fr-liberation 2.11.eu gospodarstvo

FRANCUSKA LIBERATION 2. XI. 1998. Druga promjena "Nad Europom je zapuhao ugodan svjež vjetar. Već dugo nismo vidjeli naše ministre da govore o onome što zanima puk, o nezaposlenosti, bez uobičajenog drvenog jezika. Iznenađuje oprečnost s nejasnim izjavama asketskog predsjednika Europske središnje banke. Razlog te promjene je dolazak socijaldemokrata na vlast u Njemačkoj. Iako je većina potpisnika sporazuma iz Maastrichta išla u desno, danas Europom vlada ljevica. No promjena čuvara prikriva drugu podjelu: one koji su bili opsjednuti inflacijom zamijenili su oni što su opsjednuti nezaposlenošću. Kohl, Thatcher i Mitterand došli su na vlast početkom 80-ih, u doba dvoznamenkaste inflacije koja se očito nije dala kontrolirati. Boriti se s njom bila je njihova dužnost i zasluga. Kada su, koncem ovog desetljeća, sačinili sporazum iz Maastrichta, već su činili društvo veterana koje se više bavilo ovjekovječenjem svoje pobjede, nego li hvatanjem u koštac s novim izazovima. Devedesete su, dakle, bile užasno turobne. Hvalila se uspomena na veliki rat protiv inflacije, dok je rast stagnirao, nezaposlenost bivala sve većom, a predgrađa tonula u očaj. Njemačka je učvrstila svoju kulturnu premoć na vrlo konzervativnom načelu 'stabilnosti', namećući partnerima koji nisu mogli doći k sebi, ugovor s istim imenom. Novi naraštaj dolazi na vlast kada je opasnost od inflacije gotovo nestala. Svakako, kao što kažu naši središnji bankari, vatra uvijek tinja i oprez nikada nije suvišan, ali ipak je teško dijeliti njihovu tjeskobu zbog mogućnosti da se ponovno prijeđe crta od dva posto. G. Duisenberg i njegovi kolege naglo su ostarili. To znači da se novi naraštaj treba čuvati vlastitih korijena. Poput sedamsto tisuća radnih mjesta za mlade, ili 35-satnog radnog tjedna, čini se da su prijedlozi novih Nijemaca potekli iz nekog drugog vremena. Iako su premazani bojom novih tehnologija, gradnja državnih prometnica i drugi planovi za javno ulaganje dobro mirišu po naivnom keynesizmu šezdesetih. Oni neće učiniti ništa što bi trajno utjecalo na rast i zapošljavanje, a izlažu se opasnosti da produlje listu promašenih investicija poput Concordea ili Honeywell-Bulla. Budućnost je drugdje. Razlog velike nezaposlenosti u Europi je neumoljivost naših tržišta rada. Zatvaranje brodogradilišta u Havreu dobro pokazuje kako se jamčenjem zapošljavanja i plaće, i nadzorom zapošljavanja i radnih uvjeta, ubija koka koja nosi zlatna jaja i oduzima posao visoko kvalificiranom osoblju. Novi europski vođe neće poštedjeti tržište rada od bolnih reforma. Oni moraju tražiti žrtve, ali i obećati rezultate. Čemu dinamizacija tržišta rada ako nema rasta koji jedini stvara radna mjesta. Veterani su obećavali stabilne cijene, ali se nisu htjeli baviti rastom. Bez novca koji bi podijelili, oni nisu mogli pregovarati sa socijalnim partnerima o toliko potrebnoj reformi. Odatle i zastoj posljednjih godina koji nas baca u očaj. Novi su vođe napokon započeli s toliko očekivanim zaokretom. Na njima je da odrede u kojoj su mjeri potrebne reforme ustroja i potpora rastu. No, pazimo na redoslijed: prvo gorka pilula, a onda slatko. A ako usput treba zaboraviti ugovor o stabilnosti, bit će to s dobrim razlogom. Krenimo, brzo!", piše u rubrici 'Rasprave' Charles Wyplosz, profesor u Institutu za međunarodna istraživanja u Ženevi.