US NYT 22. XI. GOSPODARSTVO BA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. XI. 1998. Bosansko gospodarstvo još u milosti političkih vođa "Bosanski politički čelnici toliko se uspješno odupiru promjenama nužnim za oživljavanje gospodarstva da diplomati i strani dužnosnici kažu da se njihove vlade sad suočavaju s izborom između dugogodišnjega pružanja velike količine novčane pomoći i promatranja propasti te zemlje", piše Mike O'Connor. "Diplomati su pretpostavljali da će tri godine nakon potpisivanja Daytonskog dogovora inozemna privatna ulaganja početi zamjenjivati 1,5 milijarde dolara godišnje pomoći Bosni. No budući da je razorno djelovanje rata još veoma očito, a gospodarstvom još upravljaju pravila iz komunističkog doba, poslovanje u Bosni i dalje ostaje tako neprivlačno da je stranih ulaganja veoma malo. Potrebno je 33.000 inozemnih vojnika za odvraćanje ponovnog rata, a različite bosanske vlade održavaju se samo uz svakodnevnu pomoć stotina inozemnih diplomata i stručnjaka. Jednako tako, gospodarstvo uvelike počiva na međunarodnoj pomoći i novcu za potporu stranih organizacija i desetaka tisuća stranaca koji ovdje rade. 'Mi zahtijevamo, tjeramo, organiziramo sastanke, prijetimo', izjavio je jedan od dužnosnika za gospodarsku reformu Bosne, Didier Faum, dok mu se lice mrštilo u frustraciji. 'Svi koji imaju moć da promijene sustav imaju koristi od načina na koji on sad djeluje, pa zapravo nemaju razloga željeti promjenu', izjavio je zapadni diplomat, misleći na malu skupinu vladinih političara koja nadzire dobar dio gospodarstva. 'Oni misle da si mi ne možemo dopustiti neuspjeh te da ćemo i dalje plaćati', izjavio je diplomat. 'Možda su u pravu.' Samo tri velike inozemne tvrtke ušle su u Bosnu, no čak je i to pokusno. Volkswagen, koji je u okolici Sarajeva imao veliki pogon koji su bosanski Srbi silom oduzeli i uništili za vrijeme rata, sad otvara mnogo manji pogon s nekih 400 radnika. (...) Njemački diplomati kažu da su bile potrebne dvije godine pritisaka da bi se kompanija nagovorila na povratak u Bosnu. Coca Cola u Bosni ima pogon za punjenje, a DHL pruža kurirske usluge. No obje bi se kompanije mogle zatvoriti budu li prisiljene izići, kažu poslovni ljudi. Mnogi poslovni ljudi u Bosni motivirani su manje profitom, a više emocijama. Jean Le Roch ima svoj ured preko puta tržnice gdje je 5. veljače 1994. smrtno stradalo 68 ljudi. Le Roch je tad bio časnik francuske vojske u UN-u. Sad se bavi savjetovanjem europskih kompanija zainteresiranih za ulaganje u Bosnu. 'Zasad, u tri godine mog rada, pokrenute su dvije kompanije s kojima surađujem. Riječ je o malim kompanijama', izjavio je on. Problem je, kaže, što strani ulagači smatraju da je ovdje preteško ostvariti profit. 'Godine 1996. imali smo 160 izaslanstva iz važnih kompanija koje su željele ovdje nešto započeti', izjavio je Le Roch. 'Prošle godine stiglo je 97 izaslanstva, a ove godine nećemo doseći ni 25. Ova zemlja sad ima lošu reputaciju.' 'Vođe svih strana naučile su riječi koje trebaju rabiti', izjavio je on. 