FR-LIBERATION 22.12.SAD I IRAK

FRANCUSKA LIBERATION 22. XII. 1998. Najteža pogrješka SAD-a "Moglo se predvidjeti, a danas je jasno kao dan: žaljenja vrijedno vojno američko-britansko upletanje ojačalo je položaj iračkoga diktatora. No koliko god bila ozbiljna, ova pogrješka nije najgora. Najteža je pogrješka SAD-a što je doista ponizio Kofija Annana i UN koji su nakon ovih događaja opasno oslabljeni. Sigurno je da Amerikanci ne cijene jako UN. Nakon završetka hladnoga rata u kojemu je nestao SSSR, njihov partner u tom 'nesuočenju' koji je četrdeset pet godina određivao međunarodne odnose, oni su sebi postavili veću zadaću nego što je 'obrana slobodnog svijeta'. Oni ubuduće žele biti vrhovni suci koji će reći što je dobro za međunarodnu zajednicu i, prigodice, svjetski policajac. U takvim okolnostima UN im se čini presporom organizacijom koja je preteška za nagodbu. Odatle i njihova želja da nadziru glavnog tajnika, dajući prednost izboru Kofija Annana... koji je, čini se, na njihovu nesreću, postao suzdržan. Odatle i uredba predsjednika Clintona (5. V. 1994.) u kojoj se kaže da će SAD posredovati u međunarodnim mirovnim operacijama samo ako to sudjelovanje promiče američke interese. Odatle i njihova želja da NATO postane vojna organizacija s proširenim zadaćama, koja će moći biti djelotvorna zamjena za UN kojim je teško upravljati. Zašto SAD nije djelovao sam - Britanci su imali tek ulogu dopunskih snaga (ponašanje Britanaca govori o ograničenom stajalištu Tonyja Blairea glede potrebe europske obrane)- budući da je bio uvjeren kako Rusija neće ništa poduzeti jer joj je potrebna gospodarska pomoć, da Europa ne može učiniti puno jer joj je potrebna vojna potpora i da odgovor UN-a neće izići iz okvira službenog prosvjeda? No uvrede nanesene UN-u tako su teške da ih ne valja podcjenjivati. Već 1994. SAD je znatno pridonio nemoći Vijeća sigurnosti koje nije moglo organizirati međunarodnu operaciju za sprječavanje strašnog genocida u Ruandi. G. 1998., budući da je zbog zauzimanja Kofija Annana dvaput morao odustati (u veljači i u studenom) od nakane da bombardira Irak, SAD se miješa u trenutku kada je Vijeće sigurnosti proučavalo Butlerovo izvješće... s kojim je predsjednik Clinton već bio upoznat! Ti će događaji zacijelo jako otežati zadaću Kofija Annana i Vijeća sigurnosti čiji bi ugled mogao biti jako oslabljen. Također se možemo zapitati nije li upravo to bila jedna od neizravnih zadaća jednostrane odluke o bombardiranju Iraka, s obzirom da su američka obrazloženja kojima nastoje opravdati tu operaciju, toliko zbrkana i proturječna. Primjerice, neozbiljno je bombardiranjem htjeti riješiti problem proliferacije oružja za masovno uništavanje (nuklearno, biološko, kemijsko). Posao koji je tijekom sedam godina obavio Unscom u Iraku, pokazuje da postoje i drugi, puno djelotvorniji načini za smanjenje zaliha kojima raspolažu mnoge zemlje u kojima često vladaju diktature. Borba protiv proliferacije mora biti važna zadaća za cjelokupnu međunarodnu zajednicu, ali je jako poželjno da SAD ne uopćava svoju 'iračku politiku', što bi moglo ozbiljno utjecati na međunarodne odnose. Poželimo da se glas Francuske jasno čuje kako bi se izbjegla takva skretanja prije nego bude kasno", piše Paul Quiles, socijalistički zastupnik iz pokrajine Tarn i predsjednik povjerenstva Narodne skupštine za obranu.