fr-liberation 3.11.franc. izdaja kosova

FRANCUSKA LIBERATION 3. XI. 1998. Francuska-Srbija, dugo prijateljstvo "U središtu Beograda, na kraju široke ulice namijenjene pješacima koja se završava perivojem Kalemegdan, uzdiže se spomenik Francuskoj. Taj veliki kip od sivog kamena podsjeća kako je tijekom Prvoga svjetskog rata francuska mornarica spasila ostatke srpske vojske nakon njezina dugog i junačkog povlačenja, a zatim joj pomogla da uzvrati. Kada su odnosi s Parizom napeti, kip je zavijen u crno, u znak žalosti. U međuvremenu, vlast tu poziva izaslanstva u prolazu kako bi slavili francusko-srpsko prijateljstvo rođeno u olujama ovoga stoljeća i dvama ratovima protiv Njemačke. Ono više nije što je nekada bilo, ali i dalje, s razlogom ili ne, kod nekih europskih partnera i kod Washingtona izaziva stalne sumnje zbog 'prosrbizma'. Louise Arbour, glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, još je u prosincu 1997. izjavila: 'ratni se zločinci u francuskom sektoru osjećaju potpuno sigurnima'. Činjenica je da je Beograd nailazio na razumijevanje jednog dijela Quai d'Orsayja, kao i dijela francuske vojske i političara. Francois Mitterrand nije skrivao svoju naklonost prema starim saveznicima Srbima, iako ga je razvoj sukoba u bivšoj Jugoslaviji i očita uloga koju je u tomu imao Slobodan Milošević, prisilila da, barem prividno, promijeni mišljenje. Charles de Gaulle, sa svoje strane, nikada nije htio doći u Titovu Jugoslaviju, iako je Tito bio vođa pokreta nesvrstanih, jer je komunistički vođa strijeljao prvaka protukomunističkog pokreta otpora Dražu Mihajlovića, njegova školskog druga u ratnoj školi u Parizu. Prva Jugoslavija iz 1918. jest francusko-britansko djelo. Režim Slobodana Miloševića optužio je za njezin raspad 1991. 'vatikansko-njemačku urotu'. Iako u nešto blažem obliku, tu tezu zastupa i dio francuske elite: preuranjeno priznanje slovenske i hrvatske neovisnosti ubrzalo je rat u bivšoj Jugoslaviji. Zapravo, rat je počeo tri mjeseca prije nego su te republike bile konačno priznate kao države. U prosincu 1994., umirovljeni general Pierre- Marie Gallois, jedan od otaca francuskih obrambenih snaga, napisao je Radovanu Karadžiću, tadašnjem predsjedniku srpskih ultranacionalista u Bosni, optuženom za zločine protiv čovječnosti i za genocid, ljeporeko pismo koje je objavio srbijanski dnevnik 'Večernje Novosti': 'Vi znate koliko mi je žao što kao osamdesetogodišnjak ne mogu biti s Vašim vojnicima i potvrditi zahvalnost moje zemlje za bitke koje Vi vodite uime zajedničke stvari: prava naroda na obranu od njemačkog imperijalizma.' Sljedeće su ga godine poslali na lice mjesta kako bi pregovarao o oslobođenju dvojice francuskih letača koje su srušile srpske snage. Takva uspomena objašnjava osjećaje nekih francuskih diplomata, a napose vojnika. Ovi potonji na terenu su se izravno suočili sa srpskom vojskom koja je izigravala i zlorabila 'francusko-srpsko prijateljstvo'. Oni su često bili bliži srpskim časnicima jer se, za razliku od hrvatskih ili bošnjačkih snaga, radilo o pravoj vojsci. Tim se okolnostima tumače mnogi propusti i nejasnoće. Trebalo je da u svibnju 1995. dođe do šoka kada su srpske snage otele plave kacige, da bi se s dolaskom novog predsjednika Jacquesa Chiraca stajalište promijenilo. Pariz se tada zauzima za stvaranje snaga za brzo djelovanje koje su u blizini Sarajeva, ruku pod ruku s Amerikancima, sudjelovale u zračnim napadima koji će, napokon, prisiliti srpske snage da prihvate Daytonske sporazume. Francusko će stajalište, uz njemačko i američko, biti isto tako odlučno glede krize na Kosovu. No sumnja uvijek ostaje. U prosincu 1995. Pariz je opozvao generala Jeana-Renea Bacheleta, zapovjednika UN-ovih snaga u Sarajevu, jer je kritizirao Daytonske sporazume, spominjući tragediju srpskog pučanstva 'koje misli da je prisiljeno birati između kovčega i lijesa'. K tome je prošloga ljeta 'Washington Post' osumnjičio višeg francuskog časnika, zapovjednika Hervea Gourmelona koji je bio zadužen za vezu s bosanskim Srbima, da je imao 'prijeporne' odnose s Radovanom Karadžićem. Amerikanci drže da ih je on obavješćivao o različitim planovima SFOR-a, NATO-ovih snaga u Bosni, za Karadžićevo uhićenje i predaju međunarodnom sudu. Pariz je to zbunjeno opovrgnuo", izvješćuje Marc Semo.