ZAGREB, 3. listopada (Hina) - Francuski tisak opširno je uoči drugog Papina posjeta Hrvatskoj komentirao taj događaj i njegov središnji dio - beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca.
ZAGREB, 3. listopada (Hina) - Francuski tisak opširno je uoči
drugog Papina posjeta Hrvatskoj komentirao taj događaj i njegov
središnji dio - beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca. #L#
Uz niz podataka o djelovanju zagrebačkog nadbiskupa tijekom Drugog
svjetskog rata u nekim je napisima bila prisutna određena rezerva
spram kardinalova odnosa prema ustaškom režimu. O tome svjedoče
naslovi u socijalističkom "La Liberation" koji kardinala naziva
mučenikom i kolaboratorom, listu "Le Monde" koji u papinoj počasti
Stepincu vidi provokaciju spram srpskog javnog mnijenja i u
konzervativnom "Le Figaro" koji je objavio inače pozitivno
intoniran članak pod naslovom "Kontroverzan posjet Ivana Pavla II.
Hrvatskoj. Katolički "La Croix" također je spomenuo "kritike zbog
prelatova stava za vrijeme hrvatskog pronacističkog režima".
U svom broju od četvrtka "Le Monde" je objavio opširan osvrt s
podnaslovom "Bivši nadbiskup Zagreba bio je jedna od potpora
ustaškog režima" iz pera Henri Tincqa, stručnjaka za
vjeroispovijesti, a posebice pravoslavlje. Kao izvor o zločinima
ustaškog režima spominje se i poznata knjiga-pamflet Viktora
Novaka "Magnum Crimen" iz koje se kao primjere Stepinčeve
kolaboracije navodi da je tadašnji nadbiskup već 12. travnja 1941.
godine, "dok Kraljevina Jugoslavija još nije kapitulirala", bio u
doticaju s ustašama i da je 16. travnja 1941. bio primljen od
Pavelića i otpjevao Te Deum u zagrebačkoj katedrali. Tvrdi se,
nadalje, da je kao vojni vikar nazvao fašistički režim "Božjim
djelom", da je šutio o rasnim zakonima i stavljanju Srba izvan
zakona što je prethodilo masakrima, da nije reagirao na linč
pravoslavnog metropolita Zagreba i umorstva pravoslavnih
svećenika i episkopa (Karlovac i Banja Luka), a niti na prisilna
prekrštavanja nekatolika.
Iako je točno, piše Tincq, da je poslijeratna komunistička
promidžba napuhala te činjenice, istina je da je Stepinac spram
ustaškog režima zauzeo stajalište oprečno onome kasnijem spram
Titovog režima. Ali u Hrvatskoj cirkulira potpuno druga verzija
povijesti, pa se u tom kontekstu spominju za Stepinca pozitivne
činjenice kao što su da ga je Pavelić mrzio, da je pokazao hrabrost
zahtjevom da posjeti logore i zagovaranjem poštivanja progonjenih
skupina. Između ostaloga, Tincq donosi ključne navode iz poznatih
propovijedi 25. listopada 1942. i 14. ožujka 1943. godine (..."da
svaki narod i svaka rasa imade pravo na život dostojan čovjeka i na
postupak dostojan čovjeka"...).
Ipak, beatifikacija riskira da "uz Ivana Pavla II. poveže
amputiranu viziju povijesti, opčinjenu komunističkim mučeništvom
i restauracijom 'unijatskog' katolicizma u pravoslavnim
zemljama", kaže Tincq na kraju svog članka.
Pišući u "La Liberation", i Helene Despić-Popović analizira
osobnost kardinala Stepinca pa ga između ostaloga spominje i kao
solunskog dobrovoljca koji je tada kao mnogi katolički Hrvati
vjerovao u jugoslavensku ideju. Poslije ubojstva Radića i "optužen
zbog projugoslavenstva, Stepinac ističe svoje hrvatstvo da bi
umirio crkvenu desnicu. Upravo će se ta desnica povezati s ustaškim
političkim pokretom", tumači francuskoj novinarki Drago Pilsel i
nastavlja kako "oduševljen stvaranjem hrvatske države kardinal
Stepinac nije isprva shvatio fašističku narav ustaškog pokreta.
