FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 10.9.98. O ISLAMU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 10. IX. 1998. Islam u XXI. stoljeću "Iranski i afganistanski islamisti više nisu u dobrim odnosima. Nazočni smo takvom pljusku međusobnih optužba koji je obično uvod u još opasnije sukobe. Iranci žele na Afganistance primijeniti isto pravo koje je uzeo SAD kako bi kaznio njihove susjede, suparnike i neprijatelje koji su na vlasti u Kabulu. Uvijek treba imati pred očima zemljovid. Iran je imao samo četiri susjeda u doba Prvog svjetskog rata, za otomanskog, ruskog i britanskog carstva. Koja je država tada bila samostalna? Samo Afganistan. Danas Iran ima zajedničku granicu ništa manje nego s dvanaest država: Turskom, Azerbajdžanom, Armenijom, Rusijom, Turkmenistanom, Afganistanom, Pakistanom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Bahreinom, Kuvajtom i napokon Irakom. Najvažnija je granica s Afganistanom i Pakistanom na istoku. Iran je, na zapadu, dugih osam godina vodio rat protiv Iraka, a to je bio jedan od najkrvavijih ratova. Od tada se iranske postrojbe okreću prema istoku kako bi zaustavile napade talibana koje podupiru SAD i Pakistan. Na taj zamršeni Istok ne možeš doći s jednostavnim idejama, kao što je učinio De Gaulle na Bliskom istoku. Često se kaže da su se Amerikanci igrali vatrom kladeći se na afganistanske islamiste i pomažući im. To je istina, ali samo ako se podsjetimo na to da je Afganistan postao vrućom točkom svjetske geostrategije tek kad je (u prosincu 1979.) zemlju zauzela Crvena armija. To je trajalo sve do proljeća 1988. kad je potpisan ugovor o postupnom povlačenju sovjetskih snaga. Za suparništvom između dviju komunističkih stranaka iz sovjetskog razdoblja, nastupila je žestoka borba između različitih pokreta otpora, a zatim i strašan građanski rat koji je na vlast doveo glasovite talibane. Zanimljivo je na tome zemljovidu to što se tu usred islamskog svijeta otkriva područje koje nema ništa zajedničkog s arapskim Bliskim istokom, gdje je riječ, s jedne strane, o bivšim sovjetskim muslimanskim republikama, a s druge, o Saudijskoj Arabiji. Želja da se izvuče korist od nafte i borba za sveta mjesta obilježavaju ove zemlje koje stupaju u saveze s Indijom, Kinom i Zapadom već prema vojnim porazima i gospodarskim potrebama. Vjerska solidarnost, čak i unutar sunita i šijita, u ovom je slučaju puno manje važna od plemenskih, etničkih i nacionalnih trvenja. Zanimanje za ove sukobe je opravdano. Jedan od razloga zašto se trebamo zanimati za njih jest taj što stratezi XXI. stoljeća žele doznati u kojem se dijelu svijeta i u ime čega mogu dogoditi budući sukobi. Ti se stratezi često pozivaju na sociološke i novinarske radove i istraživanja. Neki, primjerice, kažu da će u sljedećem stoljeću muslimanski narodi nadići svoje podjele i stvoriti cjelinu koja će biti kadra za suočavanje sa Zapadom, napose s SAD- om. Moramo ipak primijetiti da se, barem za sada, muslimani posvuda sukobljavaju samo između sebe. Trenutni sukob između Irana i Afganistana najnoviji je dokaz za to. Zanimljivo je da se u tim sukobima vrlo često fanatični pristaše tradicije suprotstavljaju pristašama umjerenosti. Stoga je važno da se nerazumnom politikom u Iraku, Izraelu ili drugdje u svijetu oslobodilački pokret suvremenih i umjerenih muslimana ubuduće ne obruka poticanjem unitarističkih, šovinističkih i protuzapadnih okupljanja", kaže se u uvodniku Jeana Daniela. 110046 MET sep 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