US IHT 17. XI. GLOBALIZACIJA 1

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 17. XI. 1998. Prestanite satanizirati globalizaciju i naučite njome upravljati "Dvije su petine svjetskog gospodarstva u krizi, a ostatak se bori da ne podlegne zarazi. Ako rast ukupnog proizvoda padne na pukih 1,5 posto ove godine i 1,3 posto 1999., kao što govore neke prognoze, bila bi to jedna od najgorih kriza od tridesetih godina ovoga stoljeća. Vjerujemo li najpesimističnijim scenarijima, ukupni svjetski proizvod mogao bi sljedeće godine pasti, prvi put u pola stoljeća", piše Bimal Ghosh, viši savjetnik za trgovinu, ulaganja i gospodarske odnose u ženevskoj Međunarodnoj organizaciji za migraciju. "Neki su kao uzrok meteža odmah optužili gospodarsku globalizaciju. Zemlje poput Malezije i Rusije ponovno grade gospodarske zidove i ograničenja, pokrećući trend koji bi druge zemlje u razvoju mogle slijediti. Počnu li zemlje u razvoju zatvarati svoja vrata, u industrijskim bi zemljama mogli narasti pritisci za provedbu politike protekcionizma. Sjedinjene Države, koje više od dvije petine svojih izvoznih proizvoda šalju u zemlje u razvoju, doživjele bi u tom slučaju povećanje svojega trgovinskog deficita, a to bi se poklopilo s usporenjem gospodarstva. Već moćan lobby koji zagovara protekcionizam i protivi se globalizaciji dobio bi tada dodatni utjecaj u Kongresu. Sve izraženiji protekcionizam ograničio bi zatim izvozne mogućnosti prijelaznih gospodarstava i zemalja u razvoju, a to bi stvorilo začarani krug i produbilo svjetsku krizu. Takva promjena bila bi povratak u tridesete godine. Oživljavanje politike protekcionizma i izolacije, pojačano obnavljanjem ograničenog nacionalizma, zasigurno bi potkopalo prosperitet i gospodarski napredak koji se polako gradio u posljednja četiri desetljeća, a ne bi popravilo slabosti sadašnje politike. Globalizacija ne podrazumijeva samo puko povećanje protoka roba, usluga i kapitala. Ona ide mnogo dalje od međusobnog tržišnog prodiranja i dopušta povećanu razmjenu zamisli i znanja te obogaćivanja ljudi na taj način. No, globalizacija ima i svoju cijenu. Dok se svjetsko gospodarstvo sve više povezuje, a države međusobno postaju sve ovisnije, pogrešno funkcioniranje čak i malog dijela poput Rusije (koja obuhvaća samo 2 posto ukupnog svjetskog proizvoda) može imati globalne posljedice. Budući da je srž globalizacije međusobna ovisnost, ona može biti djelotvorna samo kao sustav utemeljen na stalnoj i aktivnoj suradnji između i unutar zemalja, održavan nizom poštenih i usklađenih pravila i propisa. Kad, u nedostatku takvih normi, tržištima i gospodarstvima prevladava nekolicina zemalja ili njima manipulira malen broj domaćih oligopola, slabije zemlje i neprivilegirane društvene skupine postaju marginalizirane. Često slijede napetosti u vanjskim odnosima, a na unutarnjoj razini društveni i međuetnički sukobi (kao što smo nedavno vidjeli u Indoneziji). Ako to izazove snažnu reakciju, temelji globalizacije bit će teško oštećeni. (...) Financijski ministri najmoćnijih svjetskih industrijskih zemalja nedavno su oglasili potrebu za globalnim odgovorom. Oni govore o novoj građi svjetskoga financijskog sustava. Međutim, mjere koje su zasad predložili (poput usklađenih smanjenja kamatnih stopa, povećane sposobnosti MMF-a da omogući zajmove za poslušna gospodarstva u razvoju, i boljeg nadgledanja financijskih ustanova) u najboljem su slučaju korisne kao protupožarno osiguranje. Njima nedostaje trajan odgovor na temeljne izazove s kojima se suočavamo. Svjetski vođe trebaju shvatiti da je ritam globalizacije brži od razvoja načela, norma i institucijskih mehanizama potrebnih za mudro i djelotvorno upravljanje. Pred svijetom je izazov premošćivanja toga raskoraka. Vođama treba sustavna vizija temeljnih snaga koje pokreću proces globalizacije. Oni će trebati pogledati dalje od udobnog kluba skupine sedmorice i postojećih mandata međunarodnih financijskih ustanova te osmisliti sustav djelotvornijeg i kooperativnijeg upravljanja svjetskim gospodarstvom, uključujući i premještanje ljudi i kapitala. Niz usklađenih pravila i načela koji su u tu svrhu potrebni mora uključivati mreže sigurnosti za slabije zemlje i neprivilegirane domaće skupine te odgovoriti na promjene globaliziranog, ali trajno raznolikog svijeta. Globalizacija donosi velike mogućnosti povećanja ljudskog blagostanja. Ali ako se njome bude loše upravljalo, ona može prouzročiti uništenje i nevolje. Naši sadašnji problemi ne odnose se na globalizaciju, nego na upravljanje njome."