nj 9. XI. RDW: 60-god kristalne noći

NJEMAČKA RADIO DEUTSCHE WELLE RDW Program na njemačkom jeziku 9. XI. 1998. Pogrom: temelj jedne traume "9. studenog ove godine navršava se 60 godina takozvane 'noći pogroma u Reichu'. Njemačka se vjerojatno podjednako nemoćno i upitno suočava s tim povijesnim datumom koji, po mišljenju svjetske javnosti, označava početak progona židovskog naroda u Njemačkoj, kao što je to činila i prethodnih godina. Povijesni udžbenici bilježe danas tim povodom sljedeće: nacionalsocijalistička stranka i njezin vrhovni propagandist, ministar Joseph Goebbels, organiziraju u noći na 10. studenog 1938. pogrom protiv Židova. Sinagoge su nestajale u plamenu, židovske su trgovine uništavane, Židovi zlostavljani, ubijani a tisuće njih odvedene u koncentracijske logore. Mržnja je buknula potpuno javno. Dio njemačkog naroda javno je stavljen izvan zakona. Sljedećeg jutra većina Nijemaca stajala je pred razbijenim prozorskim staklima, spaljenim prozorskim rupama i tražila svoje židovske susjede. Vrlo je mali broj ljudi prosvjedovao. Većina se pokorila nacionalnosocijalističkoj diktaturi, koja je tada već pet godina čvrsto kontrolirala zemlju. Mnogi povjesničari smatraju da je ta akcija bila pravi glavni pokus za kasnije industrijski organizirano istrebljivanje Židova u Europi. Zato je 9. studenog 1938. postavljen temelj njemačke traume, čije su posljedice osjećaju i danas: uz pripremu višegodišnje propagande, toga je dana manjinskoj skupini stanovništva javno načinjena očigledna nepravda. Zapravo su svi mogli znati što se dogodilo. Prevelik broj građana skrenuo je pogled. Otpor nije pružio nitko. Sama je država već odavno bila u rukama jedne stranke i više nije funkcionirala kao pravna država. Doduše, slični su se izgredi već prije događali u drugim zemljama, ponajviše na istoku Europe, ali 9. studenoga 1938. jest dan kada je totalitarizam u zapadnoj Europi otvoreno pokazao svoje ružno lice. Toga je dana njemački narod po zapovijedi jedne stranke počeo zaboravljati čovjeka-pojedinca. To traumatično iskustvo bilo je temelj osnovnog demokratskog poretka Savezne Republike Njemačke. Temelj demokratske Njemačke nije u tolikoj mjeri bilo iskustvo žrtava koliko šok pasivnih gledatelja da je tako nešto uopće moguće. Široki antitotalitarni konsenzus, koji je u prvim desetljećima nakon rata obuhvatio gotovo sve stranke, bio je odraz opisanog iskustva harajućih stranačkih hordi, huškačkih govora protiv sugrađana i nesnošljivosti prema zastupnicima drugačijeg mišljenja. Bilo je to iskustvo da bezuvjetna služba ideologiji rezultira gubitkom čovječnosti. Taj antitotalitarni konsenzus na Zapadu temeljno se razlikovao od takozvanog 'antifašizma', instaliranog u komunističkom DDR-u, koji je zloupotrebljavao povijest kako bi je stavio u službu nove totalitarne ideologije. U njezinu središtu nije bio čovjek već stranka. Ne čudi što je i taj sustav, koji se uvrstio u globalni pokret komunističkih diktatura, odnio svoje žrtve, gazeći nogama ljudsko dostojanstvo. Tako 9. studenog 1938. treba promatrati u kontekstu dvostrukog iskustva diktature u Njemačkoj: povijesna sramota ne rezultira uvijek stidom i jasnim konzekvencijama", zaključuje Guido Heinen.