YU-PRITISCI +YU 5/6. XII.DANAS MILOŠEVIĆ-SAD DANAS:UJKA SAM UZVRAĆA UDARAC ++SRBIJA+DANAS+5./6. XII. 1998.+Ujak Sam uzvraća udarac+ +U povodu najave SAD da će radikalno promijeniti odnos prema +Miloševiću, list objavljuje komentar
Ivana Torova:+"Što je to što je Clintona, kako se priopćava, definitivno uvjerilo +kako buduća suradnja i komunikacija s Miloševićem nije moguća, i da +će Srbija pod njim i dalje biti središtem i žarištem stalnih kriza +na Balkanu?(...)+Amerika je, čini se, predugo vjerovala kako Europa može sama izići +na kraj s Miloševićem. Kako se 'stara dama' ipak nije baš potvrdila +iz raznih strateških, povijesnih i geopolitičkih razloga i motiva, +Washington je 'morao intervenirati'. Ne toliko da bi pomogao svojim +zapadnim saveznicima, koliko da bi pokazao tko je, poslije raspada +sovjetskoga bloka, jedina supersila, ali i kako bi spriječio da se +zbog njezine eventualne ravnodušnosti na balkanskom području ne +učvrste interesi i utjecaji nekih drugih zapadnoeuropskih zemalja, +ponajprije Njemačke. Taktikom 'štapa i mrkve', koja je očito svima +odgovarala kako bi se Balkan držao pod relativno podnošljivom
SRBIJA
DANAS
5./6. XII. 1998.
Ujak Sam uzvraća udarac
U povodu najave SAD da će radikalno promijeniti odnos prema
Miloševiću, list objavljuje komentar Ivana Torova:
"Što je to što je Clintona, kako se priopćava, definitivno uvjerilo
kako buduća suradnja i komunikacija s Miloševićem nije moguća, i da
će Srbija pod njim i dalje biti središtem i žarištem stalnih kriza
na Balkanu?(...)
Amerika je, čini se, predugo vjerovala kako Europa može sama izići
na kraj s Miloševićem. Kako se 'stara dama' ipak nije baš potvrdila
iz raznih strateških, povijesnih i geopolitičkih razloga i motiva,
Washington je 'morao intervenirati'. Ne toliko da bi pomogao svojim
zapadnim saveznicima, koliko da bi pokazao tko je, poslije raspada
sovjetskoga bloka, jedina supersila, ali i kako bi spriječio da se
zbog njezine eventualne ravnodušnosti na balkanskom području ne
učvrste interesi i utjecaji nekih drugih zapadnoeuropskih zemalja,
ponajprije Njemačke. Taktikom 'štapa i mrkve', koja je očito svima
odgovarala kako bi se Balkan držao pod relativno podnošljivom
kontrolom, Washington je pridobio Miloševićevu kooperativnost,
krupne ustupke i oko Hrvatske i oko Bosne, kasnije i Kosova. Dok je
američka administracija vjerovala da time održava svoj odlučujući
utjecaj, Milošević je svoju kooperativnost naplaćivao tako što je
gotovo neometano 'metlom čistio svoje dvorište', uklanjajući jednu
za drugom sve zapreke osobnoj vlasti. I s vremenom, kad god je
međunarodna zajednica, osobito SAD, bila zadovoljna Miloševićevom
kooperativnošću, stanje u Srbiji i SRJ bilo je sve
nepodnošljivije.
(...)Već prošle godine Amerika je shvatila da taktika 'štapa i
mrkve' ipak nije dostatno uspješna, ali je nije do današnjeg dana
napuštala, uludo vjerujući da bi se Milošević možda ipak, pod
određenim okolnostima, radikalno promijenio. Eksplozija kosovske
krize potvrdila je ono što su svi poodavno znali, ali su iz raznih
razloga ignorirali - da stvaranjem novih kriza, nekim novim
potezima, ovdašnji režim nastoji sve vratiti na početak. Ovoga puta
Amerika je, po svemu, procijenila kako je Milošević u
iskorištavanju blagonaklonosti međunarodne zajednice otišao
predaleko. (...)"