ZAGREB, 20. studenoga (Hina) - Arbitraža je jedna od mogućnosti za +izlazak iz slijepe ulice pregovora o podjeli imovine bivše +Jugoslavije u koju su dospjeli zbog otpora SR Jugoslavije a postoji +i mogućnost političkog pritiska
međunarodne zajednice na SR +Jugoslaviju, rekao je u petak u Zagrebu za Hinu predstojnik +hrvatskoga Ureda za sukcesiju Božo Marendić.
ZAGREB, 20. studenoga (Hina) - Arbitraža je jedna od mogućnosti za
izlazak iz slijepe ulice pregovora o podjeli imovine bivše
Jugoslavije u koju su dospjeli zbog otpora SR Jugoslavije a postoji
i mogućnost političkog pritiska međunarodne zajednice na SR
Jugoslaviju, rekao je u petak u Zagrebu za Hinu predstojnik
hrvatskoga Ureda za sukcesiju Božo Marendić. #L#
Najnoviji krug pregovara zemalja sljednica o podjeli imovine bivše
države završio je prošloga tjedna neuspjehom jer SR Jugoslavija i
dalje odbija prijedlog podjele koji je napravio međunarodni
posrednik Artur Watts.
On će sredinom prosinca na sastanku u Madridu izvijestiti Vijeće za
provedbu Daytonskog sporazuma (PIC) o neuspjehu višegodišnjih
pregovora o sukcesiji navesti SR Jugoslaviju kao krivca i
predložiti rješenje.
"Arbitraža je u igri kao jedno od mogućih rješenja", rekao je
Marendić.
Watts je prošloga tjedna posjetio Beograd, Sarajevo i Zagreb, a
prethodno Ljubljanu i Skoplje i nakon toga zaključio da se
pregovori nisu pomaknuli s mrtve točke jer SRJ i dalje odbija
međunarodni nacrt podjele imovine bivše Jugoslavije koji
prihvaćaju sve ostale države sljednice, Hrvatska, Makedonija, BiH
i Slovenija.
"On još nije odlučio što će predložiti Vijeću za provedbu Daytona a
ako se odluči za arbitražu morat će provesti još jedan krug
razgovora sa zemljama sljednicama", rekao je Marendić koji je s
Waatsom razgovarao prošloga tjedna.
Prema njegovim riječima Watts će, bilo kakvu odluku da donese,
sredinom prosinca krenuti u još jedan krug pregovora po zemljama
sljednicama.
Ideja konačnog rješavanja višegodišnjih neuspjelih pregovora o
sukcesiji bivše Jugoslavije arbitražom na prvi pogled je privlačna
ali ni sama nije neproblematična.
"Zemlje sljednice moraju prije toga konsenzusom prihvatiti
arbitražu i dogovoriti se o tome tko bi bio arbitar i kako bi se
arbitraža provodila", rekao je Marendić.
Time se ponovno dolazi u pat poziciju u kojoj su pregovori sada zbog
žestokog otpora SR Jugoslavije da prihvati međunarodni prijedlog
podjele.
Najvažnija nepodijeljena imovina oko koje se spore zemlje
sljednice je monetarno zlato bivše države u vrijednosti od oko 600
milijuna dolara, devizne rezerve koje su 1991. iznosile između 5,5
i 6 milijardi dolara, nekretnine i inozemna potraživanja bivše
federacije.
Marendić je rekao da je jedna od mogućnosti da se dođe do rješenja i
politički pritisak na SR Jugoslaviju da prihvati sukcesiju.
On pri tome ima na umu mogućnost da Vijeće sigurnosti UN prisili SR
Jugoslaviju kao nekooperativnu zemlju na rješenje koje prihvaćaju
kooperativne zemlje.
Takav pokušaj, za koji uporište postoji u mišljenju Badinterove
komisije o sukcesiji bivše Jugoslavije, već je propao 1994.
Marendić drži da se Vijeće sigurnosti tada nije angažiralo u
rješavanju ovoga problema zato što su Sjedinjene Države htjele
sukcesiju zadržati kao instrument pritiska i nagrade za SR
Jugoslaviju.
"Četiri zemlje sljednice su odlučne iskoristiti svako moguće
sredstvo da se sukcesija konačno provede", rekao je Marendić.
Wattsov okvirni sporazum predvidja podjelu imovine bivše
Jugoslavije prema kvotama koje je predložio Medjunarodni monetarni
fond prema kojima bi SRJ pripalo 36,52 posto imovine bivše
Jugoslavije, Hrvatskoj 28,49 posto, Sloveniji 16,39 posto, Bosni i
Hercegovini 13,2 i Makedoniji 5,4 posto.
SRJ osporava načelo koje prihvaćaju ostale četiri države da treba
dijeliti samo imovinu bivše federacije i traži da u diobenu bilancu
uđe i društvena imovina financirana iz državnih fondova.
Ovisno o tome da li se primjenjuje prvo ili drugo načelo vrijednost
onoga što treba dijeliti varira izmedju 100 i 200 milijardi
dolara.
(Hina) sl/dk rb