US NY TIMES 19. X. KOSOVO MEARSHEIMER

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 19. X. 1998. Mirovni dogovor koji je osuđen na propast "Clintonova vlada tvrdi da napreduje prema dovođenju mira na Kosovo. Nemojte tomu vjerovati. Vjerojatnije je da će Holbrookeov sporazum propasti prije, nego kasnije", piše profesor političkih znanosti na čikaškom sveučilištu, John J. Mearshimer. "Clintonova ekipa borbe između Albanaca i Srba želi dovršiti nagodbom kojom Kosovo ostaje srpska pokrajina. On se boji da bi svako rješenje koje bi dopuštalo neovisnost Kosova ohrabrilo etnički separatizam u Bosni i Makedoniji, dvjema multietničkim državama koje vlada nastoji održati cijelima. Tu jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević ima iste ciljeve kao i Amerikanci. Kosovo nije poput Bosne, koju je Milošević pokušao razbiti. Točka gdje se Sjedinjene Države i Milošević razdvajaju, naravno, jest to što srbijanski vođa vjeruje da je rješenje u uporabi policije i vojnih snaga za napade na etničke Albance, koji čine 90 posto kosovskog stanovništva. Holbrookeovo rješenje, koje je više labava pogodba nego suvisao plan, od Srba traži da prestanu sa svim vojnim i policijskim operacijama na Kosovu i pošalju kući sve srpske snage koje su ušle u pokrajinu u posljednjih sedam mjeseci. Svi vojnici koji bi ostali na Kosovu morali bi se vratiti u vojarne. Dogovor također traži ograničenu autonomiju za Albance. On poziva na nove izbore u roku od devet mjeseci i stvaranje policijskih snaga koje odražavaju etnički sastav Kosova. Nekih 2.000 civilnih promatrača bilo bi u području barem jednu godinu radi nadgledanja srpskog poštovanja dogovora. Nad Srbima bi visila prijetnja savezničkim napadima. No, taj je dogovor osuđen na propast, jer ga najvjerojatnije neće poštovati ni Albanci ni Srbi. Proširenje roka za povlačenje srpskih vojnih snaga nije dobar znak. Kosovski se Albanci gotovo jednoglasno slažu da je puna neovisnost jedini prihvatljivi ishod. Čak i umjereni Ibrahim Rugova, najutjecajniji albanski vođa i zagovornik nenasilja, nepopustljivo tvrdi da autonomija unutar Srbije nije dovoljna. Albanci možda i pristanu konačnu odluku o statusu Kosova odgoditi za tri godine, bude li im u međuvremenu omogućen znatan stupanj autonomije, kao što Clintonova vlada predlaže. No, kad dođe vrijeme, oni će zahtijevati neovisnost i boriti se da je postignu. U Mloševićevim očima, bilo koji stupanj kosovske autonomije samo će pridonijeti albanskom pokretu za neovisnost. Srbi već desetljećima napuštaju Kosovo, poglavito zbog slabih poslovnih mogućnosti. Godine 1961., na Kosovu je živjelo 227.000 Srba; danas njihov broj iznosi 180.000. S kosovskom autonomijom, stanje za tamošnje Srbe naglo će se promijeniti s lošeg na gore. Kad bi Albanci nadzirali glavne ustanove Kosova, oni bi Srbima učinili život veoma neugodnim. Albanske bi vlasti našle načina da Srbe uklone iz državnih službi i zatvore poduzeća u srpskom vlasništvu. Srbi bi izgubili nadzor nad obrazovnim sustavom, a nastava bi se uskoro izvodila samo na albanskom. Budući da bi Albanci nadzirali policiju, Srbi ne bi bili zaštićeni od nasilja. Ratobornim bi albanskim separatistima oružje iz susjedne Albanije bilo lako dostupno, pa bi se zasigurno obnovila njihova težnja da izguraju Srbe. Suočeni s tmurnom gospodarskom budućnošću i prijetnjom nasiljem, Srbi bi vjerojatno još brže bježali, upravo kao što su napustili Sarajevo nakon što je 1995. stavljeno pod nadzor bosanskih Muslimana. Ukratko, kosovska bi autonomija značila gotovo stopostotno albansko stanovništvo u području. Milošević vjerojatno neće dopustiti da do toga dođe. Umjesto toga, on će vjerojatno smišljati izlike da se izbori ne održe, a promjene u policiji odgode, premještajući istovremeno srpske vojne snage preko granice. Tad bi vjerojatno uslijedio otvoren sukob s Albancima i bili bismo opet na početku. Samo što bi NATO-u ovaj put bilo teže zaprijetiti zračnim napadima, jer bi Milošević za taoce mogao uzeti 2.000 civilnih promatrača. Nema dobrog rješenja koje bi Sjedinjene Države mogle poduprijeti, no najmanje je loša mogućnost obje strane uvjeriti da je za njih najbolja stvarna podjela, koja Kosovo odvaja od Srbije. Prodavanje neovisnosti kosovskim Albancima ne bi bio problem. A, iako bi to moglo izgledati neuvjerljivo, Srbija ima dobre razloge da odustane od Kosova. Kosovo je važan kulturni i povijesni simbol za Srbe. Ono je bilo središte njihovog srednjovjekovnog carstva. Svejedno, postoje razlozi za vjerovanje da bi se Srbija mogla odvojiti od područja, uz prave poticaje. Ključ je opet u demografiji. S obzirom na golemu nejednakost u stopama nataliteta između Albanaca i Srba (danas se na svako srpsko dijete rađa 16-ero albanske djece), stanovništvo Kosova nastavit će se okretati protiv Srba. Nadalje, kao što je čelnik nacionalističke Srpske akademije znanosti i umjetnosti nedavno istaknuo, Srbi će do 2020. godine u samoj Srbiji postati manjina, ostane li Kosovo unutar njezinih granica. S takvim brojčanim podacima, Srbija više ne bi bila srpski država- narod. Stoga je podjela u dugoročnom interesu srpskog nacionalizma. Da u to uvjere Srbe, Sjedinjene Države mogu ponuditi i mrkve i batine. Batina bi mogla biti prijetnja uvježbavanjem i opremanjem albanskih separatističkih snaga i njihovim taktičkim zračnim podupiranjem, odbiju li Srbi pošten dogovor o podjeli. Kao mrkvu, Sjedinjene bi Države Srbima koji napuštaju Kosovo mogle zajamčiti siguran prolaz u njihove nove domove i naknadu za gubitak imovine i poslova. Naše bi europske saveznice mogle pomoći i stvoriti zakladu u tu svrhu. Da, neovisnost Kosova zamrsila bi pokušaje Clintonove vlade da Bosnu i Makedoniju održi cijelima. No, to su ionako izgubljeni ciljevi. Pokušaji krpanja Bosne propali su; i Srbi i Hrvati u tom području odbijaju zajedničku bosansku vladu. Samo nazočnost NATO-a održava mir. Makedonija je još jedno Kosovo u nastajanju. Albanci tamo čine između 25 i 40 posto stanovništva, a njihov broj raste, kao i njihova želja za neovisnošću. Amerikancima je teško razumjeti da raspad većih država u manje ponekad može voditi stabilnosti. No, osim ako ne namjeravamo intervenirati na Kosovu i zauvijek okupirati Bosnu i Makedoniju, jedini način da se širenje nasilja i građanskog rata zaustavi jest pomoći da protivnici pronađu najbolji način za razvod." 200032 MET oct 98