A DER 14. X. DER STANDARD: MILOŠEVIĆ JE UZMAKNUO - NATO TAKOĐER

AUSTRIJA DER STANDARD 14. X. 1998. Opet se izvukao... ne samo Milošević već i NATO "Situacija jako podsjeća na onu u veljači ove godine, kada je Sadam Husein pod snažnim vojnim pritiskom SAD-a i Velike Britanije popustio glavnom tajniku UN-a Kofiu Annanu u vezi s inspekcijama oružja u Iraku. Srpski autokrat Slobodan Milošević nalikuje iračkom diktatoru kao osoba, a sukladno je usporediva i njegova taktika, usmjerena na očuvanje vlasti: prelaziti granice sve dok ne bude ugrožen vlastiti položaj. U Bosni i Hercegovini Milošević se preračunao kao i Sadam kod zauzimanja Kuvajta. Na Kosovu je Milošević bio vrlo blizu toga da se preračuna kao i Sadam u svom opiranju inspekcijama oružja. U oba je slučaja popuštanje u posljednjem trenutku iznudila vjerodostojna prijetnja vojnom intervencijom. No, kao što Irak i dalje ostaje potencijalno krizno žarište sve dok je na vlasti Sadam Husein, tako ni na Balkanu neće zavladati mir sve dok je na beogradskom kormilu Slobodan Milošević. Stoga se Zapad mora pripremiti na dugoročnu strategiju suzbijanja sukoba - u nadi da će Srbima njihov vođa jednoga dana ipak dojaditi. Milošević je u svom jučerašnjem televizijskom nastupu pokazao da je potpuno svjestan te opasnosti. Još do ponedjeljka spekuliralo se da šef jugoslavenske države svjesno igra na kartu NATO-va vojnog udara kako bi ponovno okupio narod oko sebe. Sljedećeg je dana prikazao svoje popuštanje kao uslugu vlastitoj zemlji - navevši kao jedan od motiva i nužni 'gospodarski preporod'. Bilo je to neizravno priznanje da je Srbija bankrotirala. Čini se da je Milošević zaključio da mu spremnost na suradnju bar trenutačno više koristi nego daljnje sukobljavanje. No, jugoslavenski Predsjednik mogao bi brzo promijeniti takvo stajalište, kao što pokazuje upravo sukob na Kosovu. Naime, reakcije srpskih ultranacionalista - njihov je vođa Vojislav Šešelj, ipak podpredsjednik srpske vlade - još nije moguće nazrijeti. To u svakom slučaju znači da će netom dogovorena promatračka misija OESS-a morati ostati na Kosovu nekoliko godina - kao što se do daljnjeg ne može ni pomišljati na povlačenje mirovnih snaga iz Bosne. No, beogradski žongler moći nije jedini za dlaku izbjegao nevolju. To se odnosi i na NATO. Na samom kraju nije više bilo nikakvih sumnji da je prijetnja vojnim udarom bila i da jest ozbiljna. No, unutrašnje razlike u mišljenjima o međunarodnopravnom temelju oružane akcije prikrivane su tek uz velike napore - pri čemu se posebno isticalo odlučno vodstvo SAD-a. Olakšanje zbog privremeno otklonjenog udara ne bi smjelo potisnuti iz vida činjenicu da nije popustio samo Milošević. NATO je također uzmaknuo: naime, promatračka postrojba na Kosovu neće biti naoružana suprotno prvobitnim zahtjevima. Ta činjenica upućuje na zaključak da jake snage unutar zapadnog saveza ne žele do maksimuma pojačati odmjeravanje snaga s Beogradom. Jedinstvo i odlučnost čitavog NATO-a neće, dakle - bar za sada - biti stavljeno na kušnju. Baš kao ni još vrlo krhko partnerstvo s Rusijom. Naime, nitko nije mogao, a ne može ni danas, suvislo odgovoriti na pitanje što bi trebalo uslijediti nakon zračnih udara u Jugoslaviji. U tom pitanju moraju se ponajprije angažirati europski saveznici u NATO-u. Valja izraditi politički, gospodarski i naravno, vojno osiguran koncept uspostave mira na čitavom Balkanu. To je pak zaista, kao što Amerikanci opravdano tvrde, samo europski problem. Opetovani neuspjeh Europe u tom pitanju naštetit će i NATO-u kao temelju europskog sigurnosnog sustava", zaključuje Josef Kirchengast. 150101 MET oct 98