RDW 27. X. HRVATSKE GOSPODARSKE TEME

NJEMAČKI RADIO - RDW 27. X. 1998. Današnja gospodarska panorama u podnaslovu ima hrvatske teme: pogled iz njemačkog kuta na mogućnosti inozemnih ulagača u Hrvatskoj, što hrvatski premijer Mateša najavljuje u odnosu na daljnju privatizaciju, postoje li egzaktni podaci na koje bi se bez daljnjega mogli osloniti u stvaranju slike o stanju gospodarstva u Hrvatskoj. Okvirni uvjeti za strana ulaganja Nakon srednje i istočne Europe, njemačka su se poduzeća srednje veličine sada okrenula jugoistoku kontinenta, a nakon Slovenije sve veću pozornost plijeni Hrvatska. Nakon pedeset godina komunizma i pet godina rata, Hrvatska pokušava stati na noge pri čemu dopredsjednik Vlade u Zagrebu, Jure Radić ističe: "Ne tražimo humanitarnu pomoć, već molimo za suradnju i partnerstvo" piše u svom prikazu Julia Giertz, dopisnica njemačke novinske agencije i nastavlja: 'njemačka poduzeća, koja su 1997. godine s uvozom od milijardu i 800 milijuna američkih dolara bila na prvom mjestu, posao prije svega nalaze u velikim infrastrukturnim projektima'. Trebaju se izgraditi i sanirati zračne luke, željezničke pruge, autoceste, energetski i vodoopskrbni sustavi, ali sa stajališta poduzeća, kod raspisivanja natječaja stvari zapinju još na transparentnosti i pouzdanosti partnera u državnim rukama. Hoteli na obali, koji su služili za smještaj prognanika i izbjeglica, a time i odslužili svoje, čekaju na ulagače. Ali njemačke građevinske tvrtke žale se da Hrvati svoje objekte žele prodati uz pretjerano visoke cijene. A, s obzirom na istrošene krevete i zapuštene objekte, teško je bez znatnih ulaganja u Dalmaciju opet privući njemačke turiste. Hrvatska se trudi da ulagačima zajamči stabilne okvirne uvjete. Stalno se naglašava da gospodarski podaci dijelom ispunjavaju kriterije iz Maastrichta. Proračunski je deficit 1997. godine bio 1,8 posto bruto društvenog proizvoda - unatoč štetama prouzročenim ratom, u iznosu od 25 milijardi dolara. Nakon što je, za vrijeme rata, novac svakoga mjeseca gubio na vrijednosti 30 posto, inflacija je sada stabilizirana na 4 posto. Brutto društveni proizvod u 1997. rastao je za 5,5 posto, a ove bi godine povećanje trebalo iznositi 4,5 posto. Hrvatska se poziva na svoju povijesnu i kulturnu pripadnost Europi. Ova zemlja ne želi biti svrstana u red balkanskih država. Kao dokaz za povezanost s Europom smatra se porezni sustav nacrt koji su izradili znanstvenici iz Baden- W?rttemberga. No, stanovništvo je porez na dodanu vrijednost od 22 posto, što je nakon Danske najviša stopa u Europi, prihvatilo s negodovanjem. Jer, kod niskih plaća, cijene su iznad njemačke razine. Osim kruha, koji je jeftin. Tko mjesečno zarađuje tisuću njemačkih maraka nalazi se među onima s višim primanjima. Jedna čokolada košta dvije i pol marke, a u restoranima se ne može dobiti obrok za manje od 50 ili 60 maraka. Inozemna poduzeća mogu izvući korist iz velikog rezervoara stručnjaka s dobrim poznavanjem stranih jezika. Posebno nakon što je Njemačka među prvima priznala Hrvatsku, tečajevi njemačkog jezika naprosto su eksplodirali. Hrvati, koji se moraju suočiti sa stopom nezaposlenosti od 18 posto, pokazuju zanimanje za proizvodnju za strane tvrtke, pri čemu se poglavito misli na strojogradnju i metaloprerađivačku industriju za proizvodnju automobila. Pa ipak, glavni izvozni proizvod je tekstil, iako zamjenica ministra gospodarstva Jasna Borić ističe kako postoje i bolji potencijali. "Hrvatsku sada čekaju dva velika izazova u koja upravo ovih dana krećemo. Radi se o privatizaciji javnog sektora, naftne privrede, telekomunikacija te bankarskog i financijskog sektora", rekao je premijer Mateša na sastanku u Dubrovniku. On je dodao da će već idući tjedan početi prodaja stranim investitorima Privredne, Riječke i Splitske banke, s time da će većinsko vlasništvo u tim bankama ostati u državnim rukama. Po njegovim riječima, privatizacija Varaždinske i Zagrebačke banke, koje su ušle u privatizaciju s Europskom bankom za obnovu i razvoj, pokazala se vrlo dobrom. Mateša je