US-KOMUNIZAM-Vlada +US IHT 29. X. MCCARTHY ++SJEDINJENE DRŽAVE+THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE+29. X. 1998.+McCarthy i sovjetski špijuni +"Revizionističko stajalište prema McCarthyju i njegovu djelu +probija se u novine i akademske
krugove. Neki autori u Londonu i u +Sjedinjenim Državama tvrde da je, unatoč svemu, McCarthyjeva +kampanja protiv komunista i kolega pedesetih godina bila opravdana +zbog sovjetskoga prodiranja u američku vladu", piše William +Pfaff.+"'The New York Times' nedavno je objavio članak 'Ponovno +promišljanje McCarthyjevog djela, ako već ne samog McCarthyja'. +Tamo su navedeni dokazi iz novootvorenih arhiva Kominterne i +sovjetske vlade, koji pokazuju da je u Sjedinjenim Državama zaista +bilo komunističkih špijuna i agenata za vrijeme i poslije Drugoga +svjetskog rata. U članku je pisalo da ti dokazi odriču +vjerodostojnost 'mnogim ikonama stare ljevice', poput Juliusa +Rosenberga, Algera Hissa i 'epskih' tumačenja španjolskog +građanskog rata. Samo veoma mladi ili veoma naivni znanstvenici +smatrali bi otkrićem da su Rosenberg i Hiss bili špijuni, ili da je +Sovjetski Savez igrao zlokobnu i politički iskorištavalačku ulogu
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
29. X. 1998.
McCarthy i sovjetski špijuni
"Revizionističko stajalište prema McCarthyju i njegovu djelu
probija se u novine i akademske krugove. Neki autori u Londonu i u
Sjedinjenim Državama tvrde da je, unatoč svemu, McCarthyjeva
kampanja protiv komunista i kolega pedesetih godina bila opravdana
zbog sovjetskoga prodiranja u američku vladu", piše William
Pfaff.
"'The New York Times' nedavno je objavio članak 'Ponovno
promišljanje McCarthyjevog djela, ako već ne samog McCarthyja'.
Tamo su navedeni dokazi iz novootvorenih arhiva Kominterne i
sovjetske vlade, koji pokazuju da je u Sjedinjenim Državama zaista
bilo komunističkih špijuna i agenata za vrijeme i poslije Drugoga
svjetskog rata. U članku je pisalo da ti dokazi odriču
vjerodostojnost 'mnogim ikonama stare ljevice', poput Juliusa
Rosenberga, Algera Hissa i 'epskih' tumačenja španjolskog
građanskog rata. Samo veoma mladi ili veoma naivni znanstvenici
smatrali bi otkrićem da su Rosenberg i Hiss bili špijuni, ili da je
Sovjetski Savez igrao zlokobnu i politički iskorištavalačku ulogu
u Španjolskom građanskom ratu. Ernest Hemingway, Arthur Koestler i
George Orwell, među ostalima, posvjedočili su ovo posljednje. Gdje
su ti znanstvenici bili?
Postoje dva mita o McCarthyju. Prvi kaže da je on bio fašist u
američkom stilu, koji je razbijao liberalne snage. To je bio
komunistički mit, koji još ima utjecaja. Drugi, onaj senatorovih
branitelja, jest da se McCarthyjevo djelo odnosi na borbu protiv
špijuna i sovjetskih agenata.
Nije se radilo o špijunima. Radilo se o ljudima koji su bili članovi
komunističke stranke ili su izražavali simpatije za komuniste.
Senatorove su mete bili članovi američke vlade koji su tridesetih i
četrdesetih potpisivali peticije ili se priključivali odborima
koji su izražavali takva stajališta.
On je stalnim mijenjanjem 'popisa' navodnih komunista ili
prokomunista proganjao ministarstvo vanjskih poslova. Gonio je
Američku agenciju za informiranje. Neke ljude koji su otpušteni
nakon što su ih njihovi kukavički nadređeni napustili, pokupila je
CIA, koja se tad držala najotvorenijom i najliberalnijom vladinom
agencijom.
Senator se pobrinuo da se knjige u knjižnicama cenzuriraju.
Progonio je znanstvenike svojim vezama u vladi. Progonio je Vijeće
za odnose s inozemstvom i Harvard. Njegove izabrane mete bile su
ustanove liberalnog istočnog 'establišmenta'. On je djelomice bio
proizvod društvene mržnje.
Njegova je kampanja bila nasumična i potpuno oportunistička, s
ciljem gušenja i cenzure misli u Sjedinjenim Državama. To nije
imalo nikakve veze s dokumentima u sovjetskim arhivima.
On je bio demagog, ne previše inteligentan, koji je volio bocu - što
ga je na posljetku dokrajčilo.
McCarthy je stigao četiri godine prekasno da bi utjecao na
najvažniji komunistički pokušaj da utječe na američku domaću
politiku - oživljenje Progresivne stranke radi kandidature bivšeg
potpredsjednika Franklina Roosevelta, Henrya Wallacea, za
predsjednika protiv takmaca Harryja Trumana. Wallace je osvojio
milijun glasova. Nova republika bio je glas Wallaceove kampanje.
Narod je čvrsto prigrlio g. Wallacea.
U tim danima bilo je borbe za nadzor nad određenim sindikatima u
Sjedinjenim Državama i prevlast u utjecajnim časopisima i
političkim skupinama. Godine 1948., liberalni antikomunisti
borili su se protiv Progresivne stranke i Wallaceove kandidature.
Stoga su utemeljili novu organizaciju, pod nazivom Amerikanci za
demokratsku akciju.
Drugi su liberalni antikomunisti nadmudrili komunističku frakciju
koja je pokušala preuzeti nadzor nad organizacijom veterana
Drugoga svjetskog rata, Odborom američkih veterana.
Mnogi ljudi koji su bili najaktivniji u toj borbi dolazili su iz
pretežno židovskog socijaldemokratskog pokreta, utjecajnog u
nekim velikim sindikatima New Yorka. Socijaldemokrati su imali
svoj tjednik, Novi vođa, koji je godinama bio glavni ozbiljni i
informirani antikomunistički časopis Sjedinjenih Država.
McCarthy je mrzio liberale i izjednačavao je socijaldemokrate s
komunistima.
Udruga katoličkih trgovačkih sindikata borila se protiv
komunističkog pokušaja uspostavljanja nadzora nad newyorškim
lučkim radnicima i nekim drugim sindikatima. Podupirao ju je laički
katolički časopis Commonweal, koji je napao katolika McCarthyja
kao prijetnju građanskim slobodama i demokraciji.
McCarthy je bio smetnja i zapreka pokušaju provođenja ozbiljne
borbe protiv komunista u Sjedinjenim Državama, u vrijeme kad je
Sovjetski Savez pokušavao povećati svoj utjecaj nad ljevicom u
Europi, a hladni rat postajao još hladniji.
Mnogi su, u to vrijeme, vjerovali da je on bio najveća politička
prednost koji je Sovjetski Savez tih godina imao. Učinak
McCarthyjeva djela bio je taj da je antikomunizam izgubio
vjerodostojnost."