FR-LIBERATION 21.12.UVODNIK O CLINTONU

FRANCUSKA LIBERATION 21. XII. 1998. Slabosti "Da su u Sjedinjenim Državama vrijedila pravila koja je nekoć Edouard Balladur nametnuo svojim ministrima, Bill Clinton ne bi imao drugog izbora do ostavke. U subotu smo, zapravo, bili nazočni ispitivanju predsjednika jedine velesile koja je preživjela hladni rat. No optuženik, očito, nije kanio dati ostavku, već je čvrsto odlučio ići do konca svog drugog mandata, ne želeći, dok se ne dokaže suprotno, pristati na nagodbu sa sucima (koja je, međutim, jako uobičajena u SAD-u): priznati neke pogrješke u zamjenu za milost. U ovom slučaju, bez okolišanja priznati da je lažno prisegnuo, u zamjenu za manju stegovnu kaznu. S obzirom na odnos snaga u senatu i američko javno mišljenje, moguće je da Bill Clinton dobije okladu, te ne bude morao tako naglo i žalosno otići iz Bijele kuće. Iako su moguća nova iznenađenja u sudskom procesu u kojemu nema nikakvih pravila - u Ustavu o tome ništa ne piše - ili zbog činjenice da je sve do sada optuženik samo otežavao svoj položaj nakon svakog posredovanja. No pitanje je u drugome. Recimo to ovako: čemu tolika ustrajnost, ako se, u najboljem slučaju, završi samo u nemoći, ili, u najgorem, nestabilnosti? Bilo da nam je to drago ili da zbog toga žalimo, američka je velesila još tu za neko vrijeme. Nitko tko ima imalo zdravog smisla ne želi da se ona sutra pretvori u nepredvidljivu i nepravilnu gomilu koja se njiše prema raspoloženju i interesima pojedinaca, između pravog intervencionizma i nedjelotvornog mahanja rukama. Ni Amerikanci, čiji bi politički sustav mogao biti trajno oslabljen ovom kušnjom; ni pristaše nagodba koje su bolje od statusa quo, bilo da je riječ o Sjevernoj Irskoj, Izraelu, Palestini, Bosni ili Kosovu. Popis nije konačan. A dugi su i oni koje se nadaju većem neredu kako bi ga još više iskoristili", piše u uvodniku lista Jacques Amalric.