NJ 7. XII. SZ ALBRIGHT: NATO-BALKAN

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 7. XII. 1998. Albright: "NATO mora postati veći i fleksibilniji" U posebnom prilogu za list, američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright zalaže se za daljnje otvaranje zapadnog saveza i za brzu intervenciju u krizama poput one na Kosovu. "Sutra, u utorak, ministri vanjskih poslova članica NATO-a sastat će se u Bruxellesu i izraditi dnevni red NATO-ova sastanka na vrhu, sazvanoga u travnju 1999. u Washingtonu. U glavnom gradu SAD vodeći predstavnici zapadnog saveza proslavit će 50. godišnjicu njegova osnivanja i prvi put pozdraviti svoje nove članice - Češku Republiku, Mađarsku i Poljsku. Trebali bismo biti ponosni na ono što je savez postigao u prvih pola stoljeća svog postojanja, ali ne smijemo biti samodopadni. Danas se suočavamo s drugačijim, ali ne i manje teškim problemima u usporedbi s našim prethodnicima prije 50 godina. Iako kaledarski ne sasvim ispravno, konferencija u Washingtonu ima status prvog sastanka na vrhu u 21. stoljeću. Naime, ona neće samo slaviti prošlost već će odrediti i politiku NATO-a za budućnost. U Bruxellesu ćemo nastaviti naš rad na izgradnji NATO-a za 21. stoljeće. Zapadni savez trebao bi postati veći i fleksibilniji i obvezati se na kolektivnu obranu. Trebao bi ukloniti veliki broj prijetnji za zajedničke interese NATO-a i partnerski surađivati s ostalim državama i organizacijama na promicanju sigurnosti, blagostanja i demokracije u čitavom transatlantskom prostoru. Na sastanku na vrhu u Washingtonu naši vodeći političari predstavit će novi strateški koncept - plan za budućnost saveza. NATO 21. stoljeća mora uzeti u obzir nove strateške datosti. Iako veliki dio Europe danas uživa veću sigurnost nego ikada ranije, teritorij i interesi saveza mogu biti ugroženi različitim opasnostima iz nekoliko smjerova. Predsjednik Clinton kazao je u svibnju ove godine u Berlinu sljedeće: 'Savez mora ubuduće štititi naše proširene granice i nas od prijetnji za našu sigurnost, koje dolaze s druge strane naših granica: riječ je o širenju oružja za masovno uništenje, etničkom nasilju, regionalnim sukobima'. Bosna i Kosovo pokazuju da NATO mora djelovati kada sukobi izvan njegovih izravnih granica počnu utjecati na interese saveza. Novi strateški koncept NATO-a mora pronaći ravnotežu između dvije zadaće: između misija kolektivne obrane, koje će i dalje biti od središnje važnosti za NATO, i reakcije na takve krize. Zajedno moramo poboljšati našu fleksibilnost i našu sposobnost za odvraćanje svih mogućih prijetnji za interese saveza, za zastrašujuće djelovanje i - bude li potrebno - za odgovarajuće reakcije. Glavna zadaća NATO-a uvijek će biti obrana od agresora. To je jezgra Washingtonskog sporazuma. No, osnivači saveza ističu i razliku između onog na što nas savez obvezuje i onog što nam on omogućuje. Bude li se ikada pokazala potreba za zajedničkim vojnim akcijama radi zaštite vitalnih interesa saveza, logično je iskoristiti jedinstvenu vojnu strukturu i suradnju, razvijenu tijekom proteklih 50 godina. Osim težnje suglasnosti o novoj viziji za 21. stoljeće, zadaća sastanka na vrhu u Washingtonu bit će jamstvo da će NATO raspolagati nužnim sredstvima za ostvarivanje te vizije. Potrebne su nam oružane snage, uvježbane, opremljene i pripremljene za misije 21. stojeća. Američki ministar obrane William Cohen blisko surađuje sa svojim kolegama iz članica NATO-a na razvijanju prijedloga o osuvremenjivanju oružanih snaga zapadnog saveza. Naš je cilj na sastanku na vrhu u Washingtonu postizanje suglasnosti o dugoročnom programu razvoja koji mora jamčiti samoobranu kao i sposobnost brzog i djelotvornog reagiranja na krize. Stoga smo zadovoljni što je britanski premijer Tony Blair pozvao Europljane da ispitaju mogućnosti preuzimanja odgovornosti za vlastitu sigurnost i obranu. Naši su interesi jasni: želimo djelotvornu Europu. Želimo Europu sa suvremenim, fleksibilnim oružanim snagama, koja će moći gasiti požare u vlastitom stražnjem dvorištu i surađivati s nama u okviru NATO-a u obrani naših zajedničkih interesa. Europske težnje pojačanom angažmanu u pitanju samoobrane ne otežavaju naš daljnji angažman već ga upravo olakšavaju. Sve prijedloge o europskoj obrani i sigurnosti ispitat ćemo u kontekstu sljedećeg jednostavnog pitanja: hoće li oni povećati djelotvornost naše suradnje? Poput premijera Blaira, i mi smatramo da bi težište trebalo biti na poboljšavanju praktičnih vještina, koje Europa unosi u savez. Kriza na Kosovu pokazuje da europski obrambeni kapaciteti mogu pridonijeti ostvarivanju NATO-ovih misija. Zahvaljujući inicijativi