najavio već za nekoliko dana podnošenje Saboru prijedloga o privatizaciji hrvatskih telekomunikacija, a kako je rekao, potom će na red doći INA. Ministar financija Škegro u svom je izlaganju istaknuo da je Vlada procijenila kako je prodaja javnih poduzeća i banaka manji rizik od mogućeg ulaska u nepovoljne strane kredite. Govoreći o problemima privatizacije, Škegro je rekao da je najveći problem hrvatske privatizacije činjenica da je 600.000 malih dioničara prodalo svoje dionice tajkunima na netransparentnom tržištu, dodajući kako niti jedan tajkun nije kupio dionice putem Fonda za privatizaciju, nego od malih dioničara. "U privatizaciju nismo ušli iz obijesti, već zato što smo morali i mislim da, u cijelosti gledano, možemo biti zadovoljni", rekao je na kraju ministar financija Borislav Škegro. U razgovoru s novinarima premijer Mateša objasnio je da će se kod prodaje dijela hrvatskih banaka od stranog ulagača svakako tražiti dokapitalizacija, a glede privatizacije velikih javnih poduzeća, rekao je da će prva u privatizaciju krenuti pošta i telekomunikacije. Na izravan upit novinara da li nove Vladine mjere nagovještavaju smanjenje stope PDV- a, Mateša je rekao da od toga nema ništa, da bi smanjenje PDV-a u ovom trenutku bilo neodgovorno i da će se jedino mijenjati ročnost naplate poreza. Jesu li u Hrvatskoj tzv. nenaplaćena potraživanja - dugovi poduzeća drugom poduzeću ili državi - 11 milijardi kuna, kao što pokazuju podaci Zavoda za platni promet, kudikamo manja od toga, kao što tvrdi potpredsjednik Vlade Borislav Škegro ili 67 milijardi kuna, koliko su prema najnovijem izračunali u Hrvatskoj udruzi poslodavaca? Je li nezaposlenost u Hrvatskoj 10 posto ili 25 posto? Je li domaći bruto proizvod 130 milijardi kuna ili 170 milijardi kuna? Je li, prema tome, udio države u bruto proizvodu ispod četrdeset ili preko pedeset posto? Napokon, je li inflacija u Hrvatskoj ispod pet posto ili viša od deset posto? Tako drastična neslaganja o osnovnim gospodarskim pokazateljima moguća su, čini se, samo u Hrvatskoj. Podsjetimo se, u pitanju su podaci bez čijeg je preciznog utvrđivanja gotovo nemoguće voditi suvislu gospodarsku politiku. Velimir Šonje, direktor sektora istraživanja i statistike u Centralnoj banci, u povodu nedavne petogodišnjice stabilizacijskog programa, a on je jedan od njegovih stvaratelja, istaknuo je kao hitnu potrebu povrata povjerenja u domaću statistiku, kao jedan od temelja ekonomske znanosti. Razlozi ovako drastičnih razlika neki su put u načinu mjerenja. Na primjer, nezaposlenima se mogu smatrati i oni koji mjesecima ne primaju plaću, ili im je plaća ispod razine socijalnog minimuma, iako su formalno i službeno zaposleni. S druge strane, čak i oni koji su prijavljeni Zavodu za zapošljavanje mogu vrlo dobro zarađivati na crno. Kad poslodavci ističu da su nenaplaćena potraživanja 67 milijardi kuna, očito je riječ o licitiranju sve većim brojevima, a da nije jasno što bi se promijenilo kad bi se doguralo i do 100 milijardi. S druge strane, potpredsjednik Vlade Škegro u javnosti nastoji problem umanjivati, a ne rješavati. Napokon, ostaje treća, možda najveća teškoća s domaćom statistikom. Do točnih i bitnih podataka o bilo čemu, o poslovanju poduzeća ili o poslovanju države, u Hrvatskoj je gotovo nemoguće doći, iako se svi pozivaju na tzv. transparentnost, najnoviji trendovski pojam među političarima. Tako Državni zavod za statistiku ne omogućava uvid u način na koji su izračunati podaci o inflaciji, kako izgleda, zato što je anketa na temelju koje je izračunata vrijednost potrošačke košare načinjena prije gotovo cijelog desetljeća, pa očito više ne drži vodu. Budući da je Hrvatska zemlja u tranziciji, dodatno se neprestano mijenjaju klasifikacije i metode, čime se, tobože, stvari prilagođavaju svjetskim standardima, a nerijetko se zapravo statistika zloupotrebljava da se pobjegne od problema. Dimenzije stvari možda najbolje oslikava činjenica da na jedno, temeljno i prvo pitanje, nema preciznog odgovora. Ono glasi: Koliko Hrvatska zapravo ima stanovnika? (RDW)