njemačka 18. XI. RDW: perspektivu ima samo europska agencija za naoružanje

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 18. XI. 1998. Treba li raspustiti WEU ili joj pridati veće značenje? "Sigurno je sljedeće: tema europske 'Zajedničke vanjske i sigurnosne politike' pomaknula se s mrtve točke. Premijera je održana u Beču prije dva tjedna: riječ je o prvom sastanku ministara obrane EU u 40-godišnjoj povijesti te međunarodne zajednice. Najnoviji nastavak te priče označava entuzijazam na ministarskom zasjedanju Zapadnoeuropske unije u Rimu. Zajednička vanjska i sigurnosna politika najvažniji je element europske integracije nakon uvođenja zajedničke valute eura, objavio je novi njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Zato Fischer ono što neodređeno naziva 'Projektom Europe' želi uvrstiti u sam vrh dnevnog reda njemačkog predsjedanja EU u prvom polugodištu 1999. Čini se da će biti potvrđena ocjena optimista koji su nakon uvođenja eura automatski progozirali buduće korake u procesu europske integracije. Naime, konkretne vremenske koordinate sadašnjih zbivanja - dva mjeseca uoči uvođenja zajedničke valute - najvjerojatnije nisu puki slučaj. I europski su političari konačno primijetili da euro - koji će, bude li uspješan, postati drugom po redu pričuvnom valutom na svijetu - upravo hitno nameće potrebu za zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom nositelja monetarne unije. Ta bi zajednička vanjska i sigurnosna politika u prvom redu trebala po potrebi biti i nezavisna o SAD, istodobno čuvarom svjetske pričuvne valute br. 1. Dodatna je motivacija činjenica da se Europljani ovog ljeta ponovno na Kosovu nisu predstavili u dobrom svjetlu, što nagriza i ugled EU u svijetu ali i samosvijest europske međunarodne zajednice. Sastanak, održan 16. i 17. studenog u Rimu, pokazao je također da je cilj jasan ali ne i metoda njegova ostvarivanja. Joschka Fischer i njemački ministar obrane Rudolf Scharping žele ustrajati na metodi, zacrtanoj Maastriškim i Amsterdamskim sporazumom o EU: naime, na izgradnji WEU u obrambeno-politički ogranak EU i na istodobnom povećanju njezine udarne snage - dakle, žele joj pridati veću važnost. No, takva politika obilježena je dvjema odlučujućim početnim greškama: prvo, krug članica WEU i dalje se ne podudara s krugom članica EU; drugo, Europa je i dalje ovisna o Sjedinjenim Državama. Naime, WEU se može istinski vojno aktivirati samo ako prethodno dobije zeleno svjetlo NATO-a - a time i Sjedinjenih Država. Zar tako izgleda budući europski obrambeni identitet? Ne bi li u tom slučaju bilo dovoljno u okviru NATO-a sastaviti skupinu članica EU, kojoj bi tada još samo morale pristupiti članice EU, zasada izvan okvira zapadnog obrambenog saveza - dakle Irska, Austrija, Finska i Švedska? U Rimu je potkrijepljena sumnja da Velika Britanija teži upravo tom cilju. Valja podsjetiti da je sadašnju euforiju na području zajedničke europske vanjske i sigurnosne politike izazvala najava britanskog premijera Tonyja Blaira da Velika Britanija namjerava ubuduće surađivati u zajedničkom europskom sigurnosnom identitetu. No, britanska vlada još je uvijek dužna informaciju s kakvim mehanizmima i u kakvim institucijama zamišlja takvu zajedničku europsku politiku - samo u okviru EU, uz pomoć WEU ili u okviru NATO-a. Nizozemci drže da već znaju odgovor na to pitanje: nizozemski ministar vanjskih poslova Jozias van Aartsen izjavio je u Rimu da je jako vjerojatno da se WEU bliži svom prirodnom završetku. Drugim riječima, WEU bi uskoro mogla biti raspuštena. Stoga je uspjeh napora njemačkog ministra vanjskih poslova Fischera, usmjerenih na pridavanje veće važnosti WEU u predstojećem polugodištu, sasvim neizvjestan. WEU se i dalje nespektakularno brine za stvaranje policijskih snaga u Albaniji a uskoro će možda preuzeti i zadaću čišćenja mina u Hrvatskoj - ali u ostalim aspektima ostaje europskom sigurnosnom organizacijom u stadiju čekanja. U tom je kontekstu zasad istinski perspektivna tek europska agencija za naoružanje (WEAG) u okviru WEU. Ona bi najkasnije za tri godine trebala koordinirati europska vojna istraživanja i nabavu oružja. Budu li Europljani na tom području i dalje rasipali svoje snage bez velikog efekta, pitanje o europskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici više neće biti aktualno u doglednoj budućnosti - budući da Europa u tom slučaju već iz čisto tehničkih razloga više uopće neće biti sposobna za vojne operacije bez sudjelovanja SAD", smatra Felix Steiner. (RDW)