US WASH. POST 20. X. SRBIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 20. X. 1998. Tama nad Srbijom "Na sreću, na Srbiju nisu pale bombe. No, Srbija se ipak našla u mraku - medijskom mraku koji obilježava svaki totalitarni poredak. Takav mrak nije postojao čak ni u razdoblju koje smo danas spremni nazvati 'Titovom diktaturom u Jugoslaviji'. Vladajuća crveno-crna koalicija u Beogradu (Miloševićevi socijalisti, komunisti njegove žene Mire Marković i radikali pod vodstvom Vojislava Šešelja) nametnuli su u Srbiji diktaturu. Vladina zapovijed o zatvaranju vodećih neovisnih dnevnika ('Naša Borba', 'Dnevni Telegraf' i 'Danas'), gašenju nekoliko radijskih postaja i zabrani prijenosa inozemnih emisija, stvorila je pravni temelj za takozvani 'prijedlog zakona o informiranju' koji je žurno pripremljen za srbijanski parlament. Na bojnom polju istine u Srbiji ostala su dva privatna tabloida, dvije neovisne novinske agencije i Udruženje neovisnih elektronskih medija, pod vodstvom popularne radijske postaje B-92. Kako će dugo oni opstati, tek ćemo vidjeti. Poredak šalje prijeteće znakove da će se, nakon zatvaranja neovisnih medija, pozabaviti drugim 'izvorima neprijateljske promidžbe', vlasnicima satelitskih tanjura i tvrtkama koje omogućuju pristup Internetu u Srbiji. Iako je Slobodan Milošević prošloga tjedna objavio da je dogovor o Kosovu uklonio neposrednu prijetnju ratom, još uvijek se provodi zatvaranje neovisnih medija - zbog navodnog širenja 'straha, panike i malodušnosti' koje potkopava 'spremnost naroda na očuvanje teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Srbije.' Miloševićev rat protiv istine, koji se vodio od početka sloma bivše Jugoslavije, nastavlja se na Kosovu. Namjere beogradskog despota jasne su: on očito ne želi da prijetnja savezničkom silom privuče medijsku pažnju kod kuće, osim kad se radi o vladinoj promidžbi. Samo na taj način on od ljudi kojima je mozak već ispran službenom promidžbom može prikriti činjenicu da dogovor s Holbrookeom ne predstavlja pobjedu za Srbiju (kao što nadzirani beogradski mediji tvrde), već ultimatum međunarodne zajednice zbog temeljnih pitanjia na Kosovu koja su mogla biti riješena mnogo prije - bez rata, žrtava, uništenja, izbjeglica, NATO-a i OESS-a. Britanski premijer Tony Blair ustvrdio je prije nekoliko dana da se predsjednik Milošević zavarava ako računa da će posljednju prekretnicu u kosovskim pregovorima uspjeti iskoristiti za potkopavanje preostalih političkih protivnika u Srbiji. Ta poruka iz Londona zvuči obećavajuće, no bilo bi još bolje kad bi ju slobodan svijet potvrdio poduzimanjem nekoliko konkretnih koraka. Hladni je rat bio rat za demokraciju, u kojem je Amerika pobijedila ne ispalivši nijedan metak. Ne bi li bilo ironično i tragično da se pouke u demokraciji sad dijele ispuštanjem savezničkih bombi na one koji još uvijek žive u vremenima prije pada Berlinskog zida? Suradnja beogradskog poretka mogla se osigurati samo tako da se Miloševiću zaprijeti 'razlozima' zapovjednika NATO-a, generala Wesleya Clarka. Međutim, dogovor koji je kasnije postignut (bila bi greška nazvati ga mirovnim dogovorom; u najboljem se slučaju može govoriti o primirju) uopće ne rješava temeljni problem političke nestabilnosti na Balkanu - nedostatak demokracije u Srbiji. Zpravo, kosovski dogovor jača Miloševićevu autoritarnu vlast. On će sad brzo uspostaviti punu suradnju s međunarodnim humanitarnim agencijama, istovremeno tvrdeći kod kuće da je izvršio svoju dužnost svladavanja terorističke pobune na Kosovu. Prijatelji Srbije u inozemstvu često govore da srpski narod mora započeti tako da si sam pomogne, prije nego što im itko drugi može pomoći na njihovom putu u demokraciju. To je istina. No, istina je i da Sjedinjene Države, i općenito, međunarodna zajednica, do sada nisu poklonili dovoljno pažnje postojećoj demokratskoj alternativi u Srbiji, niti su joj ponudili potrebnu pomoć. Primjerice, u dogovoru između Holbrookea i Miloševića, postavlja se uvjet da unutar devet mjeseci na Kosovu budu održani slobodni i pošteni izbori, no nigdje se ne bilježi da bi isti izbori u samoj Srbiji trebali biti jedan od uvjeta za njezin ponovni ulazak u međunarodne ustanove. Isto tako, Clintonovoj se vladi neko vrijeme savjetovalo da započne diplomatsko izoliranje predsjednika Miloševića, a ne da mu priskrbljuje javni image međunarodno priznatog i poštovanog vođe. Kao što su predstavnici srpske demokratske alternative izjavili za svog nedavnog posjeta Washingtonu: 'Milošević je problem, a ne rješenje za Srbiju.' Ne može biti pravih rješenja problema na Kosovu i u Bosni bez demokracije u Srbiji, a demokracije u Srbiji neće biti tako dugo dok Milošević vlada. Sadašnji medijski mrak nad Srbijom potvrđuje tu činjenicu", zaključuje Slobodan Pavlović, washingtonski dopisnik novinske agencije Beta. 210104 MET oct 98