PRIJEDLOG ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU

ZAGREB, 19. kolovoza (Hina) - Na jesenskom zasjedanju hrvatskog Sabora pred zastupnicima će se naći Prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju koji bi trebao biti okosnica buduće mirovinske reforme u Hrvatskoj te uspostave sustava mirovinskog osiguranja na kategorijama tržišnog gospodarstva. #L# Novi sustav mirovinskog osiguranja uredio bi se na tri razine - sustavu obveznog općeg mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, kakav imamo i danas, sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje te sustavu dobrovoljnog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje za starost. Prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju, koji predlaže hrvatska Vlada, uređuje samo prvu razinu mirovinskog osiguranja, dok će se ostale dvije razine osiguranja uređivati posebnim zakonima. Posebnim zakonom kojim će biti uređen obvezni sustav mirovinskog osiguranja zasnovan na individualnoj kapitaliziranoj štednji bit će obuhvaćeni osiguranici koji na dan početka primjene toga zakona nemaju navršenih 40 godina života. Prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju dolazi na dnevni red Sabora u situaciji znatnog nesrazmjera između broja aktivnih osiguranika i umirovljenika. Tako, prema podacima iz prvog polugodiša ove godine na jednog zaposlenog dolazi 1,65 umirovljenika. U razdoblju od 1990. do polugodišta 1997. broj aktivnih osiguranika smanjio se za 473 tisuće, dok se broj umirovljenika povećao za 249 tisuća. Tako danas u Hrvatskoj ima 1,494.992 aktivnih osiguranika, te 905.210 osoba koje primaju mirovinu. Do nesrazmjera je došlo usljed posljedica rata, smanjene gospodarske aktivnosti, nesigurnosti zaposlenja te porasta broja nezaposlenih. U 1991. godini umirovljenici su primjerice činili 14,9 posto ukupnog stavnovništva, dok se u 1996. godini taj postotak povećao na oko 19 posto. Prilikom rasprave o budućnosti mirovinskog i invalidskog osiguranja mora se poći, smatraju autori zakona, od činjenice da je u postojećem sustavu previše "socijale" i previše "beneficija", a poremećen je i odnos koji mora postojati između ulaganja i prava. Prijedlogom zakona o mirovinskom osiguranju ne mijenja se status sadašnjih umirovljenika, ali se stvaraju pretpostavke boljeg materijalnog položaja svih umirovljenika, ističe se obrazloženju zakonskog prijedloga. Želi se postići financijska stabilnost sustava, jasnija veza između doprinosa i mirovina, te otkloniti potrebu za daljnjim povećanjem stope doprinosa. Novi zakon predviđa podizanje dobne granice za odlazak u starosnu kao i prijevremenu mirovinu. Tako se predlaže da pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, pri čemu je predložena i alternativa prema kojoj bi žene u starosnu mirovinu mogle sa navršenih 60 godina života. Pravo na prijevremenu mirovinu osiguranik bi stjecao sa navršenih 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža, odnosno prema alternativnom prijedlogu pravo na prijevremenu mirovinu stječe osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža (muškarac), odnosno 55 godina života i 30 godina mirovinskog staža (žena). Produžavanje dobne granice, koja se predlaže u skladu sa rješenjima u zemljama srednje i zapadne Europe, obavilo bi se postupno najkasnije do 2002. godine. Prijedlog zakona predviđa radikalnu izmjenu dosadašnjeg načina utvrđivanja mirovinske osnovice, odnosno mirovine. Osnovna razlika između postojećeg i predloženog načina određivanja mirovina sastoji se u tome što bi se ubuduće, umjesto najpovoljnijih deset godina za izračun mirovinske osnovice, mirovina određivala na temelju plaće, odnosno osnovice osiguranja u čitavom razdoblju osiguranja, a najranije od 1. siječnja 1970. godine od kada se obvezno evidentiraju podaci o plaći i stažu za svakog osiguranika. Prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju uvodi i niz drugih izmjena, među kojima i izmjenu definicije invalidnosti, institut dobrovoljnog osiguranja za netipična zaposlenja, mogućnost dokupa staža za svećenike, redovnike i redovnice za razdoblje prije uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja, obvezno osiguranje roditelja koji odgaja djecu do navršene prve godine života djeteta, uvodi institut osnovne mirovine, novi način određivanja iznosa mirovina i njihova usklađivanja, pravo na korištenje djela obiteljske uz vlastitu mirovinu kao i tržišni sustav gospodarenja imovinom mirovinskog osiguranja. Istodobno, neka prava iz mirovinskog osiguranja ovim bi zakonom bila ukinuta. Procjenjuje se da bi na dan početka primjene zakona o mirovinskom osiguranju približno 60 posto osiguranika nastavilo osiguranje u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja (sustav generacijske solidarnosti) budući da su stariji od 40 godina, dok bi oko 40 posto osiguranika bilo i u sustavu generacijske solidarnosti i u sustavu obvezatne kapitalizirane štednje, budući da su mlađi od 40 godina. Osiguranici stariji od 40 godina plaćali bi doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi 25,5 posto (sadašnja stopa), a osiguranici mlađi od 40 godina plaćali bi doprinos po stopi 15,3 posto za sustav generacijske solidarnosti i 10,2 posto u obvezatni sustav kapitalizirane štednje. Takvo dijeljenje stope doprinosa uzrokovat će smanjene prihode u sustav generacijske solidarnosti u prvoj godini primjene zakona za oko 17 posto ili za 2,1 milijardu kuna (prema propisanim stopama doprinosa iz 1997.). Smanjene prihode u mirovinskom sustavu na temelju generacijske solidarsnosti zbog uvođenja mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje treba osigurati u državnom proračunu, napominje predlagatelj zakona. (Hina) mt ds 191613 MET aug 97