US CS MONITOR 30. XII. BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 30. XII. 1998. Bosna: tri godine mirovnog procesa "Bosna je danas miran kraj. Dok hodate ulicama glavnih gradova u muslimansko-hrvatskoj federaciji, vidite da su prozirne folije, koje su do prije godinu dana prekrivale mnoge prozore, zamijenjene staklom; ulice pune rupa od šrapnela ponovno su popločene i vlada ozračje sigurnosti. Međutim, to ozračje ima i drugu stranu. Iza ponovne izgradnje većih gradova i novca koji tisuće međunarodnih djelatnika u Bosnu donose, leži uništeno gospodarstvo i slab politički sustav", piše Dana Stinson, predsjednica Networka Bosna, neprofitne udruge posvećene boljem informiranju o Bosni i Balkanu. "Ovaj mjesec obilježavamo tri godine od potpisivanja Daytonskoga dogovora i razmještanja snaga NATO-a u području. Prije dva mjeseca četvrti put vratila sam se u Bosnu kako bih s međunarodnim dužnosnicima, bosanskih vođama i samim Bosancima razmotrila budućnost mirovnoga procesa. Za vrijeme tog posjeta bilo je očito da sastavne mane Daytona, izrasle iz okolnosti pregovaranja, i dalje ometaju mirovni proces. Dogovor navješćuje multietničku bosansku državu, no to je više mit nego stvarnost. No jedna je stvar sigurna: Daytonski mirovni dogovor dovršio je najnasilniji i najrazorniji rat u Europi od Drugoga svjetskog rata. Jasno je da bi se bez vjerodostojne nazočnosti snaga NATO-a pod američkim vodstvom stanje u Bosni brzo pogoršalo. Nacionalistički vođe svake etničke skupine i dalje imaju političku vlast. Stopa nezaposlenosti u Bosni astronomski je visoka - posebno kad se ima na umu da je glavni poslodavac u zemlji međunarodna zajednica. U Bosni i drugim dijelovima svijeta, povijest dokazuje da su gospodarska nestabilnost i nacionalistička politika opasan recept. Mlađi naraštaj u Bosni posebna je skupina. Većinom je riječ o obrazovanim ljudima. Svi su oni odrasli u multietničkom društvu i mnogi još imaju veze s druge strane etničkih crta podjele. Oni su glasovi koji pozivaju na promjenu i shvaćaju da se sadašnja gospodarska i politička situacija ne smije nastaviti. Njih međunarodni programi i politika uglavnom zanemaruju. Kao rezultat, traćimo njihovo potencijalno vodstvo u sadašnjosti i budućnosti. S obzirom na politički razvoj, međunarodna zajednica usredotočena je na postizanje mira u Bosni, održavajući sigurnost pomoću snaga NATO-a i provodeći tehnički prihvatljive izbore kako bi 'naučila' Bosance demokraciji. Taj je pristup opasan jer saveznička vojna nazočnost ne može trajati vječno, a sami Bosanci ne ulažu u izborni proces. Visoki trošak međunarodno nadgledanih izbora u Bosni nije donio odgovarajući stupanj uspješne demokratizacije. Nacionalističke pobjede na rujanskim izborima ove godine pokazuju taj neuspjeh. Nastaviti taj proces sljedeće godine nije put za postizanje trajnog mira i pozitivnih rješenja za NATO. Manje bi skupo bilo usredotočiti se na izgradnju multietničkih koalicijskih stranaka i oporbenih vođa iz svih etničkih skupina. Osim toga, trebalo bi započeti ozbiljnu reformu izbornoga zakona u savjetovanju s bosanskim dužnosnicima i bosanskim narodom. Obrazovanje građana o izbornim mogućnostima i političkim izborima uvest će bosanski narod u proces i imati veliki utjecaj. Pustite Bosancima da budu domaćini vlastitih izbora kad budu spremni, uz međunarodne promatrače. Za održavanje mira prijeko je potreban gospodarski razvoj. Bez neke nade u prosperitetnu budućnost, Bosanci svih etničkih skupina osjećaju se ranjivo. Nacionalistički vođe sad iskorištavaju tu gospodarsku nesigurnost da bi povećali vlastitu moć. Ukoliko se međunarodna zajednica nada uspjeti u svom pokušaju pružanja pomoći izgradnje održive bosanske države, treba posvetiti ozbiljnu pozornost privatizacijskim zakonima i ohrabrivati privatna ulaganja. Dok ulazimo u četvrtu godinu Daytonskoga mirovnog sporazuma, međunarodna zajednica morala bi ponovno razmotriti svoju ulogu u Bosni, a Sjedinjene Države moraju taj pokušaj predvoditi. Clintonova vlada već tri godine u Kongresu skakuće oko pitanja savezničkih vojnika u Bosni. Vrijeme je da se usredotočimo na dobro obavljanje posla, i to na održiv način, zbog američkih političkih ciljeva i budućnosti NATO-a kao vjerodostojne regionalne sigurnosne organizacije. Pomoć u gospodarskom razvoju i rad na izgradnji održivoga političkog sustava jedini je način na koji se Sjedinjene Države i njezini partneri mogu nadati da će staviti točku na svoje obveze u Bosni. Ključ uspjeha je ulaganje u sljedeći naraštaj bosanskih vođa u tim područjima. Bez ozbiljnog razmatranja tih pitanja, nije moguće postići trajan mir u Bosni, i Dayton će propasti."