom odvjetniku i dodali da je to bio veliki zločin nad čovječanstvom počinjen od strane talijanskih fašista i njemačkih nacista. Italija se nikada u povijesti nije zbog njega ispričala niti Hrvatskoj niti stanovnicima Lipe. Još gore - drži se poštenom i civiliziranom državom, prikladnom za europsku zajednicu. Lipa je malo istarsko selo u kojem je prije rata živjelo 520 ljudi, već 1919. godine vlasti su maknule hrvatskog učitelja, 1924. talijanske su vlasti zatvorile hrvatsku školu i zabranile uporabu hrvatskoga jezika. Uhićenja i nasilja nad Hrvatima bila su svakodnevna zbog čega su se mnogi tamošnji ljudi priključili partizanima da bi ih oslobodili talijanske okupacije. 'Vi, Pititto, kao državni odvjetnik koji se bavi pitanjem 'fojba' i drugim zločinima nad Talijanima, nadležni ste i za istragu zločina u Lipi. Naposljetku je to područje spadalo pod talijansku državu a ljudi su bili pobijeni, mučeni i zatim spaljeni od strane vaših državljana. I iz tog bi razloga bilo pravovaljano da službeno utvrdite i pronađete krivce vi, jer konačno do današnjih dana borave i žive u miru baš u vašoj državi Italiji', napisali su borci dviju lokalnih organizacija dviju država i zaključili da je njihov zahtjev utemeljen s pravnog a i s ljudskog stajališta. Ako ga Pititto ne uvaži, bit će to samo još jedan dokaz da je pristran i da i dalje zavodi vlastitu talijansku i europsku javnost, dodali su borci" - piše Boris Šuligoj. ITALIJA IL PICCOLO 19. VIII. 1997. Ezuli, 'protuegzodus' poslije 50 godina "Organizacijski je stroj pokrenut već prije više mjeseci ali je posljednjih tjedana rad pojačan. Manifestacije za svjetski skup Istrana, Riječana i Dalamatinaca koji se organizira da bi se podsjetilo na 50. obljetnicu Pariškog mirovnog sporazuma koje će kulminirati proslavom 14. rujna, započet će zapravo već 30. kolovoza. Po službenom kalendaru organizatora - Federacije udruga ezula - u subotu će u Muggi biti otvorena izložba istarske kartografije a na programu je i koncert u prvostolnici. Prvih dana rujna bit će u Trstu otvorene izložbe umjetnosti i svjetlopisa. 5. 6. i 7 kolovoza u Muggi će se održati Istarska fešta a u nedjelju 7. u Trstu će u palači Constanzi biti otvorena dokumentaristička izložba 'Naše prognanstvo: 1947. - 1997.' Od 8. do 15. rujna je poticajni kalendar sve popunjeniji. Izložbe, koncerti zborova, predstavljanje 'Istarskih elegija' Biagia Marina i komedije u dijalektu, predstavljanje knjiga. U četvrtak 11. održat će se u Stazione marittima skup 'Fojbe: pravda poslije 50 godina' uz sudjelovanje pravnika i povjesničara iza kojeg će 12. uslijediti okrugli stol 'Ezuli i njihova zemlja: kakav odnos'. U zbijenom kalendaru ima mjesta i za šport. 12. i 13. rujna održat će se turnir u košarci 'Azzuri di Dalmazia'. U subotu 13., osim otkrivanja nadgrobnog spomenika poginulima na San Giustu, u kazalištu Verdi održat će se koncert 'Viva Verdi' kojeg će izvesti orkestar i zbor kazališta (...). Nedjelja 14. bit će naporan dan skupa. Poslije polaganja vijenaca na fojbe u Monrupinu i Basovizzi, u 11 sati će na trgu Unita početi službena manifestacija uz nazočnost vlasti. Poslije podne u prvostolnici San Giusta svečana misa za poginule julijsko-dalmatinske ezule i one koji su umrli daleko od svoje zemlje. Na večer glazbeni koncert na trgu Unita. U sklopu skupa je od 15. do 17. na programu (u auditoriju muzeja Revoltella) međunarodni skup na poticaj Regionalnog instituta za istarsku kulturu na temu 'Nasilno preseljavanje naroda poslije dva svjetska rata: srednja i istočna Europa, balkansko-egejska regija, istarsko-dalmatinska regija'" - izvješćuje list. