FR-GB-I-ratovi-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija +FR-LIBERATION 18.12.FRANC.UVIJENO ++FRANCUSKA+LIBERATION+18. XII. 1998.+Francuska se protivi uvijenim govorom+"Službeno, Francuska 'žali'. Neslužbeno, ona jako
negoduje protiv +britansko-američke operacije. Pomalo shizofrenična, Francuska +javno tvrdi, kao što su jučer učinili Hubert Vedrine i Jacques +Chirac, da je 'najveća odgovornost' u ovoj krizi na Sadamu Huseinu; +ali misli, ne želeći to izreći naglas kako ne bi pokvarila odnose s +SAD-om i propustila priliku da bude važan čimbenik kad jednom vojna +faza završi, da je Washington u cijelosti namjestio stvar. Ona je +izravno umiješala u spor Richarda Butlera, šefa Unscoma, UN-ova +povjerenstva za razoružanje Iraka zbog njegovih opetovanih izazova +i njegove zadnje nagle promjene mišljenja koja je dovela do zračnih +napada. Pravi namješteni, nelegitiman potez, misle u Parizu.+Dvaput ove godine Francuska je poduzela korake kako bi se izbjegao +najavljeni sukob između Washingtona i Bagdada. Zadnji put u zadnji +čas, u listopadu ove godine kad je Sadam Husein na koncu popustio. +Tada su francuski dužnosnici shvatili da u sljedećoj krizi +diplomati neće moći reagirati prije udara. To se i dogodilo ovoga +tjedna, pri čemu je Butlerovo izvješće nepunih 24 sata prethodilo
FRANCUSKA
LIBERATION
18. XII. 1998.
Francuska se protivi uvijenim govorom
"Službeno, Francuska 'žali'. Neslužbeno, ona jako negoduje protiv
britansko-američke operacije. Pomalo shizofrenična, Francuska
javno tvrdi, kao što su jučer učinili Hubert Vedrine i Jacques
Chirac, da je 'najveća odgovornost' u ovoj krizi na Sadamu Huseinu;
ali misli, ne želeći to izreći naglas kako ne bi pokvarila odnose s
SAD-om i propustila priliku da bude važan čimbenik kad jednom vojna
faza završi, da je Washington u cijelosti namjestio stvar. Ona je
izravno umiješala u spor Richarda Butlera, šefa Unscoma, UN-ova
povjerenstva za razoružanje Iraka zbog njegovih opetovanih izazova
i njegove zadnje nagle promjene mišljenja koja je dovela do zračnih
napada. Pravi namješteni, nelegitiman potez, misle u Parizu.
Dvaput ove godine Francuska je poduzela korake kako bi se izbjegao
najavljeni sukob između Washingtona i Bagdada. Zadnji put u zadnji
čas, u listopadu ove godine kad je Sadam Husein na koncu popustio.
Tada su francuski dužnosnici shvatili da u sljedećoj krizi
diplomati neće moći reagirati prije udara. To se i dogodilo ovoga
tjedna, pri čemu je Butlerovo izvješće nepunih 24 sata prethodilo
polijetanju bombardera. Znak omalovažavanja Francuske u ovoj novoj
iračkoj krizi: Amerikanci nisu ni pokušali obavijestiti Francuze,
prepuštajući tu zadaću Tonyju Blairu koji je pozvao Jacquesa
Chiraca samo pola sata prije početka operacije...
Francusko nerazumijevanje primjene sile ne znači nužno
popustljivost prema Sadamu Huseinu: naprotiv, u službenim se
izjavama ističe njegova odgovornost. No u Parizu prevladava
mišljenje da - u najboljem slučaju - bombardiranje neće ničemu
pomoći, ili će - u najgorem - još otežati prilike koje su već
dovoljno složene. I, usput, ubiti tisuće iračkih civila, a da nije
ugrozilo režim Sadama Huseina. Jacques Chirac je uostalom smatrao
potrebnim da jučer poslijepodne iziđe pred Elizejsku palaču i
izrazi sućut zbog sudbine 'iračkog naroda koji pati i još će
patiti', ljudskost koja je, čudnovato, 'zaboravljena' u bezbojnom
francuskom priopćenju prve večeri. (...)"