US NYT 22. XI. POVIJEST-BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. XI. 1998. Pokušavajući razbiti krug osvete u Bosni "Jugoslavija je, kaže se, uvijek proizvodila više povijesti nego što je mogla probaviti. Bosna danas ima ne samo jednu povijest nedavnoga rata, već po jednu za Muslimane, Hrvate i Srbe. One su međusobno proturječne", piše Tina Rosenberg. "No podjela sjećanja duž etničkih crta već više od tisuću godina proizvodi krug ubijanja i osvete na Balkanu. U pokušaju razbijanja kruga, neke skupine građana u Bosni predlažu stvaranje povjerenstva za pisanje zajedničke povijesti. Taj je cilj možda teško doseći, no vrijedan je pokušaja. Zamisao pokazuje kako sve više i više zemalja koje izlaze iz nasilja rata stvaraju neovisne skupine, poznate kao povjerenstva za istinu, koja ispituju uzroke i govore punu istinu o zločinima iz prošlosti. No svaka zemlja tu zamisao prilagođava vlastitim okolnostima. Bosanski rat ojačao je osjećaj viktimiziranosti svih etničkih skupina. Mnogi Srbi gorljivo vjeruju da su samo Srbi trpjeli, a ako priznaju da su Srbi ubijali, govore o samoobrani. Neki srpski ratni zločinci poštovani su kao junaci. Isto vrijedi i za mnoge Muslimane i Hrvate. Budući da bosanske škole i mediji jačaju te nacionalne mitove, djeca koja ih upijaju bit će jednog dana kad stigne demagog poput Slobodana Miloševića spremna da ih potakne na ubijanje kako opet ne bi bili viktimizirani. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju smješten u Haagu trebao je ugušiti te mitove utjelovljenjem krivnje u pojedincima a ne čitavim etničkim skupinama te gonjenjem optuženika svih etničkih pripadnosti (iako su većina Srbi, koji su počinili veliku većinu zločina u Bosni). No sud može učiniti malo za tu stvar. Sud je daleko, vode ga outsideri i nije u stanju natjerati NATO da uhvati glavne zločince. Ljudi u Bosni informiraju se o aktivnostima suda uglavnom iz svojih medija punih propagande. Srbi su jednostavno odbacili sud kao antisrpski. Širom svijeta, zemlje koje se oporavljaju od nasilja rata shvaćaju da pravda, iako presudna, može imati samo ograničenu ulogu u zacjeljivanju rana. U Južnoj Americi, primjerice, nove demokracije i njihovi sudski sustavi bili su preslabi za borbu protiv amnestija koje su vojske same proglašavale. Tako su, kao utješnu nagradu, stvorili povjerenstva za istinu: ako već ne mogu postići pravdu, povjerenstva su barem službeno priznavala patnje žrtava i pomogla im da otkriju što se događalo u tajnim sobama za mučenje i na bojnim poljima. U Južnoj Africi, gdje je nova vlada osjećala manju ugroženost od stare, povjerenstvo za istinu moglo je ponuditi amnestiju onima koji su priznali svoju ulogu u političkim zločinima. Bosna bi trebala drukčiji tip tijela, koje bi se vjerojatno zvalo povijesno povjerenstvo budući da je pojam istine toliko ispolitiziran. To bi tijelo dopunjavalo haški sud i pružalo samim Bosancima mogućnost da pokušaju napisati zajedničko izvješće o ratu, koje bi zahvaćalo patnje svih strana. Deseci skupina građana, male političke stranke i mediji podupiru tu zamisao, koja je prvi put iznesena kao dodatak Daytonskom sporazumu. Neki Srbi čak smatraju da je bosanski rat mogao možda biti spriječen da je poslije Drugoga svjetskog rata stvoreno povjerenstvo za istinu. Čak i vođe svih triju skupina navješćuju svoju potporu - možda zato što je svaka od njih sigurna da će istinitost njezine inačice povijesti biti dokazana. Najveću je suzdržanost, ironično, pokazao Haag. Članovi haškog suda boje se da bi svjedoci mogli izabrati da svoju priču ispričaju povjerenstvu, a ne sudu. To je razumljiv strah, ali povjerenstvo bi moglo biti tako ustrojeno da haški sud ima prednost. Nacrt prijedloga koji je napisao američki Institut za mir predlaže da povjerenstvo uključuje Bosance svih narodnosti. Njih bi nakon javnih savjetovanja u Bosni izabrao međunarodni odbor, a odobrilo zajedničko predsjedništvo Bosne. Predsjedatelj povjerenstva bio bi stranac. S obzirom na postojanje suda i domaćih gonjenja ratnih zločina, ne bi bilo nužno imenom identificirati počinitelje. No upravo bi bolest koju bi povjerenstvo liječilo mogla onemogućiti njegovo djelovanje. Sami povjerenici mogli bi se podijeliti po etničkim crtama. Čvrstorukaši bi mogli pokušati zastrašiti svjedoke, izmanipulirati povjerenstvo ili odbiti izvješće. No potpora među Bosancima svih narodnosti pokazuje da zamisao o povjerenstvu ima izgleda."