FAZ-UMIJEŠATI SE -7. X.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 7. X. 1998. Umiješati se - s kojim ciljem? "Zapadne sile do sada su si ostavljale upadljivo puno vremena s Kosovom. Zašto? Vlade su za eventualnost vojne akcije protiv Srbije (nove Jugoslavije) imale različite orijentacije. Osim toga je svim zapadnim silama bilo drago što srpske oružane snage razbijaju 'oslobodilačku vojsku' kosovskih Albanaca OVK. Albancima je, tako su željele zapadne vlade, trebalo izbiti iz glave pomisao na ustanak i na odcjepljenje od Srbije. S tim se u zapadnim glavnim gradovima povezivala želja da se u vodstvu kosovskih Albanaca presudno oslabe Rugovini protivnici. Zapad nepromijenjeno računa na Rugovu. Pod njegovim su utjecajem kosovski Albanci godinu za godinom bili tihi; pružali su samo pasivan otpor i povlačili se u sebe: u svoja sela, stambene četvrti i radionice, u svoje u zemlju zabijene jednostavne škole i poliklinike. Policija je stalno ubijala albanske muškarce - nikada puno najedanput, ali s vremenom toliko da je svakom Albancu strah za život bio stalni pratitelj. Tako su Albanci bili pošteđeni pokolja i 'etničkih čišćenja'. No sigurnost da će na taj način kao narod biti uništeni neke je navela na rezignaciju; drugi su izgubili sposobnost za patnju. Stoga je početkom ove godine došlo do prvog organiziranog oružanog otpora. Činilo se da je propala Rugovina politika jednostranog odustajanja. No sada je propala oružana borba, Rugova drži da je opravdan. Zapadne su sile osjetile olakšanje, jer barem na jednoj, albanskoj strani više nitko ne puca. Da će druga, srpska strana pucati i dalje, moglo se predvidjeti. Pregovori o uređenju u srpsko-jugoslavenskom okviru - tako opet glasi parola zapadnih sila. Bila je već i prije nerealna. Kosovski su Albanci od 1989. iskusili previše zla od Srba da bi mogli pristati da zauvijek priznaju srpsku vlast. Sada, poslije srpskih pokolja, samo oni koji žele biti slijepi, mogu očekivati od Albanaca da će se upustiti u sporazum s Beogradom. No zapadne sile ostaju pri svojoj zamisli. Možda će se idućih tjedana ili dana odlučiti na vojni korak. otvoreno američko i poluprikriveno njemačko neraspoloženje zbog zapadnog nepoduzimanja ničega postalo je jače i nailazi na zagovor u zapadnoj javnosti, osobito otkako je srpska država čak i poslije pobjede svojih oružanih snaga nastavila ubijanje i sakaćenje. Intervencija, ako sada do nje dođe, već i sama vjerodostojna prijetnja - do sada je nije bilo - imala bi svu vjerojatnost da će postići cilj, zaustaviti srpski ubilački teror na Kosovu. To bi se moglo postići kao sljedeće. Srbi su kosovskim Albancima 'pokazali'; više od toga trenutačno Miloševiću ne bi bilo vrijedno gubitka električnih centrala ili vojnih uzletišta. Ako ispuni zahtjev 'nema više okrutnosti', odmah će Albance opet pozvati na pregovore. Tada može predočiti sve moguće inačice samoupravljanja i autonomije za Kosovo unutar republike Srbije. Hoće li u igru uvesti čak i mogućnost da Kosovo učini trećom saveznom državom 'Savezne republike Jugoslavije' koja se danas sastoji od Srbije i Crne Gore? To mu ne bi palo teško ako Crna Gora dopusti da ju Beograd kao ranije drži na kratkoj uzdi. Zapadne bi vlade jamačno bile očarane takvim 'prijedlogom rješenja' pa bi ga nagradili. No otkako se novo vodstvo u Podgorici odmiče od Srbije, Milošević se mora bojati da bi Kosovo iskoristilo novi status i u zajednici s Crnom Gorom ili na njezinom tragu postalo neovisno. Milošević se ne mora žuriti s pregovorima. Mogao bi lako izbjeći prigovor Zapada da odugovlači sporazum. Među kosovskim se Albancima samo manji dio slaže s pregovorima, Albancima bi za pregovaračkim stolom nedostajala potpora njihovoga naroda. Taj nedostatak olakšao bi srpskoj strani da za spor tijek razgovora okrivi drugu stranu. No zapadne sile, koje ustraju na rješenju putem pregovora, sve više bi za nepostizanje sporazuma krivile kosovske Albance i povukle bi se s Kosova. Na kraju bi Beograd opet ima slobodne ruke za politiku koja bi Albancima ostavila samo iseljavanje, pa kamo bilo. Tada bi 'etničko čišćenje' Kosova uspjelo. Koliko vrijedi zapadna vojna operacija na Kosovu, ovisi o cilju. Puko posredovanje protiv srpskog ubilačkog terora bilo bi pomoć za danas, ali za budućnost ne bi riješilo ništa. Za to nije potrebno pravno odvajanje Kosova od Srbije; dostajala bi međunarodna uprava uz vojnu potporu koja ne bi mijenjala granice. O državnoj pripadnosti Kosova međunarodna bi zajednica mogla kasnije odlučiti - već prema tomu kako bi Srbija postupala s pravima kosovskih Albanaca na život", drži Johann Georg Reissmueller. 080236 MET oct 98