'Slobodno poduzetništvo, zapadni stil, tržišno gospodarstvo, dinamično, djelotvorno. Oni te riječi izgovaraju s velikom strašću. No to je sve površno, ništa se nije promijenilo otkad je ovo bila komunistička zemlja.' Većina ljudi u biznisu ili vladi odrasla je u jedinstvenom jugoslavenskom komunističkom gospodarskom sustavu, koji je miješao marksističko planiranje s navodnim samoupravljanjem poduzeća, a Zapad ga je uvelike subvencionirao jer je želio držati zemlju izvan sfere sovjetskog utjecaja. Neuspješne državne kompanije u Bosni primale su zajmove državnih banaka. Ti su ih krediti održavali (a nije se očekivalo da će ih vratiti). Gospodarstvo je uglavnom bilo tlapnja, no njezini upravitelji sipali su politički žargon i tvrdili da provode prosvijećenu mješavinu komunizma i kapitalizma. Slično tome, današnji bosanski političari odbijaju osigurati takvu vrstu okoline kakvu zahtijeva većina stranih ulagača. Strani ekonomisti koji rade na otvaranju bosanskoga gospodarstva kažu da je česta pristranost u načinu na koji se porezi i zakoni primjenjuju, pa neka kompanija može biti kažnjena dok njezina konkurencija, koja ima prijatelja u vladi, dobiva pomoć. Oni kažu da nepostojanje sustava komercijalnih banaka i privatizacije također odvraća ulagače. Umjesto da pomognu ulagačima, kažu diplomati i strani ekonomisti, bosanski politički vođe dopuštaju korupciju i često profitiraju od nje, izbjegavanja poreza i pravila koja su tako opterećujuća da kompanije često moraju podmićivati dužnosnike ili kršiti zakon. 'Više nijedan vođa ne govori da je vrijeme za pomak od socijalnog gospodarstva prema produktivnom gospodarstvu', izjavio je američki veleposlanik u Bosni, Richard Kauzlarich. 'Privatizacija je odgođena, privatna inicijativa obeshrabrena. Ovdašnji ljudi moraju shvatiti da međunarodna zajednica neće financirati njihovu budućnost.' 'U ovoj regiji ne nedostaje drugih mjesta kamo ulagači mogu otići', izjavio je Saumya Mitra, zamjenik direktora Svjetske banke u Bosni. Unatoč prisutnosti američkih vladinih stručnjaka u bosanskim agencijama za regulaciju bankarstva, bosanski su dužnosnici uspjeli potajno prodati sedam banaka u vladinom vlasništvu, vjerojatno nelegalno, kažu strani stručnjaci. Mnogi diplomati priznaju da ne vjeruju da je te probleme moguće riješiti prije nego što njihove vlade izgube svaku nadu. Bez obzira na svu inozemnu i tehničku pomoć te obećanja reforma, većina radnika još nema posla, a oživljeno je samo 30% predratnih industrijskih mogućnosti. Neke zemlje pokreću programe za njegovanje slobodnog poduzetništva. Europska unija premješta oko 350 milijuna dolara iz programa za povratak izbjeglica u programe namijenjene razvoju privatnog sektora, izjavio je glasnogovornik. Sjedinjene Države izdvojile su 278 milijuna dolara za program zajmova bosanskom poslovnom sektoru, u sklopu projekta obnove u visini od 766 milijuna dolara. Osim toga, Pentagon procjenjuje da držanje američkih vojnika u području stoji oko 2 milijarde dolara godišnje. Sjedinjene Države izdvajaju 25 milijuna dolara godišnje za programe davanja tehničkih savjeta o novim zakonima i pravilima smišljenim za otvaranje gospodarstva. To je dopustilo zamjenici ministra vanjske trgovine, Seadeti Cerić, da kaže: 'Naše gospodarstvo sad je veoma otvoreno i veoma prijateljski raspoloženo prema stranim ulaganjima. Ovdje nitko ne bi smio imati nikakvih problema'. Nije tako, izjavio je američki ulagač koji je želio ostati anoniman. 'Čak i dobivanje dopuštenja prava je noćna mora.' 'Nova pravila pojavljuju se preko noći i zatim retroaktivno primjenjuju. Svaki dužnosnik ima ispruženu ruku. Ja zarađujem novac, no sve je to mimo knjiga pa ga vlada ne može naći, jer bi ga uzela.' Le Roch, koji sad (u očaju) savjetuje strane ulagače da se okrenu drugamo, kaže: 'Ja ću preživjeti. Ljudi ovdje, oni će također nekako preživjeti. No je li ovo ono za što smo se borili - osakaćena zemlja?'"