SL DELO 14. XI. GOSPODARSKA KRIZA

SLOVENIJA DELO 14. XI. 1998. Puno znakova krize U članku podnaslovljenom "Sloveniju bi mogući hrvatski financijski i gospodarski slom mogao pogoditi podosta više od, recimo, krize u Rusiji" Miha Jenko analizira sadašnje stanje hrvatskoga gospodarstva. "Naša južna susjeda ima podosta teškoća karakterističnih za države koje su posljednjih godina zabrazdile u financijsku i gospodarsku krizu: visok trgovinski manjak i deficit platne bilance (uz fiksni tečaj valute koji je teško obraniti), oslabljen bankovni sustav s više milijarda maraka teškim potraživanjima, opća nelikvidnost, nedovoljno konkurentni izvozni sektor, rast javne potrošnje koja daleko nadmašuje rast BDP i vodi u deficit javnih financija itd. Na to sada oprezno - da ne bi uzrokovali dodatnu paniku - upozoravaju MMF, strane agencije za mjerenje kreditnog rizika i ulagačke udruge. Više je uzroka sadašnjim prilikama. Ako se ograničimo ponajviše na ekonomske, očito je da je gospodarstvo izvozno nedovoljno konkurentno, precijenjena valuta (tečaj kune po mišljenju uglednoga hrvatskog ekonomista dr. Branka Horvata navodno je precijenjen za 35 posto) na jednoj je strani potaknula uvoz, a na drugoj usporila izvoz i neizbježno dovela do velikoga trgovačkog deficita. To se moglo pretpostaviti, osobito potkraj prošle godine kad je uvoz, prije uvođenja poreza na dodanu vrijednost, "poludio". Očekivanih deviznih prihoda od turizma i drugih usluga nije bilo dovoljno da bi zaustavili rast deficita na tekućem računu platne bilance koja je pod kraj lanjske godine iznosila već cijelih 12,5% bruto domaćeg proizvoda. Na taj broj obratio je pozornost i MMF koji je u priopćenju o Hrvatskoj u lipnju ove godine izrazio "ozbiljnu zabrinutost zbog neizdržljivo visokog deficita platne bilance. Po službenim najavama deficit bi se ove godine trebao sniziti na još uvijek vrlo visokih 8,5 posto BDP, ali će vjerojatno biti viši. Za usporedbu: Slovenija s podosta uravnoteženom platnom bilancom ove će godine imati zanemariv 0,4 postotni deficit. Hrvatski deficit približno je takav kakav su prije izbijanja krize utvrdili u Indoneziji i Južnoj Koreji: još više sličnosti (bankovne teškoće zbog teških kredita) ima s predkriznim razdobljem u Češkoj. Rupa u tekućoj platnoj bilanci, zajedno s fiksnim tečajem valute i povećanim kratkoročnim zaduživanjem čini kombinaciju koja u međunarodnoj financijskoj zajednici pokreće uzbunu u 'sustavu za rano upozoravanje'. Makroekonomski čimbenici koji su pridonijeli više nego dvostrukom povećanju deficita platne bilance bili su - kako utvrđuje MMF - nerazmjerno povećanje domaćih potraživanja (brzi rast plaća i domaćih zajmova) i popuštanje stege javnih financija koje je lani dovelo do 3,5 postotnog proračunskog manjka. Da bi ga pokrila i udovoljila apetitima javnih poduzeća, država se - koje je po uzoru na Sloveniju uredila odnose sa stranim vjerovnicima i zato dobila bolji kreditni rejting - i obilno zadužuje: pod konac 1996. iznosio je dio vanjskoga duga 23, a koncem lanjske godine već 33 posto BDP. Jako raste i najvrući kratkoročni dug: pod konac 1994. iznosio je 2,6 posto, a potkraj lanjske godine već 17,4 posto deviznih pričuva. Taj se trend po podatcima kojima raspolažemo sada zaustavlja, ta zbog povećanog hrvatskoga rizika i zajmodavci zatvaraju deviznu