2. X. RDW: SLUČAJ ZLOPORABE -STEPINAC

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE 2. X. 1998. "Svetac" prelazi u područje politike "Papina beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca u hrvatskom hodočasničkom svetištu Mariji Bistrici, zakazana za subotu 3. listopada, bit će nešto više od naknadne rehabilitacije vrhovnog crkvenog poglavara zagrebačke nadbiskupije u razdoblju od 1937. do 1946. Za Hrvate je Papina beatifikacija Stepinca, povodom drugoga posjeta Svetog Oca Zagrebu (od 2. do 4. listopada), nakon 1994., prvorazredan politički događaj. Već pedesetogodišnja rasprava oko pitanja je li Stepinac kolaborirao s hrvatskim fašistima, ustašama, ili je bio hrabar kritičar progona Srba, Židova i Cigana dosegnut će krajem ovog tjedna svoj vrhunac. Priča o ulozi zagrebačkog nadbiskupa (kojega je Papa Pio XII. proglasio kardinalom tek 1953., dugo nakon komunističke osude i utamničenja, potaknuvši Beograd na prekid diplomatskih veza s Vatikanom) u ustaškom razdoblju ponajprije je primjer ideološki motivirane zloupotrebe povijesnih izvora u Titovoj Jugoslaviji nakon 1945. Polemička rasprava o Stepinčevoj ulozi u ratu traje i danas. Knjiga u kojoj je zagrebački povjesničar Ljubo Boban raščlanio neozbiljne metode jugoslavenske historiografije objavljena je 1987. g., dakle ne u Tuđmanovoj Hrvatskoj već za vrijeme komunizma. Bobanov rezime slučaja Stepinac: pisma, apeli, propovijedi i ostali dokumenti, vezani za tog duhovnika, pogrešno su protumačeni, tek parcijalno citirani ili u potpunosti krivotvoreni. Komunisti su mu oduzeli jedan od najvažnijih izvora općenito - Stepinčev dnevnik iz doba rata i njegova višegodišnjeg boravka u zatvoru, a kasnije i u kućnom pritvoru - koji je otada pohranjen u Beogradu. Činjenica da srpska strana još drži dnevnik pod ključem upućuje na pretpostavku da taj dokument ne sadrži ništa što bi moglo opteretiti Stepinca. Alojzije Stepinac (1898-1960.) bio je neosporno hrvatski domoljub, koji je za vrijeme mirnog raspada Jugoslavije početkom travnja 1941. pozdravio priliku za stvaranje nezavisne Hrvatske, ali ne i ovisnost o nacističkoj Njemačkoj. Dokazano je njegovo prosvjedovanje protiv istrebljivačkog pohoda 'ustaša' na Srbe, Židove i Cigane. Primjerice, s propovjedaonice zagrebačke katedrale napadao je nacističke rasne zakone. 25. studenog 1942. kazao je svojim vjernicima sljedeće: 'Rasa uistinu postoji - i to Božja rasa... Svaki narod i svaka rasa imaju pravo na život dostojan čovjeka'. Poimence spominje Židove i Cigane. 'Da je u Njemačkoj neki biskup propovijedao poput Stepinca, ne bi živ sišao s propovjedaonice', kazao je tada navodno u Zagrebu jedan general Wehrmachta. 7000 ljudi, većinom srpske djece bez roditelja, Stepinac je odveo na sigurno, daleko od ustaške ruke. Fašistički vlastodršci nisu ništa poduzimali protiv njega - njegov je položaj bio previše ugledan. Usprkos tome, Stepinac je počeo sumnjati da bi trebao i jače kritizirati vlastodršce. Njegov je odgovor tipičan za realpolitičko stanje u hrvatskoj državi, nacističkom satelitu: Smijem li i mogu li 7000 Božjih stvorova prepustiti strašnoj sudbini samo zato da bi svijet saslušao moj glas?' G. 1946. Stepincu je priređeno suđenje. Presudnu ulogu odigrao je Stepinčev otpor želji da se Katolička crkva u Hrvata odvoji od Vatikana i pretvori u nezavisnu 'nacionalnu crkvu'. Sam Tito nastojao je u tom pitanju kontaktirati sa Stepincem, ali ovaj je ostao postojan. Tek je nakon toga optužen za navodnu kolaboraciju s neprijateljem i nakon montiranog suđenja staljinističkog tipa osuđen na 16 godina prisilnog rada. G. 1951. pušten je prijevremeno iz zatvora i stavljen u kućni pritvor. Sredinom osamdesetih godina tadašnji je glavni tužitelj Jakov Blažević priznao da je Stepinčev otpor odvajanju hrvatske crkve od Vatikana bio jedini razlog za podizanje optužnice i osudu zagrebačkog nadbiskupa. Slovenski tjednik 'Družina' nedavno je citirao riječi još živućih bivših svećenika, koji su priznali da su nakon rata bili izloženi snažnom pritisku kako bi na suđenju teretili Stepinca. Usprkos tome, odnos prema Stepinčevoj ulozi u ustaškom razdoblju i dalje je podijeljen. Još proteklog tjedna ravnatelj centra Simona Wiesenthala Shimon Samuels zalagao se da Papa odgodi beatifikaciju sve dok nezavisno povjerenstvo povjesničara ne ocijeni 'slučaj Stepinac'. Zagrebački crkveni krugovi upozoravaju pak da spomen- dom holokausta 'Yad Vashem' u Izraelu raspravlja o dodjeli titule 'pravednika među narodima' kardinalu Stepincu. U Hrvatskoj je Stepinac službeno rehabilitiran od 1992. i već odavno uživa status sveca. G. 1993. Stepinčev je leš podvrgnut autopsiji. Rezultat: kardinal, koji je umro 1960. u dobi od 61 godine, pokopan je bez srca. Iz te su činjenice krugovi u hrvatskoj Crkvi izvukli zaključak da je Stepinac otrovan te da su jugoslavenske vlasti potom željele ukloniti tragove", izvješćuje Volker Wagener. 060137 MET oct 98