RDW-PREGLED TISKA-24-11

NJEMAČKI RADIO - RDW 24. XI. 1998. Pregled tiska "U tursko-talijanski spor oko šefa Kurdske radničke stranke Abdullaha Ocalana sve je više upletena i njemačka vlada. Talijanski ministar vanjskih poslova Dini od Bonna i dalje očekuje da zatraži izručenje, jer Ocalan je u Rimu uhićen zbog toga što je u Njemačkoj protiv njega izdan nalog za uhićenje. 'Hamburger Morgenpost' drži da je tu riječ o igranju 'Crnoga Petra': 'Što se čini s nekim teroristom, traženim u više država, ako ga se odjednom ima (u rukama)? Britanci imaju problema s bivšim čileanskim diktatorom Pinochetom, a Talijani s kurdskim vođom Abdullahom Ocalanom. Vlada u Rimu sada kaže: 'Mi smo toga čovjeka uhitili samo zato što u Njemačkoj postoji uhidbeni nalog. Njemačka je vlada još prošloga tjedna vjerovala kako se elegantno izvukla. Turski uhidbeni nalog je teži, pa ćemo onda njemački povući. Nitko, očito, nije računao s time da će se Turska usuditi i velikodušno se odreći Ocalana ako ga Njemačka izvede pred sud. Time je Bonn Crnoga Petra dobio dvostruko. A to je prilično vruća situacija. Jer, među nama živi dva milijuna i 100 tisuća Turaka, od kojih su opet pola milijuna Kurdi. Sve dok Turska ne riješi kurdsko pitanje, Njemačka si navlaći ljutnju na vrat, bez obzira na to kako se ponijela." Talijanski 'Il Messaggero' o držanju Bonna tvrdi: 'Čuđenje zbog ponašanja vlade u Bonnu, čini se, ne može se izbjeći. Dok su jedni samo zbunjeni, drugi misle kako se iza toga krije jasna računica da se Turke zadovolji nalogom zauhićenje, a Kurde time što će se odustati od zahtjeva za izručenjem. Ako do 23. prosinca iz Bonna ne stigne nikakav zahtjev za izručenje, svima će biti jasno da se talijanska vlada uzorno ponijela i da su upravo Nijemci bili lukave lisice, koji su od zapletenosti učinili jednu od najlošijih navika Talijana'. Za današnji pregled izdvojili smo i komentar mađarskog lista 'Nepszabadsag': 'S Ocalanovim uhićenjem Rim se sam napravio taocem. Za Tursku je Italija danas državni neprijatelj broj jedan, a njezine proizvode bojkotira. Više se ne jede pizza, ne kupuju se fotokopirni uređaji marke 'Olivetti', a ni Benettonovi puloveri i Pirellijeve gume. A ako u srijedu Galatasaray ne pobijedi Juventus, svaki će turski igrač biti optužen za izdaju. Za to se vrijeme talijanski građani, koji su upravo odustali od novogodišnjeg odmora u Anatoliji, pitaju: 'Što me se to tiće? Kako sam to upao usred tursko-kurdskog sukoba?' Na njemačkoj političkoj pozornici za udarne naslove skrbi sve glasniji prijepor unutar socijaldemokratske stranke: sve je više socijaldemokratskih šefova pokrajinskih vlada koji najavljuju da će u Bundesratu glasovati protiv dijelova bonnskog poreznog paketa. Položaj u kojem se našao SPD oslikava berlinski 'Die Welt': 'Rijetko kada je neka nova vlada tako bijedno započela kao ova crveno-zelena u Bonnu. Čak i vjerni stranački sljedbenici u međuvremenu već govore o dilentantizmu i političkome kaosu. (...) Začuđujuće u ovom lošem početku jest tko je bio povod - to nisu bili romantični Zeleni ili dobra oporba. SPD je sam izgubio unutarnju ravnotežu'. 'Der Tagesspiegel', koji također izlazi u Berlinu, primjećuje da je profesionalnost kojom je SPD vodio svoju predizbornu kampanju u jasnoj suprotnosti s dilentantizmom s kojim socijaldemokrati sada rješavaju konkretna pitanja. Uzrok ovaj dnevnik nalazi u sljedećem: 'Nakon 16 godina apstinencije od vlasti u Bonnu, prvo se treba ponovno naučiti vladati. Ali upravo rasprava unutar koalicije o različitim aspektima porezne reforme pokazuje da socijaldemokrati imaju problem koji je puno veći od nedostatka rutine. Temeljne strukturno-političke razlike između Gerharda Schroedera i Oskara Lafontainea, koje su proteklih mjeseci brižljivo maknuli na stranu, sada ponovno izbijaju na površinu. Tko je prije izbora mogao i misliti da će upravo Zeleni u koaliciji upozoravati na veću disciplinu?' U njemačkom tisku danas dominira i najavljeno spajanje Njemačke banke i američkog investicijskoga fonda 'Bankers Trust'. Duesseldorfski list za gospodarska pitanja 'Handelsblatt' uz ostalo donosi: 'Hoće li se neka investicija isplatiti, hoće li ispuniti poslovna očekivanja od kojih kreću njezini pokretači, pokazuje se tek nakon određenog vremena. Iskustvo uči da dva od tri spajanja ne uspijeva, da se ne mogu ostvariti ciljevi koji su postavljeni kad se krenulo u taj proces. Ali ambiciozni se menadžment ne da zaustaviti samo takvim nezadovoljavajućim 'postotkom uspješnosti". I UBS i Citygroup i Hypo-Vereinsbank, samo da spomenemo neke od nedavnih spajanja, na početku puta u zajedničku budućnost velikodušno su ga posipali lovorovim vijencima. A ozbiljna sumnja je li to bilo opravdano tek sada počinje nicati'". (RDW)