YU TJEDNI TISAK

SRBIJA NIN 1. X. 1998. Pobuna milosrđa "(..) 'Papin posjet Hrvatskoj je jedno, a beatifikacija Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici nešto sasvim drugo', kaže za NIN paroh Srpske pravoslavne općine u Zagrebu Milenko Popović. 'Mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije gospodin Jovan i izaslanstvo SPC prihvatili su poziv nadbiskupa Josipa Bozanića da se susretnu s Papom. Stav Svetoga sinoda SPC je da se radi o susretu korisnom za obje crkve i duhu ekumenizma, pa će izaslanstvo SPC papu Ivana Pavla Drugoga pozdraviti u Splitu'.(...)". VREME 3. X. 1998. Spavači i trubači "(...)Naročito tijekom rata u Bosni počet će revitalizacija mitske verzije nacionalne povijesti(...) Kao što će i rat za Kosovo, prema pregrijanoj retorici tih istih nacionalnih gudača, biti rat za poprište mita, za 'vjekovnu kolijevku' plemena.(...) U tim epskim spoznajama povijesti ostat će prešućena bitna raskrižja na kojima je pleme uzimalo pogrešan put(..) Nekoliko važnih bizantskih povjesničara, Georgije Pahimer, Teodor Metohit, Nićifor Grigora i Jovan Kantakuzen, koji su boravili u Srbiji u diplomatskim misijama krajem XIII. i prvom polovicom XIV. stoljeća, ili je poznavali, ostavit će mnoga relevantna zapažanja o prirodi plemena, o njegovu duhovnom biću, posebno o njegovim manama koje lokalni tumači plemena obično neće stizati uočiti. U svojim izvješćima govorit će o zemlji pustoj i poludivljoj, o nesigurnosti putovanja, o niskim materijalnim i duhovnim standardima življenja u oštrom raskoraku s prijestolnicom. Metohit (...) govorit će o teškoćama pregovaranja, o divljim običajima srpskog dvora, o 'zlonamjernim i besramnim ljudima iz kraljevog okruženja koje ne prihvaćaju bilo božje zakone, bilo providnost, bilo ikakav ljudski zakon', za koje će reći da su 'barbari, grubijani i neznalice, naviknuti da se raduju borbi, otimači goveda i koza, koji niti su domaćini niti su od ugleda već na granicama i po pustim planinama vrebaju i otimaju stada, ljude i putnike, prezirući prirodu, zakon, istinu i svaku pravdu koja je uobičajena'.(...) Među kasnijim putnicima, Rovinski, koji je putovao Srbijom 1868. - 1869., primijetit će da je kod Srba 'mnogo nesnošljivosti prema svemu stranom'; govorit će o protjerivanju muslimana, o propadanju njihovih posljednjih džamija u Beogradu i zatiranju tragova njihove kulture, kao i tragova nazočnosti drugih naroda i drugih kultura koji su se našli na ovim prostorima.(..) Zapravo u svim kriznim trenucima nacionalnog identiteta, duhovne institucije, Crkva, Akademija, pisci i pjesnici bit će najpouzdaniji rezervat stalno pristižućih mitomana s pričom o iznimnosti plemena, o njegovoj civilizacijskoj ekskluzivnosti, pjesnika zasjenjenih patetikom slučaja da su rođeni upravo u tome a ne u nekom drugom plemenu, raznih nacionalnih ideologa s iste obale kojima izgubljenih bitaka nikad neće biti dosta..." Albanska Crna ruka "(...)čini se da su kosovski Albanci dobili vlastitu inačicu Crne ruke, tajnog društva koje je od početka stoljeća do dvadesetih godina radilo na sličnom projektu među Srbima, a čije je geslo bilo 'ujedinjenje ili smrt'. (...) OVK je, nakon poraza koji je doživio na terenu, krenuo prema eliminaciji stvarnih i potencijalnih 'domaćih izdajnika'. Hamiti (preživio atentat) je bio glavni politički savjetnik Ibrahima Rugove i u veoma velikoj meri zaslužan za donošenje ključnih političkih odluka albanskog vođe. (...)Vjerojatno se vodilo računa da bi atentat na Rugovu osobno krajnje negativno odjeknuo u albanskoj javnosti, pa se eliminacijom njegova prvog savjetnika išlo na zastrašivanje i izolaciju predsjednika DSK-a. Uostalom, samo dan prije atentata, portparlo OVK-a Jakup Krasniqi je u intervjuu za 'Bota e Re' optužio DSK, ali i Kosovski informativni centar, da vodi 'specijalni rat protiv OVK-a'. (...) Nekima je (...) rečeno da OVK ima svoju popis 'izdajnika' koji će uskoro biti likvidirani; na tom su popisu neki istaknuti kosovski intelektualci koji su se usudili javno ili privatno kritizirati politiku OVK-a..." 050309 MET oct 98