NJ1.X.DIE WELT SCHARPING: LJUDSKA PRAVA

NJEMAČKA DIE WELT 1. X. 1998. Scharping: "Jedinstvena povijesna prilika" "Šef frakcije SPD-a u saveznoj njemačkoj skupštini Rudolf Scharping prvi je put skicirao smjernice crveno-zelene vanjske politike. Sa Scharpingom je razgovarao Karl-Ludwig Günsche. - Budući savezni kancelar Gerhard Schröder želi kontinuitet u vanjskoj politici - je li to moguće s obzirom na koaliciju sa Zelenima? = Nužno je da Njemačka ozbiljno shvati svoju povezanost s međunarodnom zajednicom te da prihvati svoju međunarodnu odgovornost. Nijedna njemačka vlada - neovisno o svom sastavu - neće to moći izbjeći. - No, dosad su vanjskopolitičke i sigurnosnopolitičke pozicije Zelenih uvijek iritirale naše saveznike. Zašto bi u tom pogledu trebala nastupiti promjena? = Treba biti pošten i reći da smo svi mi u Njemačkoj prevalili preko leđa dijelom težak proces rasprave i učenja. I koalicija, smijenjena na izborima, sukobljavala se interno oko uloge skupštine u pitanju sudjelovanja njemačkih vojnika u vojnim akcijama pod mandatom UN. Taj je sukob dosegnuo čak razinu saveznog ustavnog suda koji ga je i razriješio. Bundeswehr je 'parlamentarna vojska'. Ni mi socijaldemokrati nismo težili što jednostavnijem rješenju. No, kod nas je proces učenja završen dok je kod Zelenih djelomično još u tijeku. U tom pogledu vrijedi rečenica Kurta Schumachera: stvarnost je najbolji učitelj. SPD će se u svakom slučaju pobrinuti da njemačka vanjska i sigurnosna politika ostanu apsolutno pouzdane. Zeleni bi trebali znati da SPD ne raspolaže samovoljno ni Bundeswehrom ni NATO-om. - Pri dosadašnjim promjenama vlade nikada se nije postavljalo pitanje vanjskopolitičke pouzdanosti. Sada se raspravlja hoće li ministrom vanjskih poslova postati Joschka Fischer iz redova Zelenih. Ne bi li to bio signal inozemstvu, koji bi bar privremeno zacijelo izazvao nezadovoljstvo? = Ni na koji način ne želim sudjelovati u kadrovskim špekulacijama. Naime, važnije je sljedeće: sve reakcije međunarodne zajednice, ali i burze i financijskih tržišta, bile su u najmanju ruku pozitivne, u pojedinim slučajevima čak i obilježene radošću. To mi pokazuje da je najnovija promjena vlade i u pogledu vanjske, europske i sigurnosne politike gotovo u pravilu bila popraćena nadama, a tek u ponekom slučaju opreznim iščekivanjem. - U Europi uglavnom vladaju socijaldemokratske vlade. Olakšava li to proces integracije? = Da. Suočavamo se s jedinstvenom povijesnom situacijom: nikad dosad nisu u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj bile na vlasti vlade istih stranačko-političkih obilježja. To je jedinstvena povijesna prilika i odgovornost. Imamo zajedničku priliku da stabiliziramo gospodarstvo, da radu i izobrazbi izborimo primjerenu vrijednost, da ojačamo europsku demokraciju i da suzbijemo europsku birokraciju. Na taj način dnevni red običnih ljudi postaje dnevnim redom politike. Na taj će način Europska unija biti još bolje pripremljena za proširenje, a perspektive kandidata za pristup postat će jasnije. - Schröder je najavio da njegova vlada neće sve raditi drugačije već da će puno toga raditi bolje. Što se može i mora bolje raditi u vanjskoj politici? = Bolje ćemo iskorištavati izvanrednu stručnost, okupljenu u ministarstvu vanjskih poslova, no što je dosada bio slučaj. Ukratko, stvarni su uzroci međunarodnih kriza, međunarodnog terorizma, rata i građanskog rata puno dublji. Nailazimo na dva velika kompleksa: na sve veći strah, koji proizlazi iz nesigurnih egzistencijalnih osnova i sve češće izaziva fanatizam, ratove i građanske ratove. Drugi kompleks čine ekonomsko-ekološke opasnosti. Dakle, Njemačka će se snažnije angažirati u međunarodnoj suradnji - uključujući i međukulturalni i međuvjerski dijalog - a ponajprije na području promicanja ljudskih prava. Ne želim osuđivati Helmuta Kohla nakon završetka njegova kancelarskog mandata - i on ima svoje zasluge. No, razvoj demokracije i poštivanje ljudskih prava treba ozbiljnije shvaćati, pa i u okružju međunarodne gospodarske premreženosti. - Hoćete li pokrenuti nove inicijative u transatlantskom odnosu? = Dopustite mi da prvo nešto kažem o Europi, pa i o odnosu između Francuske i Njemačke. Već sam se prije dosta vremena založio za sklapanje novog Elizejskog sporazuma te me veseli što danas obje strane - i francuska i njemačka - aktualiziraju taj prijedlog. Zašto ne bi postojalo više dvojezičnih škola, više njemačko- francuskih sveučilišta, razmjena pri izobrazbi i zajednički tehnološki projekti? Možemo biti globalni konkurenti što se tiče TGV (francuski Train á Grande Vitesse - brzi poslovni vlak - op. prev.) i ICE (Inter-City Zug - njemačka varijanta poslovnog vlaka - op. prev.) ali bolje je da surađujemo nego da radimo jedni protiv drugih. Isto vrijedi i za odnos prema Velikoj Britaniji. Ako Europa zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku smatra ne samo povijesnim izazovom već i stvarnošću koju treba postupno ostvariti, moramo zajednički definirati naše interese. Stoga se zalažem da Njemačka uvijek promiče i definira svoje opravdane nacionalne interese na način koji će biti prihvatljiv europskoj zajednici. - A gdje je u svemu tome mjesto SAD? = Treba u prvom redu bolje uskladiti odnose između Njemačke i Europe na jednoj i SAD na drugoj strani. Primjerice, nesuglasice između Europe i SAD u pitanju Irana mogle su biti izbjegnute da se stara njemačka vlada potrudila uspostaviti bolju koordinaciju. Euroatlantske odnose treba razviti iz sadašnjih europocentričnih u odnose globalnog partnerstva. To će rezultirati brojnim novim inicijativama ali Europska unija mora prethodno stvoriti još neke pretpostavke. Moramo se sve snažnije razvijati iz uloge zaštićenog u ulogu ravnopravnog partnera. To je vizija koju je prvi izgovorio ondašnji američki predsjednik Kennedy u govoru, održanom na mostu nad Altantikom i oslonjenom na dva podjednako snažna uporišta. Ostvarenje te vizije pretpostavlja Europsku uniju koja će biti djelotvorna na svjetskim tržištima i u svjetskoj politici. - Kako će se razvijati odnos prema Rusiji? = Njemačko-ruski odnosi uopće me ne brinu. Bit će stabilni a možda će se čak i poboljšati. Brine me razvoj događaja u samoj Rusiji. Posrijedi je nešto više od gospodarske krize - istodobna duboka institucionalna kriza. Mafijaške strukture, korupcija, nesposobnost vlade da uredno raspolaže novcem, nedostatna nezavisnost pravosuđa - nedostaje još puno toga što čini normalnu demokraciju." 020334 MET oct 98