NJ FR- luksemburg -2. XI.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 2. XI. 1998. Veliko vojvodstvo 'banana republika'? "Luksemburški novinari opet se boje za slobodu tiska u velikom vojvodstvu. Pretragom kuće u 'Letztebuerger Journalu' pravosuđe velikog vojvodstva željelo je prisiliti urednike da odaju svoje informante. Poruka premijeru iz Bruxellesa nije ostavila nejasnoća. Da je Luxemburg opet kriv za 'eklatantno' kršenje slobode tiska, požalio se Gustl Glattfelder, predsjednik Europske novinarske federacije (ENF), početkom tjedna u pismu premijeru Jean-Claudeu Junckeru na 'stalno' kršenje slobode informiranja: 'Dajte svojoj zemlji koja u Europi ima važno mjesto, zakon o tisku koji odgovara tom mjestu'. Relativno krotki mediji najmanje članice EU-a nipošto ne slove kao osobito buntovni. Utoliko se više čini da su baš luksemburški novinari izloženi redovitim šikaniranjima u obavljanju svojega posla. Planove za obnovu zakona o tisku iz 1869. godine vladina koalicija sastavljena od kršćanskih demokrata i socijaldemokrata već godinama odgađa: domaći medijski radnici pretpostavljaju da vladajućima sasma odgovara loš pravni položaj novinara. Uredništvo liberalnog dnevnika 'Letztebuerger Journal' prošloga je ponedjeljka bilo zasad posljednja žrtva zakonski opravdanih posega protiv slobode tiska. Čudnim prigovorom zbog 'utaje s odavanjem profesionalne tajne' opravdana je pretraga kuće uz čiju je pomoć istražni službenik dobio pristup novinama bliskim oporbi. U srpnju objavljeni članak o poreznoj aferi u koju je bio upleten kršćanskodemokratski ministar unutarnjih poslova Michael Wolter, listu je donio nepoželjan posjet. Novine su iz financijskog ureda dobile obavijesti prema kojima je Wolteru dosuđena kazna u visini od sto tisuća franaka (pet tisuća njemačkih maraka) zbog poreznog prekršaja. Ministar ljut zbog te indiskrecije, izjavio je da će od lista tražiti isplatu štete u visini od preračunato pola milijuna maraka. Poslije toga uredništvo ništa nije znalo o daljnjem tijeku - sve dok u ponedjeljak policija nije zatražila odavanje njihovih informanata. Nakon što je urednik Rob Roemen odbio odati imena izvora informacija, istražni su službenici pretražili najprije uredništvo, a zatim njegovu privatnu radnu sobu kod kuće i na posljetku ured njegove odvjetnice, gdje su zaplijenili jedan dokument. 'Dobro došli u banana republiku Luksemburg', napisao je 'Journal' sutradan glede kratkog posjeta marljivog istražitelja: 'Niz presezanja na slobodu tiska živahno se nastavlja. Pretresi kuća nisu ništa drugo do li grubo kršenje prava na zaštitu izvora informacija svakoga novinara.' Predsjednik luksemburške novinarske udruge Jean-Claude Wolff uspoređuje 'frontalni napad na slobodu tiska' s aferom Spiegela 1962.: 'Iako je Luksemburg jedna od malobrojnih zemalja u kojima ne postoji pravo zaštite izvora informacija ni odbijanja svjedočenja, demokratskim se običajima protivi da su mediji cilj pretresa kuće.' No medijima u Luksemburgu nije uskraćena samo zaštita informanata. Od 1991. već postoji pravni spor u kojem dvojica luksemburških novinara za sada uzaludno nastoje provesti svoje pravo na slobodnu primjenu navoda. Obojica novinara su u prilozima o korupciji u domaćem šumarstvu dala riječ jednom vlasniku šume koji je izjavio da su skoro svi šumari velikog vojvodstva podmitljivi. Na to je šumarska udruga tužila novinare za klevetu. Njihov argument da za sadržaj nisu odgovorni oni nego tvorac navoda, u pravosuđu nije naišao na odjek. Na svim instancijama proglašeni su krivima. U međuvremenu se Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zainteresirao za taj slučaj. U pitanjima slobode tiska veliko vojvodstvo, i 50 godina poslije proglašenja ljudskih prava, igra 'neslavnu ulogu', zaključuje sa žaljenjem Europska novinarska federacija poslije najnovijeg skandala oko 'Letztebuerger Journala': da je sloboda informiranja Luksemburžana 'grubo prekršena'" - izvješćuje Thomas Roser.