slavinu, odnosno nude posudbu s osjetno višim kamatnim stopama. Poslovna nesigurnost Hrvatske iz nabrojenih se razloga povećava. Pokazuju to i lošije ocjene kreditnog rizika Merril Lyncha i njemačkog Hermesa, snižene cijene hrvatskih euroobveznica itd. U nekim hrvatskim medijima i financijskim krugovima sada se često može slijediti namigivanje kako bi makroekonomski nesklad mogao uzrokovati devalvaciju kune. Kad bi htjeli da njezin tečaj doista potakne konkurentnost hrvatskih izvoznika, morali bi ga izjednačiti sa šilingom, tako da bi za jednu marku odbrojili sedam kuna (sada je marka 3,7 kuna), nedavno je za 'Globus' rekao prof. Horvat. Ipak neke veće devalvacije kune kratkoročno ne treba očekivati. Za vladajuću garnituru njezine bi posljedice (porast inflacije, pad standarda itd.) bile (pre)teške. Stabilna i barem razmjerno uspješna Hrvatska bez dvojbe je i u slovenskom državnom interesu. Vodeći slovenski ekonomisti, bankari središnje banke i gospodarstvenici tvrde da bi mogući hrvatski financijski i gospodarski slom mogao Sloveniju pogoditi znatno više nego, recimo, kriza u Rusiji. Slovenskim izvoznicima i trgovcima već se sada nerijetko događa da im tamošnji partneri zbog slabe likvidnosti umjesto čvrstom valutom plaćaju jednostavno robom ili poljoprivrednim proizvodima. Ako susjedi ne provedu odgovarajuće mjere za popravljanje likvidnosti, prilike će se dodatno pogoršati. Isto tako morat će požuriti s prestrukturiranjem gospodarstva i osposobiti ga za nastup na konkurentskim stranim tržištima. Kako se čini, čeka ih i sanacija nekih novih banaka koja će dodatno opteretiti proračun, zaduživanje, tečaj i kamate. Jako je važno i to da svoje gospodarstvo, poduzeća i banke što više depolitiziraju (to će naravno biti najteže), izlože propuhu i da ih više otvore prema van, tako će bar ubuduće imati manje političkih ulaganja s konačnom posljedicom da udare po džepu porezne obveznike." Uz napomenu prof. dr. Ivana Ribnikara s ljubljanskog Ekonomskog fakulteta da je Hrvatska "da bi postigla stabilnost cijena žrtvovala gospodarstvo i njegove aktivnosti, što stvara makroekonomske napetosti, zasad prigušene, ali dugoročno tako ne ide", navodi se ova usporedba: "Hrvatska s približno 4,5 milijuna stanovnika ostvaruje približno jednak BDP (oko 19 milijarda dolara) kao dvostruko manja Slovenija, a ima za dobru trećinu manje devizne pričuve i ujedno za toliko veći vanjski dug". *** Pod naslovom "Prilična ovisnost" Ljiljana Đerić na istoj stranici ponavlja tvrdnju da će "ako se kriza kod susjeda zaoštri (Slovenija) njome biti više pogođena nego ruskom". Novinarka spominje udio Hrvatske u slovenskom izvozu (10,1%) i uvozu (5%), treće mjesto među najvećim kupcima slovenske robe i peto među državama iz kojih najviše uvoze. Iznosi podatke i povoljan utjecaj sporazuma o slobodnoj trgovini, ali "u praksi su uvozna davanja u trgovini s Hrvatskom veća nego u našoj razmjeni s EU, Ceftom, Eftom i baltičkim državama. (...) Uzimajući u obzir činjenicu da bi male države zemljopisno morale imati štoviše najraznolikiju razmjenu sa svijetom i više se od velikih kloniti nestabilnih tržišta (što hrvatsko bez dvojbe jest), izvozno smo previše ovisni o susjedi. U Hrvatsku osim elektrike izvozimo najviše lijekova, drva četinjača, guma za motorna vozila i strojeva za pranje rublja."