US-IZVJEŠĆIVANJE-Ratovi +US IHT 28. X. HUSARSKA ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE+28. X. 1998.+Opasno stanje za srpske 'kontakt osobe', oči outsidera na Balkanu +"Početkom listopada, kad se činilo da međunarodna
zajednica +zauzima oštro stajalište prema Srbiji,Vojislav Šešelj, +potpredsjednik vlade, najavio je: 'Ne možemo srušiti svaki +zrakoplov NATO-a, ali možemo uhvatiti njihove agente koji su nam +pri ruci, naše građane koji služe inozemnim snagama.' On je, +poglavito, mislio na Srbe koji rade za inozemne novinske +organizacije", piše Anna Husarska u članku koji list prenosi iz +'The Washington Posta'.+"Među ljudima na koje je g. Šešelj mislio nalaze se kontakt osobe +koje strane novinare povezuju s građanima svoje zemlje. Mreža +službenih kontakata i krug prijatelja i rođaka tih kontakt osoba +izvor je sirova materijala za dopisnike. Posao je kontakt osobe +nešto poput skupljanja informacija. To je g. Šešelj prepoznao kad +je te osobe optužio da su 'produžena ruka špijunskih agencija.'+Bosanski Srbin Duško vjerojatno više od bilo koga drugoga utječe na +način na koji svijet doživljava republiku srpsku. Mnoštvo +novinara, bilo iz Sjedinjenih Država, Francuske, Nizozemske ili
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
28. X. 1998.
Opasno stanje za srpske 'kontakt osobe', oči outsidera na Balkanu
"Početkom listopada, kad se činilo da međunarodna zajednica
zauzima oštro stajalište prema Srbiji,Vojislav Šešelj,
potpredsjednik vlade, najavio je: 'Ne možemo srušiti svaki
zrakoplov NATO-a, ali možemo uhvatiti njihove agente koji su nam
pri ruci, naše građane koji služe inozemnim snagama.' On je,
poglavito, mislio na Srbe koji rade za inozemne novinske
organizacije", piše Anna Husarska u članku koji list prenosi iz
'The Washington Posta'.
"Među ljudima na koje je g. Šešelj mislio nalaze se kontakt osobe
koje strane novinare povezuju s građanima svoje zemlje. Mreža
službenih kontakata i krug prijatelja i rođaka tih kontakt osoba
izvor je sirova materijala za dopisnike. Posao je kontakt osobe
nešto poput skupljanja informacija. To je g. Šešelj prepoznao kad
je te osobe optužio da su 'produžena ruka špijunskih agencija.'
Bosanski Srbin Duško vjerojatno više od bilo koga drugoga utječe na
način na koji svijet doživljava republiku srpsku. Mnoštvo
novinara, bilo iz Sjedinjenih Država, Francuske, Nizozemske ili
Japana odabralo je njega i sastajalo se u kafićima Bijeljine s
njegovim prijateljima.
Zašto toliko dopisnika odlazi Dušku? Taj je ljubazan muškarac u
kasnim dvadesetima također hrabar i inteligentan, i posjeduje
klimav crveni Yugo koji je nekad prkosno vozio Sarajevom s
ćirilićnim tablicama, kad se to nitko drugi nije usudio. On također
razumije stanje i vrste ponašanja koji bi outsideru izgledali posve
nelogičnima, no ne zastupa ekstremna gledišta.
Što je još važnije, on govori dobar engleski. U bivšoj Jugoslaviji,
gotovo više nego igdje drugdje u svijetu, kontakt osobe služe kao
tumači. Tek desetak inozemnih novinara poznaje mjesni jezik, koji
se nekad zvao srpsko-hrvatskim, ali sad ima tri druga imena.
Zbog čega se ti ljudi time bave? Istina je, ovih dana u bivšoj
Jugoslaviji nema mnogo dobrih poslova. Mnogi su Srbi izabrali
'unutrašnju emigraciju', ograničavajući svoje kontakte na blizak
krug prijatelja. Drugi, poput kontakt osoba, prakticiraju
'praktičnu emigraciju', život i rad među strancima. Ovisno o
zadatku, novinari plaćaju 50 do 150 dolara na dan, što je nekim
Srbima mjesečna plaća.
No ti ljudi plaćaju visoku cijenu svog izbora: vječnu sumnju o
lojalnosti. Moga prijatelja Zorana, inženjera elektrotehnike,
njegovi prijatelji (ili bivši prijatelji) ovih dana pozdravljaju
samo ovako: 'Koliko si danas zaradio izdajući nas?'
Druga kontakt osoba, Saša, dobiva anonimne prijetnje smrću i pisma
od srpske ekstremističke organizacije Crna ruka jer radi ono što
oni opisuju kao 'neprijateljske brzojavne usluge'. Pet drugih
takvih ljudi dobilo je istu poruku, pa se Saša stoga ne obazire na
opasnost.
Na Kosovu, albanske osobe za kontakt inozemne novinare smatraju
saveznicima i često im ne naplaćuju usluge, izražavajući time
domoljublje. To katkad znači da su manje objektivni od srpskih
kontakt osoba jer se boje da bi negativna primjedba mogla biti
nedomoljubna i štetiti kosovskoj stvari.
Nadalje - a to se odnosi na obje etničke skupine - kontakt osoba
riskira više od mnogih novinara. Zapadne novinske kuće prevrnut će
nebo i zemlju da bi zaštitile jednoga od svojih, ali vjerojatno neće
biti u stanju izvući kontakt osobu iz zatvora.
Prje dva tjedna, kad su se saveznički zračni napadi činili
neizbježnima, srpski je ministar informiranja zabranio mjesnim
radijskim postajama da prenose program postaja BBC, VOA, Radio
France International i Deutsche Welle jer su oni, izjavio je, 'u
službi propagande i psihološkog rata zapadnih snaga'.
Ozračje postaje sve ružnije za one koji surađuju s neovisnim ili
inozemnim medijima. Kad je jedna kontakt osoba čula kako ga na
državnoj televiziji spominju kao izdajnika Srbije, dograbila je
svoju putovnicu i nešto rubalja. Svoj sljedeći poziv poslao mi je on
mi je uputio iz susjedne zemlje. Nije čak ponio ni svoje računalo.
'Jeste li poludjeli', pitao me kad sam ga upitala zašto. 'Želim li
prokrijumčariti tu špijunsku opremu?'
Znam za dvije inozemne medijske kuće čije bi izvješćivanje iz bivše
Jugoslavije trpjelo da je moj prijatelj predugo ostao na svom
prisilnom odmoru. To je, naravno, ono što g. Šešelj očekuje, no moj
će se prijatelj uskoro vratiti."