IT LA STAMPA 22. XII.-RUSKA INICIJATIVA

ITALIJA LA STAMPA 22. XII. 1998. Osveta Rusije "Primakovljevjev prijedlog Indiji da se s Kinom stvori 'azijski trokut' kako bi se oduprlo američkoj nadmoći, ne djeluje kao improvizirana dosjetka. A činjenica da to, naoko, nije nova zamisao ne daje za pravo da ju se bahato arhivira. Do prvog od ta dva zaključka može se lako doći. Zamisao o velikom azijskom savezu nije iznio neki mladac kojega je sudbina, ili Jeljcinov hir, postavila na čelo Rusije u ovim postkomunističkim godinama. Nije ni neki Černomirdin, čija se politička vizija vanjske politike podudara s duljinom i dosegom sovjetskih plinovoda. Iznio ju je, međutim, čelnik ruske vlade, taj Evgenij Primakov kojega je Jeljcin pozvao u pomoć kako bi izbjegao odveć brojne i ponižavajuće sramote 'mistera yesa' Kozireva.(...) To naravno nije nova zamisao. Prvi ju je, koji slučaj, iznio Mihail Gorbačov, dalekog 19. studenog 1988. kada je iz Rajivovih ruku primao nagradu Indira Ghandi.(...) No ovaj put druga je glazba. Ne samo stoga što se promijenio glas tenora. Stvar je u tome da je uvod odsvirala tutnjava 430 projektila 'cruise' koji su pali na Bagdad i Bassoru. Bilo bi, dakle, oportuno ne protumačiti je kao komičnu operu. Griješe, iziđimo iz metafore, oni koji su u Washingtonu, Londonu i drugim zapadnim prijestolnicama požurili ustvrditi da bombardiranje Iraka neće imati ozbiljnije posljedice na odnose između Rusije i SAD-a, i šire, na odnose Amerike s golemim dijelom svijeta koji nije dio 'zlatne milijarde'. Posve je istinito to da u politici, a još više u diplomaciji, ništa nije nepopravljivo. No dojam je da je ovaj put pričinjena posebno velika šteta. I situacija je drukčija. Ova kriza, za koju je Primakov opetovano izjavljivao da je uopće ne smatra zaključenom, dolazi nakon gotovo dvogodišnjega razdoblja u kojemu je američko predvodništvo u svijetu pokazalo vrlo ozbiljne napukline. Moskva je u ovom zacrtanom trokutu najslabiji vrh. Druga dva vrha su, u sadašnjem stanju, bitno manje izložena gospodarskoj i financijskoj krizi proizvedenoj globalizacijom jedinstvenog razmišljanja. Drugim riječima, u tom trokutu ne može biti ruske hegemonije. Upravo je to nova činjenica, i u odnosu na trenutak kada je Gorbačov bacio trokutnu kocku tražeći točku potpore za koju se činilo da mu je Zapad ne namjerava ponuditi (i zapravo to i nije učinio), činjenica da se Moskva, Delhi i Peking nalaze u položaju velike uravnoteženosti i da imaju zajedničke, sukladne, interese. Kao da je Moskva, realistički, primila na znanje da je dio Trećeg svijeta. Svaki za sebe slab je pred prijestolnicama ovoga svršetka stoljeća. No moćni su ako se pokažu sposobnima okupiti kako bi odredili granice za jedinu veliku silu. Možda je danas teško vidjeti taj učinak, ali je vrijeme Azije dulje od vremena Amerike", piše Giulietto Chiesa.