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 20. VIII. 1997. Novi izgredi jačaju napetosti među Srbima "Napetosti između suprotstavljenih frakcija bosanskih Srba danas su dosegnule vrhunac nakon što su zagovornici Radovana Karadžića postavili točke nadzora oko Banja Luke i kratko zadržali čelnika gradskog redarstva, koji je odan predsjednici bosanskih Srba Biljani Plavšić", piše Colin Soloway. "Čelnika redarstva Milana Sutlovića uhitila su dva redarstvenika naoružana snajperima dok je napuštao zgradu redarstva, izjavio je za banjalučki tisak dužnosnik sigurnosti Republike Srpske. 'Sutiloviću je naređeno da potpiše dokument o vlastitoj suspenziji, što je on odbio. Nakon 30 minuta pušten je kući', izjavio je dužnosnik Predrag Ceranić. Vojnici mirovnih snaga NATO-a ovog su jutra uklonili nadzorne točke koje je ponedjeljak navečer postavilo civilno redarstvo po nalogu Dragana Kijca, ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske bliskog Karadžiću. Izgredi pokazuju sve veći raskol između Karadžića, predsjednika Republike Srpske za vrijeme rata 1992.- 1995. i optuženika za ratne zločine te njegove nasljednice, bivše dopredsjednice gđe Plavšić. Karadžić i dalje uživa znatnu moć u Republici Srpskoj, pogotovo na Palama. Plavšić, čiju potporu čine uglavnom Srbi iz područja Banja Luke, optužila je Karadžića i njegove saveznike u vladajućoj Srpskoj demokratskoj stranci za korupciju i nezakonito bogaćenje. Međunarodna zajednica pružila je snažnu potporu gđi Plavšić, koju strane vlade smatraju spremnijom na provedbu Daytonskih sporazuma nego što su to Karadžićevi zagovornici. Visoki strani dužnosnik u Bosni Carlos Westendorp nazvao je stanje 'kritičnim'. 'Očito je da postoji raskol između Pala i Banja Luke', izjavio je on. Raskol između frakcija otvoreno je buknuo 3. srpnja kad je gđa Plavšić naredila raspuštanje parlamenta bosanskih Srba, u kojem su dominirali Karadžiću odani ljudi. Predsjednica je najavila nove izbore. Parlament je zanemario njezin nalog i uložio žalbu republičkom ustavnom sudu, koji je u petak odlučio protiv predsjednice Plavšić. Sukob je postao intenzivniji u nedjelju ujutro, kada je specijalna postrojba redarstva odana gđi Plavšić preuzela sjedište banjalučkog civilnog redarstva, s optužbom da su prisluškivali brzoglase gđe Plavšić, kao i brzoglasee dvojice sudaca ustavnog suda. Isto je poslijepodne ministar unutrašnjih poslova Kijac tamo poslao više od 100 redarstvenika iz drugih područja da ponovno zadobiju nadzor nad postajom, nu intervenirali su vojnici NATO-a te je izgred svršen u miru. Viši zapadni diplomat izjavio je da su redarstvenici UN-a koji su proveli istragu o prisluškivanju i optužbama o zastrašivanju u banjalučkoj postaji otkrili sofisticiranu opremu za elektronsko prisluškivanje te nekih 500 kaseta sa snimljenim brzoglasnim razgovorima, od kojih su neki bili predsjedničini. 'Postoje dokazi ne samo za nepravilnosti, već i za kriminalne djelatnosti', izjavio je on. Specijalni američki izaslanik Robert Gelbard, koji je danas s Westendorpom i američkim generalom Ericom Shinsekijem doletio u Banja Luku radi razgovora s gđom Plavšić, upozorio je na ozbiljne posljedice koje će vlada s Pala snositi ukoliko se izvješća o prisluškivanju pokažu istinitima. 