RDW-NJEM VANJSKA POLITIKA-30. IX.

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 30. IX. 1998. Budućnost njemačke vanjske politike "Paralela baš upada u oči. Kad je savezni kancelar Helmut Kohl 1982. proglašen kancelarom, još je istoga dana bio gost u Elizejskoj palači. I Gerhard Schroeder postavio je jasan prioritet kad je odlučio da svoj prvi nastupni posjet napravi Parizu - još prije svoga izbora za novog kancelara. Njemačko-francuski odnos i dalje je simbol za ono što svijet podrazumijeva pod Europom: za nastavak europskog procesa ujedinjenja, kao i za predstojeće proširenje zajednice na istok. Za to nema alternative. Schroeder to vrlo dobro zna jer je od početka uveo pojam vanjskopolitičkog kontinuiteta, također stoga da bi unaprijed spriječio moguća strahovanja u inozemstvu. To tako očito isticanje kontinuiteta u njemačkoj vanjskoj politici nekim bi promatračima moglo biti pretjerano. Jer na tom području postojale su i postoje razlike između socijaldemokrata i kršćansko-liberalne koalicije tek u nijansama. Veliki temeljni potezi vanjskopolitičke orijentacije uglavnom će ostati isti - kakvi su sada: bliski odnosi Bonna i Pariza koji su više od svrhovitog partnerstva. Ne uvijek glatko ali u biti solidno transatlantsko partnerstvo. I - jednako važno po redoslijedu - trajan konstruktivan odnos s Rusijom. U Europi bi se težišta ipak mogla sukcesivno pomicati. S jedne strane su poznate sklonosti Gerharda Schroedera njegovu uzoru Tonyju Blairu. Novi će kancelar u Bonnu nastojati London u buduće jače povezati u dosadašnji dvostruki kolosijek Bonn-Pariz i iz toga iskovati nov trokut sila. Za Europu bi to na mnogim područjima čak bila prednost. U svakom slučaju njemački bi naglasak pritom mogao postati samostalniji. Primjerice, u financiranju europske birokracije. Nijemci snose oko trećine tih opterećenja. To neće moći trajno ostati tako, baš zbog proširenja EU na istok. No i izvan Europe njemačka bi se vanjska politika mogla malo samosvjesnije oblikovati. Njemački interesi koji su proteklih godina bili tematizirani sramežljivo i prikriveno, mogli bi se u buduće otvorenije definirati i zahtijevati. To vjerojatno uključuje i jači angažman Nijemaca u globalnopolitičkoj suodgovornosti. Članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a u tom smislu i dalje je cilj kojeg ni Gerhard Schroeder neće izgubiti iz vida. Schroeder će isto tako još prije kancelarskog izbora otputovati u SAD. No već sam taj redoslijed jasno pokazuje gdje su prioriteti novog saveznog kancelara. Posjet Tonyju Blairu mogao bi za Schroedera biti nešto poput osjećajne stvari. Za Moskvu su naglasci bonnske politike nepromijenjeni, iako će muško prijateljstvo između Borisa Jeljcina i Helmuta Kohla biti raskinuto. I na posljetku u Washingtonu se Schroeder već prije nekoliko tjedana predstavio kao kandidat za kancelara. Tamo će u prvom planu biti ponajprije pitanje kako njemačka vlada stoji sa sigurnosnom politikom, to više što se ne može isključiti da ministarstvo vanjskih poslova u Bonnu preuzme koalicijski partner SPD-a, Zeleni. Joschka Fischer, koji tu visoko kotira kao kandidat, pokušao je ublažiti te dvije neuralgične točke na tom području. Da se za sada ne raspravlja o uklanjanju NATO-a; pritom je naglasak očito na riječi 'za sada'. Zeleni će nastaviti i moguće mirovne akcije Bundeswehra, pod pretspostavkom da će biti isključivo zbog 'održavanja mira' i pokrivene mandatom UN-a.(...) Pogled se ne smije suziti na nastupne posjete koje će budući kancelar obaviti kod važnih partnera. (...) U prvom polugodištu iduće godine Nijemci su predsjednička sila u EU. Međunarodna pozornica nudi osim toga obilje termina. Helmut Kohl se 1982. još mogao pouzdati u iskusnog Hansa-Dietricha Genschera. Gerhard Schroeder nema nikog sličnog" - piše među ostalim Guenther Schmidt- Breer. 010211 MET oct 98