FR-US-I-intervencija-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Vlada +FR-LIBERATION 22.12.SAD I IRAK ++FRANCUSKA+LIBERATION+22. XII. 1998.+Najteža pogrješka SAD-a+"Moglo se predvidjeti, a danas je jasno kao dan: žaljenja vrijedno +vojno
američko-britansko upletanje ojačalo je položaj iračkoga +diktatora. No koliko god bila ozbiljna, ova pogrješka nije najgora. +Najteža je pogrješka SAD-a što je doista ponizio Kofija Annana i UN +koji su nakon ovih događaja opasno oslabljeni.+Sigurno je da Amerikanci ne cijene jako UN. Nakon završetka +hladnoga rata u kojemu je nestao SSSR, njihov partner u tom +'nesuočenju' koji je četrdeset pet godina određivao međunarodne +odnose, oni su sebi postavili veću zadaću nego što je 'obrana +slobodnog svijeta'.+Oni ubuduće žele biti vrhovni suci koji će reći što je dobro za +međunarodnu zajednicu i, prigodice, svjetski policajac. U takvim +okolnostima UN im se čini presporom organizacijom koja je preteška +za nagodbu. Odatle i njihova želja da nadziru glavnog tajnika, +dajući prednost izboru Kofija Annana... koji je, čini se, na +njihovu nesreću, postao suzdržan.+Odatle i uredba predsjednika Clintona (5. V. 1994.) u kojoj se kaže
FRANCUSKA
LIBERATION
22. XII. 1998.
Najteža pogrješka SAD-a
"Moglo se predvidjeti, a danas je jasno kao dan: žaljenja vrijedno
vojno američko-britansko upletanje ojačalo je položaj iračkoga
diktatora. No koliko god bila ozbiljna, ova pogrješka nije najgora.
Najteža je pogrješka SAD-a što je doista ponizio Kofija Annana i UN
koji su nakon ovih događaja opasno oslabljeni.
Sigurno je da Amerikanci ne cijene jako UN. Nakon završetka
hladnoga rata u kojemu je nestao SSSR, njihov partner u tom
'nesuočenju' koji je četrdeset pet godina određivao međunarodne
odnose, oni su sebi postavili veću zadaću nego što je 'obrana
slobodnog svijeta'.
Oni ubuduće žele biti vrhovni suci koji će reći što je dobro za
međunarodnu zajednicu i, prigodice, svjetski policajac. U takvim
okolnostima UN im se čini presporom organizacijom koja je preteška
za nagodbu. Odatle i njihova želja da nadziru glavnog tajnika,
dajući prednost izboru Kofija Annana... koji je, čini se, na
njihovu nesreću, postao suzdržan.
Odatle i uredba predsjednika Clintona (5. V. 1994.) u kojoj se kaže
da će SAD posredovati u međunarodnim mirovnim operacijama samo ako
to sudjelovanje promiče američke interese.
Odatle i njihova želja da NATO postane vojna organizacija s
proširenim zadaćama, koja će moći biti djelotvorna zamjena za UN
kojim je teško upravljati.
Zašto SAD nije djelovao sam - Britanci su imali tek ulogu dopunskih
snaga (ponašanje Britanaca govori o ograničenom stajalištu Tonyja
Blairea glede potrebe europske obrane)- budući da je bio uvjeren
kako Rusija neće ništa poduzeti jer joj je potrebna gospodarska
pomoć, da Europa ne može učiniti puno jer joj je potrebna vojna
potpora i da odgovor UN-a neće izići iz okvira službenog
prosvjeda?
No uvrede nanesene UN-u tako su teške da ih ne valja podcjenjivati.
Već 1994. SAD je znatno pridonio nemoći Vijeća sigurnosti koje nije
moglo organizirati međunarodnu operaciju za sprječavanje strašnog
genocida u Ruandi. G. 1998., budući da je zbog zauzimanja Kofija
Annana dvaput morao odustati (u veljači i u studenom) od nakane da
bombardira Irak, SAD se miješa u trenutku kada je Vijeće sigurnosti
proučavalo Butlerovo izvješće... s kojim je predsjednik Clinton
već bio upoznat!
Ti će događaji zacijelo jako otežati zadaću Kofija Annana i Vijeća
sigurnosti čiji bi ugled mogao biti jako oslabljen. Također se
možemo zapitati nije li upravo to bila jedna od neizravnih zadaća
jednostrane odluke o bombardiranju Iraka, s obzirom da su američka
obrazloženja kojima nastoje opravdati tu operaciju, toliko zbrkana
i proturječna.
Primjerice, neozbiljno je bombardiranjem htjeti riješiti problem
proliferacije oružja za masovno uništavanje (nuklearno, biološko,
kemijsko).
Posao koji je tijekom sedam godina obavio Unscom u Iraku, pokazuje
da postoje i drugi, puno djelotvorniji načini za smanjenje zaliha
kojima raspolažu mnoge zemlje u kojima često vladaju diktature.
Borba protiv proliferacije mora biti važna zadaća za cjelokupnu
međunarodnu zajednicu, ali je jako poželjno da SAD ne uopćava svoju
'iračku politiku', što bi moglo ozbiljno utjecati na međunarodne
odnose.
Poželimo da se glas Francuske jasno čuje kako bi se izbjegla takva
skretanja prije nego bude kasno", piše Paul Quiles, socijalistički
zastupnik iz pokrajine Tarn i predsjednik povjerenstva Narodne
skupštine za obranu.