DE-SUKOBI +NJ FRRUND-NEMOĆ UN-20. XII. ++NJEMAČKA+FRANKFURTER RUNDSCHAU+20. XII. 1998.+Nemoć UN-a+"'Operacija pustinjska lisica' nije uništila diktaturu Sadama +Huseina. Naprotiv, oštetila je Ujedinjene narode i red koji oni
+utjelovljuju, možda nepopravljivo.+Predsjednik SAD-a Bill Clinton naložio je - ograničena - ratna +djelovanja protiv Iraka, dok je temu Irak upravo obrađivalo Vijeće +sigurnosti UN-a. To što su tri stalne članice tog navodno uglednog +svjetskog gremija, tri sile veta, imale i imaju ne baš blage +prigovore protiv vojne akcije, unatoč svega odvraćanja od +političkih posljedica njegovih privatnih stranputica, nije mu +smjelo promaknuti. Je li omalovažavanje Vijeća bilo proračunato i +namjerno?+Dvojbe u takoreći političku čestitost Clintonovih motiva i njegova +odabira vremena mogle bi, kako iznose njegovi branitelji, biti +pretjerane. No već samo to što su postojale, što dalje postoje+i čini se da se još uopće ne konkretiziraju, moglo bi nametnuti +daljnja razmišljanja, ako vrijedi pretpostavka da se SAD +predsjednika Clintona općenito namjeravaju držati pedeset godina
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
20. XII. 1998.
Nemoć UN-a
"'Operacija pustinjska lisica' nije uništila diktaturu Sadama
Huseina. Naprotiv, oštetila je Ujedinjene narode i red koji oni
utjelovljuju, možda nepopravljivo.
Predsjednik SAD-a Bill Clinton naložio je - ograničena - ratna
djelovanja protiv Iraka, dok je temu Irak upravo obrađivalo Vijeće
sigurnosti UN-a. To što su tri stalne članice tog navodno uglednog
svjetskog gremija, tri sile veta, imale i imaju ne baš blage
prigovore protiv vojne akcije, unatoč svega odvraćanja od
političkih posljedica njegovih privatnih stranputica, nije mu
smjelo promaknuti. Je li omalovažavanje Vijeća bilo proračunato i
namjerno?
Dvojbe u takoreći političku čestitost Clintonovih motiva i njegova
odabira vremena mogle bi, kako iznose njegovi branitelji, biti
pretjerane. No već samo to što su postojale, što dalje postoje
i čini se da se još uopće ne konkretiziraju, moglo bi nametnuti
daljnja razmišljanja, ako vrijedi pretpostavka da se SAD
predsjednika Clintona općenito namjeravaju držati pedeset godina
donekle očuvanih međunarodnih pravila igre.
To se dakako već dugi niz godina ne može tvrditi sa sigurnošću.
Podmirenje svojih dugova u svjetskoj organizaciji washingtonski
moćnici već desetljećima uvjetuju s ispunjavanjem stanovitih želja
super sile. Kako se najvišeg dužnosnika svjetske organizacije
skida s položaja, iskusio je osobito bolno Egipćanin Butros Butros
Ghali, ali nije bio prvi. A da se SAD radije služi UN-om nego što mu
se podređuje, već se dugo povremeno primjećuje na svim
kontinentima.
Clintonova odluka o uporabi oružja protiv Iraka obrazlaže se
odgovarajućim dokumentima UN-a. Prvo izvješćem voditelja UNSCOM-a
Richarda Butlera o zaprekama koje je irački diktator postavio na
put radu inspektora. O tom su izvješću dvije dvojbe. Pariški
'Liberation' drži da može dokazati kako se radi o naručenom djelu.
Zatim, proširena je naznaka da bi drugi pothvati UN-a, iako uz
silovito škripanje zuba, potvrdili snošljivost diktatora prema
inspekcijama UN-a.
Nadalje se američka odluka oslanja na rezolucije Vijeća sigurnosti
koje prijete oštrim reakcijama ne bude li suradnje. Niti jedna od
tih rezolucija ne specificira uvjete tako daleko da bi dopuštenje
za samo četiri umjesto 12 nadzornika bilo razlogom za rat.
U svakom je slučaju američko-britanski oružani pohod presudan:
američki samostalni pohod, jer Britanija od Sueza 1956. za nešto
takvo više nije sposobna. Pohod će imati posljedica. To što Rusija
iz glavnih gradova dviju ratnih sila poziva svoje veleposlanike
kući na prijavak, političko je neodobravanje na ne baš tankoćutno-
diplomatski način. To je baš jasan potez. Moskovska gradska Duma
opet odgađa odavno dospjelu ratifikaciju Starta II, izričito zbog
ovog slučaja. Nerazumni su oni koji sve to žele povezati samo s
osobnim prijateljstvom premijera Primakova i diktatora Sadama
Huseina.
SAD može raditi kako radi, jer je za sada jedina super sila. Što to
najavljuje? Potvrđuje tendencije drugih, dosad manje opremljenih
država, da nabave 'adekvatan', za svoje svrhe navodno koristan
potencijal ABC prijetnja. To naknadno opravdava, ukoliko navodi
pravo jačega, nuklerano naoružavanje na indijskom potkontinentu pa
čak i tvrdokorno odbojno držanje Sjeverne Koreje. Posljedica, koja
dakako još nije nastupila, stavlja izvan snage diplomatska i
politička sredstva ustanova koje nastoje očuvati mir.
Govor glavnog tajnika UN-a Kofia Annana u četvrtak i stoga je zvučao
poput oproštajnog govora od - najznačajnije - međunarodne
ustanove. Tumačiti taj govor samo kao izraz osobne pogođenosti bilo
bi pak arogantan nesporazum. Kofi Annan obvezan je pridržavati se
međunarodnih pravila igre koja utjelovljuje UN i pozvan čuvati
ustanovu. Ona je sada oštećena.
Tko je toga vrijedan? Može se zamisliti da Ujedinjeni narodi nisu i
nisu mogli ispuniti svoju zadaću prema iračkoj diktaturi. Dakle, da
je postojala stvarna nužnost. Netko je drugi dakle morao isključiti
diktatora koji ugrožava mir. No tada je trebalo definirati zadaće,
ciljeve i politiku koja vodi do tih ciljeva. Za to predsjednici SAD-
a i njihove tvornice pameti do sada očito nisu vidjeli poticaja.
Šerif sada samo uzvraća udarac. Politiku nema" - drži Karl Grobe u
uvodniku lista.