THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, 29. VII., FRIEDMAN

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=29. VII. 1997. Ž3=Izgubljeni bez republikanske vanjske politike "Dok sam gledao republikanskog čelnika Vijeća za međunarodne odnose u Senatu Jessea Helmsa kako republikanskom guverneru iz Massachusettsa Williamu Weldu trga nominaciju za veleposlanika u Meksiku, zapitao sam se: Što se dogodilo s republikanskom vanjskom politikom?", piše Thomas L. Friedman. "Imaju li te tri riječi više ikakvo značenje? Razgovarajući s republikancima, odgovor je sve češće 'ne'. Nema jedinstvenog republikanskog gledišta na nijedno važnije vanjskopolitičko pitanje, bilo da je riječ o trgovini, NATO-savezu ili Kini. 'Jednostavno nismo stvorili vlastitu koherentnu vanjsku politiku', kaže senator John McCain, jedan od rijetkih ozbiljnih mislilaca u vodstvu stranke. Tko je ubio republikansku vanjsku politiku? Djelomično je za to odgovorna sovjetska prijetnja, koja je postala ključna za republikansko mišljenje u području nacionalne sigurnosti. No predsjednik Clinon je republikancima na području vanjske politike učinio ono što i na području domaće politike: On je zaposjeo cijelo srednje područje - o trgovini, NATO-u, Kini te općenito o intervenciji - tako da, kao što je rekao jedan vladin dužnosnik, 'republikanci trebaju u pitanju vanjske politike postati ili klintonovci ili luđaci. Potpuno su dezorijentirani.' Pat Buchanan, sa svojim izolacionističkim protekcionizmom, jedini je republikanski vođa koji posjeduje vlastitu viziju. Rezultat je da neki mladi konzervativni mislioci pokušavaju popuniti prazninu. Jedna je škola neoreganizam, a predstavljaju ju Bill Kristol i Bob Kagan iz konzervativnog Weekly Standarda. Oni zastupaju široko, sveobuhvatno stajalište o američkom vodstvu koji g. Kristol smiono opisuje kao 'prosvijećeni imperijalizam bez imperija'. Oni smatranju da je Amerika jedina supersila te da se tako treba i ponašati, ne samo braneći svoje vlastite vitalne interese, ne samo reagirajući na druge, već i koristeći svoj utjecaj i vojnu snagu za promidžbu ljudskih prava i američkih vrijednosti, od Bosne do Pekinga. (...) Tom se gledištu suprotstavlja ozbiljna nova knjiga bivšeg Bushova savjetnika Richarda Haassa. (...) G. Haass se također zalaže za angažiranost, no vjeruje da Sjedinjene Države nemaju ni sredstva ni javnu potporu za unilateralno, sveobuhvatno vodstvo kakvo priželjkuju Kagan i Kristol. On kaže da bi Sjedinjene Države morale težiti stvaranju koalicija zemalja ili institucija koje bi se usredotočile na obavljanje dva velika posla: sprječavanje agresije između nacija i promicanje slobodnog tržišta. 'Ako bi u te dvije stvari uspjeli, imali bismo solidne temelje za mir i prosperitet.' 'Kagan i Kristol tvrde da bi svrha američke vanjske politike trebala biti zadržavanje američke hegemonije', izjavio je g. Haass. 'Oni žele spriječiti uspon takmaca. To nije ni moguće ni mudro. Trebali bismo težiti kooptaciji takmaca, trebali bismo težiti da ih promijenimo gdje je moguće. Naš bi cilj trebao biti izgradnja svijeta koji nam se sviđa i koji možemo održavati sa smanjenim troškovima.' G. Haass ustraje da je gospodarski angažman najbolji način da se promijeni Kina te da su pokušaji neokonzervativaca da izoliraju Peking 'pogrešni'. Naime, izoliran Peking neće poštovati ljudska prava niti će štititi američke strateške interese. Tako republikanci imaju dvije vizije vanjske politike te nijednog vođu, dok demokrati imaju vođu, no nemaju nikakvu određenu viziju. S takvim mirom u svijetu, je li važno da republikanci ne mogu stvoriti jedinstvenu, koherentnu kritiku? Mislim da je to važno. Postoje još neka velika pitanja o kojima se ove godine treba odlučiti (Bosna, NATO, Kina), a za površnost Clintonova tima u rješavanju tih pitanja dosad je djelomično bila kriva činjenica da republikanci provode svoju vanjsku politiku 'u prolazu' - prođu pokraj Bijele kuće, uzviknu nešto, pa se odvezu dalje. 'Treba otvoriti žestoku debatu i osvijetliti ta pitanja', kaže g. McCain. 'Inače će Amerikanci ostati neobaviješteni i nezainteresirani. Pogledajte što se dogodilo s Haitijem. To je strašno. Tamo smo držali 20.000 vojnika dvije godine te potrošili 2 milijarde dolara. A sad se sve raspada. 'No nitko za to ne mari, a kako očuvati poštenje u vladi ako nikog nije briga?'" 300033 MET jul 97