Francuske i doprinosu Nijemaca, Britanaca, Talijana i ostalih saveznika, NATO je poslao europsku zaštitnu postrojbu ('extraction force') za promatrače OESS-a, poslane u tu krizom uzrdmanu pokrajinu. Spomenuta postrojba podvrgnuta je zapovjedništvu NATO-a i utemeljna je na solidnim europskim mogućnostima. Ona pokazuje da europske oružane snage mogu unutar NATO-a vrlo uspješno surađivati. Zadovoljni smo što je bivša jugoslavenska republika Makedonija spremna primiti te oružane snage. Politička je volja važnija od dodatnih institucionalnih struktura. Naime, prije no što smo krenuli u zajedničku akciju, problem Kosova ni u kom slučaju nije bio vezan za nepostojanje primjerenih institucija. Nije postojala suglasnost o upotrebi postojećih institucija. Europljani trenutačno tragaju za mogućnostima organizacije svoje vanjskopolitičke i sigurnosnopolitičke suradnje. Pri tome valja osigurati da svaka institucionalna promjena bude usklađena s temeljnim načelima, koja su 50 godina tako dobro služila altantskom partnerstvu. To znači da ne smije biti odvajanja, dupliciteta ni diskriminacije. Prvo, želimo izbjeći odvajanje: NATO je izraz nužnog transatlantskog povezivanja. On bi trebao ostati organizacijom suverenih saveznika, u kojoj europsko odlučivanje nije odvojeno od nadređenog odlučivanja na razini cijelog saveza. Drugo, želimo izbjeći duplicitet: sredstva za obranu previše su tijesno odmjerena da bi saveznici mogli dvostruko obavljati planiranje svojih oružanih snaga, uspostavu zapovjednih struktura i odlučivati o nabavi opreme - prvo u okviru NATO-a, a potom u EU. Treće, želimo izbjeći svaku diskriminaciju članica NATO-a, koje nisu u sastavu EU. Cilj koji je naveo britanski premijer Blair u skladu je s tim načelima. Polažemo velika očekivanja u razgovore sa svim europskim saveznicima i partnerima o jačanju europske djelotvornosti. Washingtonski sastanak na vrhu mora se u prvom redu pozabaviti izazovom vrlo realne opasnosti koja prijeti našim narodima, našem teritoriju i našim oružanim snagama u obliku oružja za masovno uništenje i njihovih nosilačkih sustava. Moramo pospješiti nastojanja saveza da zaustavi širenje takvog oružja i zastrašivanjem odvrati i spriječi takve napade. Nastojanja zapadnog saveza trebala bi dopuniti a ne potisnuti već postojeće mehanizme i nastojanja, usmjerena na nadzor širenja spomenutog oružja. NATO 21. stoljeća, kojem težimo, bit će središnji oslonac daleko veće sjevernoatlantske zajednice. Bit će to zajednica demokratskih država, koje dijele rizike i obveze i uživaju sve veću sigurnost i blagostanje. Vrata NATO-a ostat će otvorena za zemlje koje mu žele pristupiti, a savez bi im trebao još aktivnije pomagati da prijeđu preko tog praga. Proširenje NATO-a nije jedinstven događaj; prve nove članice neće istodobno biti i posljednje. No, sastanak na vrhu u Washingtonu trebao bi poboljšati naše mogućnosti suradnje sa svim državama- partnerima bez obzira na njihovu spremnost na pristup NATO-u radi širenja sigurnosti i stabilnosti na tu veću zajednicu. Partnerstvo NATO-a i Ukrajine važan je element u tim nastojanjima. Želimo da Rusija intenzivno i aktivno sudjeluje u tom partnerstvu 21. stoljeća. Moje kolege i ja sastat ćemo se ovog tjedna s ruskim ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovim u okviru Zajedničkog vijeća NATO-a i Rusije. U tom ćemo tijelu nastojati poboljšati našu suradnju u duhu ugovora između NATO-a i Rusije, koji će u lipnju 1999. obilježiti svoju drugu godišnjicu. Postrojbe NATO-a i Rusije i dalje surađuju u Bosni. Zajedno radimo na mogućem ruskom sudjelovanju u operaciji nadzora zračnog prostora nad Kosovom. Planiramo osnivanje vojnog ureda za vezu u Moskvi. Zajedno školujemo bivše ruske časnike i razvijamo odgovore na civilne krize. Izrađujemo zajedničke inicijative za zaštitu okoliša i za sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje. Sve su to navještaji da odnosi između NATO-a i Rusije napreduju. Pouka ovog stoljeća - najkrvavijeg dosad - glasi: Europa i Amerika mogu daleko bolje zajednički promicati svoje interese i vrijednosti nego svaka posebno. Neslaganje nas može odvesti samo slijepu ulicu i čak u krizu. Želimo da sljedeće generacije za 50 godina mogu reći da smo izvukli odgovarajuću pouku i ispravno je primijenili na brojne izazove sljedećeg stoljeća. To novo stoljeće oblikovat ćemo danas našim odgovorom na nestabilnost na zapadnom dijelu Balkana. Novo će stoljeće najvećim dijelom oblikovati odluke koje ćemo donijeti sljedećih mjeseci. Uvjerena sam da će to biti prave odluke za budućnost našeg saveza", ističe američka ministrica vanjskih poslova na kraju svog priloga.