FAZ-DAN OTVORENE DŽAMIJE-28. IX:

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 28. IX. 1998. Dan otvorene džamije "Je li islam u Njemačkoj prijetnja? Mogli bi u to povjerovati oni koji ozbiljno shvaćaju izjave političara koji - kako je nedavno groteskno rečeno u neformalnom papiru CSU-a koji nije namijenjen objavljivanju - upozoravaju na 'islamsku republiku Njemačku'. Prošle godine došlo je do nesporazuma jer su muslimani citirali rečenicu predsjednika saveznog ureda za zaštitu ustava Frischa da je islam 'najveći problem' za unutarnju sigurnost Savezne Republike. Nakon što se saznalo da Frisch time nije mislio na vjeru islama nego na islamističke ekstremiste i teroriste i da je bio pogrješno citiran, predstavnici muslimana u Njemačkoj su mu se ispričali. 'Dan otvorene džamije' kad je oko pet stotina muslimanskih prostora za molitvu bilo dostupno javnosti, dao je uvid u vjerski život više od dva i pol milijuna muslimana u Njemačkoj. I ove godine, prvog vikenda u listopadu, održat će se dan otvorene džamije. On je i nužno potreban jer se stanje, iako ne dramatično, ipak malo zaoštrilo, ponajprije poslije najnovije odluke Baden- Wuerttemberga da se jednoj kandidatkinji zabrani preuzimanje mjesta učiteljice jer nije bila spremna skinuti rubac s glave. Predstavnici islama u Njemačkoj govorili su o otvorenoj diskriminaciji njihove vjere, iako je odluka daleko iza prakse u tako reći klasično-laičkoj Francuskoj, a i puno je liberalnija od najnovijih odluka u Turskoj. Tamo je sada čak i studenticama zabranjeno nositi rubac. Učitelje koji bi to dopustili, treba smjesta otpustiti. No spor je samo simptom. Bi li u Njemačkoj trebalo graditi nove džamije s minaretima da bi se slika gradova znatno izmijenila? Treba li, kako je uobičajeno u islamskom svijetu, dopustiti glasni javni poziv na molitvu (ezan)? To su pitanja o kojima se sada spori u Njemačkoj, ne bez uzbuđenja. Muslimani mogu nesmetano prakticirati svoju vjeru, no ponajprije konzervativni među njima teško shvaćaju u kojem su se smjeru razvijala zapadna društva. S druge strane, mnogi Nijemci u svakoj ženi s rupcem odmah vide duh fundamentalizma i islamizma. Pokazuje se da samo temeljito poznavanje drugih daje priliku za pronalaženje rješenja. Povijest islama u Njemačkoj seže od nepostojanja do masovnog fenomena. Do šezdesetih godina islam praktički nije bio nazočan, ako se ne računaju studenti iz islamskih zemalja i male skupine vjernika među koje su spadali i neki njemački obraćenici. Danas je poslije kršćanskih crkava najveća vjerska zajednica u zemlji. Broj džamija i molitvenih prostora veći je od dvije tisuće, s tendencijom rasta. Njemački islam organiziran je u obliku udruga. Nedostatna integracija pretežno turskih muslimana, o čemu se rijetko otvoreno govori, ima veze s islamom. 'Nijemci samo pitaju što je ispravno, a što pogrješno', rekao je nedavno jedan poznati turski pop pjevač. 'Mi naprotiv još uvijek pitamo što je grijeh a što nije, što Bog dopušta a što ne.' Takva stajališta puno više rasvjetljavaju nego teološke ili vjersko-povijesne definicije koje mogu biti sasma točne. Sa stajališta vjere, kršćani i muslimani, znači sljedbenici dviju - kako glasi poznata ali otrcana floskula - 'abrahamističkih vjera', mogu se zbližavati. Na razini zajedničke vjere u Boga moguće je razumijevanje. Teže je ako se promatra različit razvitak zapadnih i islamskih društava. Ljudi u zapadnim demokracijama odani su svjetovnom, sve svjetovnijem individualizmu u kojem se vjerske zapovijedi ne poštuju ili se čak shvaćaju kao perfidan oblik određenja. Vjerska povezanost popušta, vjera je gurnuta u privatnu sferu. Stare crkve preuređuju se u gostionice. Čak je i elementarno vjersko znanje u mnogih svedeno na ništicu. Vlada izdiferencirani pluralizam pogleda na svijet koji obuhvaća i ateizam. U islamu su naprotiv procesi sekularizacije ostali izvanjski, vjerske tradicije i među nefundamentalistima uživaju veliki ugled i poštovanje. Vlastito je društvo još određeno ponajprije vjerom. Čak i ne baš osobito pobožni muslimani kao kulturni muslimani brane vrijednost i dostojanstvo svojeg tradicionalnog 'oblika života'. Tako je naime islam definirao poznati istraživač Ernest Gellner. Tamo gdje taj islamski oblik života treba biti sasma 'čist' i zakonom zaštićen, može doći do velikih teškoća u prilagodbi sasma drukčije usmjerenim zapadnim društvima i njihovim svjetovnim shvaćanjima" - piše Wolfgang Guenter Lerch. 290244 MET sep 98