3 VJESNIK IVOŠ 30-7

Ž1=VJESNIK Ž2=30. VII. 1997. Ž3=Anonimni paničari "Postaju li anonimna i lažno potpisana pisma praksa u 'obračunavanju' sa 'slobodnomislećim' političarima, intelektualcima, a nerijetko i novinarima?", pita Silvana Oruč Ivoš u uvodu osvrta, a neposredni je povod koji "potkrepljuje takav upit" pismo stanovitog Denisa Arka s naslovom 'Poziv hrvatskim intelektualcima' upućeno velikom broju članova HSLS-a, kao i pismo istog čovjeka objavljeno u jednom tjedniku pod naslovom 'Budišin poraz'. "Provjerom u knjizi državljana Budiša je ustanovio kako Denis Arko, kao ni stanoviti Erih Pravdić koji se u više navrata, također putem novina, razračunavao s Budišinom načinom razmišljanja - ne postoje", piše novinarka i komentira: "Ipak, ova anonimna pisma upućena nekim oporbenim političarima u kojima ih se optužuje da su 'kriptohadezeovci' demantiraju, u medijima vrlo česte, navode oporbenjaka i 'pobornika' slobodne javne misli - kako su anonimna i krivo potpisana pisma često primjenjivana metoda 'državnih medija' kada žele prozvati nekog tko misli drugačije". Novinarka smatra kako anonimna pisma, "odnosno pokušaje krojenja pravde raznih Arka ili Pravdića ne bi trebalo olako shvatiti", ne zbog sadržaja ili činjenice da "autori nemaju ni morala ni hrabrosti potpisati se pravim imenom", već zbog pokušaja "uvlačenja 'robovskog mentaliteta' u javnost. Na taj način, naime, pokušavaju dokazati kako ono što neprekidno proklamiraju, a redovito je riječ o 'nedostatku' slobode javnog izražavanja ili 'opasnostima' koje im prijete jer drukčije razmišljaju - postoji i u stvarnosti. Cilj je takvih anonimnih paničara stvoriti atmosferu misaone klaustrofobije, karakteristične za ne tako davna vremena. U njoj su se, čini se, ipak najbolje snalazili", komentira Silvana Oruč Ivoš. 300033 MET jul 97