FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RDW 6. XI. KONTR. FINANC. SUSTAVA

DE-BANKE +RDW 6. XI. KONTR. FINANC. SUSTAVA ++NJEMAČKI RADIO - RDW+6. XI. 1998.+Tuđmanov prijedlog za kontrolu financijskog sustava nije +originalan +Kada je o financijskoj politici riječ, Hrvatsku muče sasvim drugi +problemi i ona traga za nekim sasvim drugačijim rješenjima. Ideja +predsjednika Franje Tuđmana koju je iznio na jučerašnjoj svečanoj +sjednici Vlade o osnivanju privremenog koordinacijskog tijela za +kontrolu financijskog sustava, u koji bi ušli predstavnici Vlade, +centralne banke i banaka, nije nova i nije njegova originalna +zamisao. Osvrt Željka Ivankovića.+"Pojavila se već prije šest mjeseci u izvješću Hrvatske narodne +banke o stanju u poslovnom bankarstvu. Tada nije naišla na gotovo +nikakav odjek jer je više bila izraz nemoći središnje banke, nego +rješenje koje bi moglo donijeti rasplet. Naime, nakon izbijanja +afere u Dubrovačkoj banci, u analizu što se zapravo dogodilo zaista +su se uključile sve kontrolne financijske institucije u Hrvatskoj: +od Komisije za izdavanje vrijednosnih papira i Fonda za +privatizaciju do financijske policije, budući da je u Dubrovačkoj +banci odjednom sporno postalo sve: od pretvaranja bankovnih +kredita u dionice i vlasništvo pojedinih poduzeća, do revizijskih
NJEMAČKI RADIO - RDW 6. XI. 1998. Tuđmanov prijedlog za kontrolu financijskog sustava nije originalan Kada je o financijskoj politici riječ, Hrvatsku muče sasvim drugi problemi i ona traga za nekim sasvim drugačijim rješenjima. Ideja predsjednika Franje Tuđmana koju je iznio na jučerašnjoj svečanoj sjednici Vlade o osnivanju privremenog koordinacijskog tijela za kontrolu financijskog sustava, u koji bi ušli predstavnici Vlade, centralne banke i banaka, nije nova i nije njegova originalna zamisao. Osvrt Željka Ivankovića. "Pojavila se već prije šest mjeseci u izvješću Hrvatske narodne banke o stanju u poslovnom bankarstvu. Tada nije naišla na gotovo nikakav odjek jer je više bila izraz nemoći središnje banke, nego rješenje koje bi moglo donijeti rasplet. Naime, nakon izbijanja afere u Dubrovačkoj banci, u analizu što se zapravo dogodilo zaista su se uključile sve kontrolne financijske institucije u Hrvatskoj: od Komisije za izdavanje vrijednosnih papira i Fonda za privatizaciju do financijske policije, budući da je u Dubrovačkoj banci odjednom sporno postalo sve: od pretvaranja bankovnih kredita u dionice i vlasništvo pojedinih poduzeća, do revizijskih izvješća i novčanog prometa preko granice, kao uostalom i u nekim drugim hrvatskim bankama. Nijedna od tih institucija nije, međutim, otkrila ništa veliko, pa je pitanje što bi mogle otkriti kad bi i zajedno sjele za isti stol u nekoj koordinaciji, koja bi uza sve bila privremena i trajala samo dok se stvari ne srede. Nije, naime otkrila ništa što već prije nisu znali svi i što nije bila gotovo uobičajena praksa, samo zloupotrebljena do te razine da je upropaštena peta po veličini hrvatska banka. Kad je središnja banka iznijela ideju o koordinaciji, ona je njome zapravo nastojala za sebe pridobiti političku potporu za rješavanje stanja. Sada kad Predsjednik Republike prihvaća ideju o koordinaciji, on time potvrđuje da institucije sustava - kao što su Vlada i središnja banka - u sadašnjem obliku nemaju dovoljnu političku potporu da riješe stanje u hrvatskom financijskom sustavu. Takva bi koordinacija zaista mogla biti privremena, utoliko što bi se uskoro mogla pretvoriti u neformalni debatni klub, koji će se s vremenom ugasiti sam od sebe. A sve to vrijeme hrvatskim bi financijskim sustavom mogle lutati zombi-banke, koje više ne obavljaju poslove zbog kojih su osnovane, i za koje su dobile licenciju, a kojih je nakon Dubrovačke banke, sve više i više. Osim Glumina banke, tu su još uvijek Ilirija banka, Komercijalna, Građanska štedionica iz Karlovca te Županjska banka za koju se više ne zna je li živa ili mrtva, a njezine štediše ostavljene su na cesti bez mogućnosti da dođu ni do zakonom osiguranih 100.000 kuna. Da bi se stvar ipak mogla riješiti sugerira prijedlog predsjednika Tuđmana Vladi da na sve načine zaštiti sve štediše svih posrnulih banaka. Pitanje je, naravno, koliko će to stajati porezne obveznike, koji su u sanaciju banaka dosad utrošili trećinu godišnjeg domaćeg bruto proizvoda. (RDW)

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