Tek je 1942. uvidio da Ante Pavelić nije donio rasne zakone da bi
udobrovoljio Himmlera nego zato što je to sam htio. Kardinal je
najprije zarobljenik ustaških političkih struktura. Zatim osuđuje
sve, a režim se osvećuje ubijajući mu brata".
Među primjerima Stepinčeva zalaganja za progonjene dr. Jure
Butelja spominje da je spasio 10 posto zagrebačkih Židova, pomogao
mnogoj židovskoj djeci da dođu do Turske i Palestine i premjestio
jedan starački dom s 80 osoba u svoju rezidenciju izvan Zagreba.
Kao jedan od rijetkih koji izlaže suprotna mišljenja, bivši
komunistički prvak Stipe Šuvar priznaje da je Stepinac spašavao
Srbe i Židove, ali objašnjava činjenicu da ga Židovi nisu
proglasili Pravednikom time što su mu "intervencije bile
pojedinačne. Nije osudio pokolje Srba... Danas se kaže da je
prihvatio prekrštenja pravoslavnih Srba samo da bi ih spasio.
Trebao je Anti Paveliću reći da neće nikada pristati na prisilna
prekrštenja. On je bio dobar učenik pape Pija XII koji je bio
profašist opsjednut uništenjem komunizma."
Povjesničar i teolog Jure Krišto u izjavi za "Liberation" kaže da su
ratni ožiljci u današnjoj Hrvatskoj još tako svježi da je teško
pobuditi suosjećanje sa srpskim žrtvama ustaša: "Pravoslavci su se
(prilikom stvaranja NDH) opirali ideji hrvatske države jer su
smatrali da im je budućnost u vezama sa Srbijom. Ustaše su htjeli
promijeniti tu stvarnost", kazao je Krišto, i to, kako piše
francuska novinarka, "bez da je trepnuo okom". Prema Krištovom
mišljenju, "Stepinac se bojao da će dolazak na vlast komunista
značiti kraj ne samo Katoličke Crkve, već i Hrvata.
U svom činjeničnom okviru "La Liberation" opisuje ustašku
diktaturu i raspre koje su se vodile o broju žrtava, posebice u
Jasenovcu, te navodi prosudbu povjesničara Ive Goldsteina da se
broj žrtava u tom logoru kreće između 80 i 100 tisuća.
Novinar lista "Le Figaro" Joseph Vandrisse prenosi iz Vatikana
dojmove o velikim simpatijama pape Ivana Pavla II. za Hrvate i za
kardinala Stepinca. To je poštovanje ilustrirano izjavama i
propovijedima tijekom prvog Papina posjeta Hrvatskoj. Posebno se
ističe da je Papa, koji je imao 19 godina kada je njegova zemlja
napadnuta i koji je postao biskup s 38 godina, u Stepincu vidio
brata velikih biskupa srednje Europe - Tomašeka u Pragu,
Wyszinskoga u Varšavi i Mindszentya u Budimpešti - koji su imali
hrabrosti braniti slobodu savjesti pred napadima svake vlasti.
Katolički "La Croix" koristi Papin posjet da upozna čitatelje i sa
suvremenim životom Crkve i društva u Hrvatskoj, o njenoj socijalnoj
djelatnosti, komunikacijama itd. Što se tiče kardinala Stepinca,
dopisnica Christine Holzbauer-Madison je između ostalih
razgovarala i s dr. Ilijom Živkovićem: "Suočeni s kampanjom
dezinformacija, koja je trajala 50 godina, možemo se samo nadati da
će se ljudi držati činjenica". Nakon završetka Domovinskog rata
"stišali su se ekstremizmi. Ali sada treba dobiti bitku u glavama. I
to sada radimo!".
Jedini pravoslavni svećenik u Zagrebu Milenko Popović izjavio je da
se od 219 pravoslavnih svećenika, koliko ih je prije rata bilo u
Hrvatskoj, vratilo samo 23. Mitropolit Jovan, koji je, kao i svi
drugi vjerski visokodostojanstvenici, pozvan da bude nazočan
beatifikaciji, dao je diskretno na znanje da bi se radije pojavio
prilikom Papina posjeta Splitu.
(Hina) pp ii
031442 MET oct 98