FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

CORRIERE 21. X.- KRAJ HLADNOGA RATA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. X. 1998. Kraj i istina o hladnom ratu "'Hladni rat je sada usitinu okončan', prije nekoliko dana izjavio je Massimo D'Alema osvrčući se na Cossiginu potporu njegovom pokušaju da sastavi novu vladu. D'Alema je u pravu. Hladni rat je uistinu okončan i dobro je da svi to uzmemo na znanje.(...) Sve je umrlo u trenutku kada se sovjetskom carstvu na istoku, a potom i samom SSSR-u, jasno počeo približivati posljednji trenutak. Nakon toga, odnosno nakon 1989/91., komunizam je ponovno postao ono što je bio i prije 1917. (pod pretpostavkom da je prije te godine postojala politička skupina takvog imena): radikalna struja socijalizma, sa svojim utopijama i svojim izmišljotinama, od kojih neke potiču od Babeufa, neke od Blanquija, a neke od Marxa. No, ako je komunizam i gotov, a s njime i hladni rat, u zemljama gdje je postojala snažna komunistička tradicija (a prirodno i antikomunistička) nastavljena je, štoviše, često je baš tada i počela, ili se razmahala, bitka oko povijesti hladnog rata, odnosno oko toga što je on predstavljao, i koja je strana bila u krivu ili u pravu. Italija je jedna od tih zemalja, a upravo talijanski slučaj upozorava na značenje povijesnog spora za zemlje, poput naše, gdje se politički život pedeset godina bio oblikovao u odnosu prema hladnome ratu i sukobu između komunizma i antikomunizma. Radi se o tome da li se to, u tom razdoblju, dogodilo zato što je to bio glavni sukob, razlog o kojemu su ovisili svi drugi razlozi, te da li je glede dvojbe komunizam-antikomunizam bilo opravdano dijeliti se i sukobljavati, ili je, naprotiv, hladni rat u sebi nosio nešto umjetno i iznuđeno, istovremeno, i da li je, prije svega, potekao iz nespojivosti svjetskih ekspanzionističkih strategija Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, te da li je on u suštini odgovarao isključivo njihovim interesima, kao i to da li su ga zato, ne samo izazvale već i velikim dijelom, svojim stranama koje su predvodile, nametnule dvije supersile. (...) U svjetlu toga važnog političkog pitanja (koje nosi određeni prizvuk aktualne politike, nemojmo to prikrivati, no koje, ipak, prije svega i suštinski ostaje veliko pitanje koje pogađa kolektivnu svijest o našoj nedavnoj prošlosti) treba razmatrati i izvanrednu dokumenteciju iz sovjetskog izvora glede pokolja u Katynu.(...) Danas možemo jasno vidjeti da je nemilosrdan odnos prema Poljacima 'buržujima' i 'antikomunistima' bio neka vrsta uvoda, izvanredno okrutnog, u politiku koju je Sovjetski Savez čuvao za sve države koje su poslije rata ušle u njegovo područje utjecaja. U vezi s pokoljem u Katynu, dobro je podsjetiti, sve do danas nije održan ni jedan sudski proces, za razliku od onoga što se dogodilo zbog mnogih pokolja koje su napravili nacisti, a Katyn je konkretno i simbolički predodredio okrutan jaram kojega je poslije 1945. dobila istočna Europa i Njemačka. Tu je početak hladnog rata. Hladni rat se rodio iz nespojivosti sovjetskog komunističkog režima s demokratskim idealima za koje su zapadne sile, spontano, a da i nisu izravno bile napadnute, stupile u rat protiv hitlerovske Njemačke, ideala koji su se sami predočili cijeloj Europi nakon oslobođenja od nacizma i fašizma. Dok se SSSR, međutim, ne samo čuvao od toga da preuzme inicijativu i krene u rat protiv hitlerizma, već mu je dvije godine bio saveznik u ratu i od toga ubrao sve moguće plodove, a kad je konačno napadnut, iskoristio je i to novo stanje kako bi proširio svoju političku vlast i svoju protudemokratsku ideologiju gdje god je to bilo moguće. Hladni je rat nastao iz potrebe na koju su, i više nego državne vlasti, upozoravali svi europski demokrati dostojni tog naziva, da se suprotstavi tom nacrtu koji je, u slučaju da mu se dopustilo, lako mogao podjarmiti i mnoge druge dijelove Europe. Stvarni dokaz da je taj rat okončan, i da su, stoga, komunizam i antikomunizam iza nas, trebao bi biti upravo to da se uspije razmatrati i da se uspije zajednički dijeliti povijest tih događaja napisana na temelju istinitih dokumenata, umjesto da se ti isti događaji uklanjaju i manipuliraju, nastojeći pri tome iz njih izvuči smisao koji bi danas bio politički prihvatljiviji.", piše Ernesto Galli della Loggia. 212349 MET oct 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