be 19. XI. Le Soir-eu proizvođači oružja

BELGIJA LE SOIR 19. XI. 1998. Europska obrana ima svoje velikane i svoje mališane "Neće biti europske obrane bez europske vojne industrije. Europski su vođe sve svjesniji te treće dimenzije svoje buduće zajedničke sigurnosne politike. Neovisna europska sigurnosna politika traži mogućnost donošenja političkih odluka i sposobnost za izvođenje vojnih intervencija. Njoj je potrebna i vojna industrija koja može konkurirati ostalima, a mora biti tehnološki napredna, kako bi mogla odoljeti konkurenciji američkih divova koji su dovršili povezivanje svojih industrijskih postrojenja i sada nastoje ostvariti veliki tehnološki napredak. Ali način ostvarivanja tih ciljeva izaziva podjele. Najvažnije pitanje na jesenskom sastanku Zapadnoeuropske unije na ministarskoj razini, koji je u ponedjeljak i utorak održan u Rimu, bilo je upravo to pitanje. A crta razdora koji, u vezi s time, dijeli europske velike i male države opet se pojavila. Najvažniji proizvođači oružja skloni su stvaranju zatvorenog kluba na štetu onih malih, koji se osjećaju isključenima iz te vojnoindustrijske Europe, osuđenima na ulogu običnih kupaca. Na razini dobrih namjera, Skupina za naoružanje Zapadnoeuropske unije prihvatila je plan koji bi trebao dovesti do stvaranja jako otvorene Europske agencije za naoružanje. Ali u stvarnosti, jedina skupina u kojoj se provodi djelotvorna industrijska suradnja na području vojne industrije jest OCCAR (Organisme conjoint de cooperation en matiere d'armement - Zajednički organizam za suradnju na polju naoružavanja), osnovan u studenome 1996., a u njemu se nalaze samo Francuska, Velika Britanija, Njemačka i Italija. Nizozemska i Belgija žarko bi željele ući, ali do sada nisu uspjele. Belgija se poziva na činjenicu da bi mogla sudjelovati u raznim usklađenim programima proizvodnje oružja u okviru OCCAR-a i tvrdi da prihvaća načela utemeljitelja te organizacije, osobito pravedan povratak globalnom proračunavanju, a ne izračunavanju cijene pojedinačnih programa, davanju prednosti europskim projektima i zajedničkim istraživačkim programima. Ali vrata i dalje ostaju zatvorena. Ministar obrane Jean-Pol Poncelet u utorak je u Rimu povisio ton govora. 'Treba izbjeći mogućnost da se uskoro na području vojne industrije pojave dvije kategorije država - proizvođači i potrošači. Ne bi se smjela poticati mogućnost da male države radije kupuju od stranih proizvođača oružja'. Grci, Portugalci i Finci misle jednako. Male države, kao cjelina, mogle bi za naoružanje izdvajati svote novca koje se ne smiju zanemariti, a mogle bi otići u SAD, umjesto da ostanu u Europi. Bliski suradnici Jean-Pola Ponceleta naglašavaju i da načelo davanja prednosti Europi ne može zaživjeti ako se, na području vojne industrije, Europa svodi na samo četiri države. I da je zamisao o pravednom povratku na globalno sklapanje sporazuma o kupovini naoružanja lakše primijeniti ako se radi o većem broju partnera. Za sada europska vojna industrija ima promjenjiv geometrijski oblik. Velika približavanja najprije se događaju između dvije ili tri države. U području zrakoplovstva, British Aerospace i DaimlerChrysler Aerospace (Dasa) vrlo su blizu spajanja i vrše pritisak na francusku tvrtku Aerospatiale kako bi se i ona privatizirala, prije nego im se pridruži. Zatim bi im se pridružila i španjolska Casa, a na kraju i talijanska Finmeccanica i švedska tvrtka Saab, u kojoj British Aerospace ima 35 posto kapitala. Na taj bi se način povezale najbolje vojne industrije četiriju država koje su prisutne i u konzorciju Airbus te njihova dva glavna partnera. Kao cjelina, one proizvode 90 posto cjelokupne količine naoružanja u Europi, a izvode 100 posto novih istraživačkih programa. To bi bila koncepcija Europe kakvu diktiraju industrijski interesi. U utorak je francuski ministar obrane Alain Richard predvidio pojačavanje suradnje između glavnih proizvođača i onih koji pri svemu tome manje sudjeluju. A nije isključio ni mogućnost da Belgija na kraju dobije francusko kumstvo za ulazak u OCCAR, dok bi nizozemskom ulasku kumovala Njemačka. Kako bi se stvorila neka druga promjenjiva geometrija", piše dopisnik lista iz Rima Pierre Lefevre.