'Najozbiljnije smo zabrinuti za vladavinu zakona', izjavio je. Ukoliko se ispostavi da je korištena oprema za prisluškivanje, 'najoštrije ćemo na to odgovoriti.'" THE NEW YORK TIMES 20. VIII. 1997. Bosna bi dobila uhićenjem Karadžića Pismo Williama F. Shulza, izvršnog upravitelja američke organizacije za amnestiju 'Amnesty International', reakcija je na članak 'Razuman pritisak na Bosnu' objavljen u listu 17. VIII. "Temeljni razlog da se prijašnji predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić privede nije da ga se 'izolira' od buduće političke djelatnosti već da se njega i druge optuženike za ratne zločine preda rukama pravde tako da bi sve strane mogle ostaviti prošlost iza sebe. Ne treba više ohrabrivati plahost Clintonove vlade isto kao što nije više potrebno pokazivati Karadžiću da 'konačno on može biti uhićen.' I jedni i drugi imaju toga i previše. Vlada bi se sada mogla okrenuti stvarnoj akciji. A zahtijevati daljnju odgodu uhidbe g. Karadžića jer bi inače vojnici mogli biti u opasnosti jednako je kratkovidno kao i zagovarati da domaće redarstvene snage odgode hvatanje optuženog ubojice jednostavno stoga što bi pothvat mogao biti opasna. Nitko ne može biti ravnodušan prema mogućim gubitcima, nu u oba slučaja dugoročna zaštita društva smatra se vrijednom kratkoročnih troškova." NJEMAČKA DIE WELT 20. VIII. 1997. Ruehe se nada pozitivnom znaku za proširenje NATO-a "Volker Ruehe se nada da će Bundestag dati 'rani pozitivan znak ' za primanje Češke, Madžarske i Poljske u NATO. Bio bi to 'znak velike simbolične snage', rekao je savezni ministar obrane sinoć pred zakladom Konrada Adenauera u Berlinu, kada bi njemački parlament među prvima od 16 savezničkih zemalja ratificirao sporazum o pristupu tih triju zemalja. Ruehe je predstavio plan budućnosti o zajedništvu 'novih uloga' Njemačke u Češkoj i u sigurnosnoj politici. Ruehe je ponajprije pohvalio odluku NATO-a da pozove samo tri kandidata, Poljsku, Madžarsku i Češku na pregovore u pristupu. Da je za početak ratifikacijskog procesa razuman mali broj. Jer nove bi članice morale stvarno biti politički, gospodarski i vojno zrele za pristup, jer se 'prepreka ratifikacije u glavnim gradovima' ne smije podcijeniti. NATO bi morao dobro svladati nove pristupe pri čemu je razuman postupak korak po korak. Ponajprije mali broj ističe 'da vrata za sljedeće zbilja ostaju otvorena'. Pregovori o pristupu s Poljskom, Madžarskom i Češkom trebaju biti zaključeni već u prosincu, obećao je Ruehe. Tada će 1998. godina biti na raspolaganju za proces ratifikacije u 16 država NATO-a. U travnju 1999. bi tri zemlje u prigodi 50. obljetnice NATO-a u Washingtonu mogle biti 'pozdravljene kao nove članice'" - izvješćuje list. FRANKFURTER RUNDSCHAU 20. VIII. 1997. Pobjeda za Miloševića "'Glupo je bojkotirati izbore', kritizirao je američki posebni izaslanik za svojeg posljednjeg posjeta Beogradu dijelove srpske oporbe koji se boje utakmice sa socijalistom Miloševićem na idućim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Poslije miga s američke strane, OESS je nakon početnog oklijevanja ipak požurio poslati svoje promatrače izbora u Srbiju. Može se sporiti o tomu je li vlada formalno ispunila uvjete takozvanog 'Gonzalesovog izvješća' OESS-a o održavanju poštenih izbora ili nije. U svakom slučaju je predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević opet tako spretno obradio srpsko tlo da njegova stranka i njegova marioneta Zoran Lilić jednostavno moraju pobijediti na izborima 21. rujna. Pobjeda koju će zatim potvrditi i međunarodna zajednica jer više neće biti potrebna tako plitka manipulacija kao na na zadnjim općinskim izborima jer su izborni okruzi odgovarajuće skrojeni a oporba u očajnom stanju. I tako će Srbi na biralištima moći birati između Miloševićevog poslušnika, beznadnoga nestaška pokreta obnove Vuka Draškovića i ultradesnog bivšeg vođe vojnica Vojislava Šešelja koji bi - ako bude previše uspješan - mogao biti osuđen zbog tjelesne ozljede za što je postupak već na sudu. Očito je: Miloševićev sustav stoji kako se Srbija s one strane svojih ustanova - koje su pod nadzorom OESS-a - polako raspada u dubokoj depresiji" - piše komentator lista paa. AUSTRIJA DIE PRESSE 20. VIII. 1997. U Hrvatskoj uhićen redarstvenik mučitelj "Hrvatska očito uhidbom i izručenjem hrvatskih ratnih zločinaca želi jače surađivati s haaškim sudom: ministarstvo pravosuđa u Zagrebu u utorak je objelodanilo uhidbu optuženoga vjerojatnoga ratnog zločinca Pere Skopljaka. 