CANNES, 14. svibnja (Hina/AFP) - Dirljiv, nježan i neodoljivo smiješan, Marcello Mastroianni ponovno je prisutan na canneskom velikom ekranu, u srcima i sjećanju posjetitelja festivala, zahvaljujući "filmu-testamentu" - "Sjećam se",
koji je snimila njegova pratilja Anna Maria Tato.
CANNES, 14. svibnja (Hina/AFP) - Dirljiv, nježan i neodoljivo
smiješan, Marcello Mastroianni ponovno je prisutan na canneskom
velikom ekranu, u srcima i sjećanju posjetitelja festivala,
zahvaljujući "filmu-testamentu" - "Sjećam se", koji je snimila njegova
pratilja Anna Maria Tato. #L#
Od materijala dugog 6 sati i 30 minuta, redateljica je montirala prvu
verziju u trajanju od jednog sata i četrdeset minuta. Nova verzija
duga 4 sata bit će prikazana na Mostri u Veneciji koja počinje 27.
kolovoza. Tato je snimala (na 35mm) u divljem dekoru sjevera
Portugala, gdje je Marcello Mastroianni igrao svoju posljednju ulogu u
"Putovanju na početku svijeta" Manoela de Oliveire, ali i u Napulju
gdje je glumio 4. studenog posljednji put u predstavi "Posljednji
Mjesec".
Evo nekoliko izvadaka iz filma o Mastroianniju:
"Volim ljude, volim život. Zato me valjda zauzvrat život volio:
istina je da se smatram čovjekom koji je imao sreće."
"Manoel de Oliveira ima 88 godina. Smatra ga se mastodontom
međunarodnog filma. Raditi s redateljem od 25, 30 ili 35 godina,
normalno je. Ali od 88! To čak nervira. Kakva energija!"
"Patnja glumca! Ne razumijem zašto... Taj poziv je prekrasan: plaćaju
ti da glumiš. I svi ti plješću. Ako zadovoljavaš minimum kvalitete,
naravno. Što više željeti?"
"Poslije 'Slatkog života' Amerikanci su odlučili da sam latinski
ljubavnik. Bio sam okružen lijepim ženama, ali na ekranu sam bio plaćen
da ih ljubim, pravili smo se da se volimo, zar ne?"
"Nikada ostvareni projekti...? Snimiti "Željeznog čovjeka" sjedeći u
invalidskim kolicima i još k tome gluhonijem. Bez umaranja... A možeš
se nadati i Oscaru, ili čak dva ili tri. Jedan jer si paraliziran,
drugi jer si gluh, treći jer si nijem".
(Hina) bnš bnš
141402 MET may 97