53-godišnji hercegovački Hrvat koji je od listopada 1992. do svibnja 1993. bio šef redarstva u gradu Vitezu u srednjoj Bosni, optužen je da je zlostavljao muslimansko civilno pučanstvo. O vremenu njegovog izručenja Nizozemskoj zasad još nema podataka. Možebitni zaokret hrvatske vlade u svezi s izručenjem hrvatskih ratnih zločinaca nije slučajan: početkom srpnja je Svjetska banka zaustavila navjeru od 370 milijuna šilinga kako bi Zagreb prisilila na suradnju. Također je američki posebni izaslanik Richard Holbrooke tijekom svoje zadnje bosanske misije jasno zatražio od hrvatskog predjednika Franje Tuđmana veću suradnju. Tuđman je obećao da će bez odlaganja izručiti sve osobe koje je optužio haaški sud i koje se nalaze u Hrvatskoj odnosno u hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine" - izvješćuje list. HRVATSKA VJESNIK 20. VIII. 1997. Dvostruki moral "Svijetom vladaju interesi i to u svakom segmentu, od gospodarstva do politike. Iluzija bi bila vjerovati da se zbivanja u Hrvatskoj, proteklih godina pa i posljednjih mjeseci, mogu promatrati izvan tog općeg pravila interesnih igara velikih i malih. Najnoviji pritisci na hrvatsku stranu da izruči optužene za ratne zločine, nema sumnje, u kontekstu su prisile na bržu primjenu Daytonskog sporazuma i činjenice da je velikima u interesu da do iduće godine završe 'odiseju' zvanu Bosna i Hercegovina. U istom sklopu zbivanja treba promatrati i istupe domaćih 'globalnih vizionara' hrvatskih interesa kroz tužbe Haaškom sudu s ciljem da se skine kolektivna odgovornost s hrvatskog naroda'. Koliko je u tome pravde i morala zapravo nije im ni bitno, a da bi se ostvario cilj, ne preza se ni od kojeg raspoloživog sredstva - od riječi do oružja. Namjerno se ne spominju ni žrtve Ovčare, ni Kostajnice, ni Škabrnje premda su zločinci, neposredno odgovorni za te zločine, odavno poznati i uslikani pred televizijskim kamerama svjetskih agencija, pa bi dugotrajan dokazni postupak poput onoga Blaškićevog bio izlišan. Ne spominju ih ni oni domaći 'dušobrižnici hrvatskih interesa', niti pišu optužnice protiv Šljivančanina, Martića, Mladića ili Arkana kojemu očito ne može doskočiti ni Interpol, ali i drugih osvjedočenih zločinaca. Njima je, čini se, važnije da se u Haagu sudi Tuđmanu i Šušku pa i Hrvatskoj. Očito, Hrvatska je žrtva dvostrukog morala kao modela ponašanja velikih sila. Kao da sve žrtve nisu iste i svi životi jednako vrijedni. Nema sumnje da zločinci trebaju odgovarati za počinjeno, ali moral nalaže da isto pravilo vrijedi za sve strane. Zasad je na 'dnevnom redu' pritisaka Hrvatska, jer očito je da se baš u njezinu sposobnost konačne primjene Daytona najviše vjeruje. Pritom se namjerno zaboravljaju zločini i zločinci čije se žrtve iz mjeseca u mjesec iskapaju iz masovnih grobnica diljem hrvatskih, nekad okupiranih, područja. Dapače, i grobnice Hrvata u BiH zasad su u drugom planu, kao i počinitelji tih zločina. Moral zasigurno 'ne stanuje' na području razrješenja bosanskog gordijskog čvora niti bi se, po mišljenju velikih sila, njegovim uzusima u što kraćem roku mogao postići cilj. To je put na duge staze. Kako se mnogima žuri, radije izabiru prečac, bez moralnih dvojbi", piše Goranka Jureško. 210059 MET aug 97