FRANCUSKA
LE NOUVEL OBSERVATEUR
10. IX. 1998.
Islam u XXI. stoljeću
"Iranski i afganistanski islamisti više nisu u dobrim odnosima.
Nazočni smo takvom pljusku međusobnih optužba koji je obično uvod u
još opasnije sukobe. Iranci žele na Afganistance primijeniti isto
pravo koje je uzeo SAD kako bi kaznio njihove susjede, suparnike i
neprijatelje koji su na vlasti u Kabulu.
Uvijek treba imati pred očima zemljovid. Iran je imao samo četiri
susjeda u doba Prvog svjetskog rata, za otomanskog, ruskog i
britanskog carstva. Koja je država tada bila samostalna? Samo
Afganistan. Danas Iran ima zajedničku granicu ništa manje nego s
dvanaest država: Turskom, Azerbajdžanom, Armenijom, Rusijom,
Turkmenistanom, Afganistanom, Pakistanom, Ujedinjenim Arapskim
Emiratima, Katarom, Bahreinom, Kuvajtom i napokon Irakom.
Najvažnija je granica s Afganistanom i Pakistanom na istoku. Iran
je, na zapadu, dugih osam godina vodio rat protiv Iraka, a to je bio
jedan od najkrvavijih ratova. Od tada se iranske postrojbe okreću
prema istoku kako bi zaustavile napade talibana koje podupiru SAD i
Pakistan. Na taj zamršeni Istok ne možeš doći s jednostavnim
idejama, kao što je učinio De Gaulle na Bliskom istoku. Često se
kaže da su se Amerikanci igrali vatrom kladeći se na afganistanske
islamiste i pomažući im. To je istina, ali samo ako se podsjetimo na
to da je Afganistan postao vrućom točkom svjetske geostrategije tek
kad je (u prosincu 1979.) zemlju zauzela Crvena armija. To je
trajalo sve do proljeća 1988. kad je potpisan ugovor o postupnom
povlačenju sovjetskih snaga. Za suparništvom između dviju
komunističkih stranaka iz sovjetskog razdoblja, nastupila je
žestoka borba između različitih pokreta otpora, a zatim i strašan
građanski rat koji je na vlast doveo glasovite talibane. Zanimljivo
je na tome zemljovidu to što se tu usred islamskog svijeta otkriva
područje koje nema ništa zajedničkog s arapskim Bliskim istokom,
gdje je riječ, s jedne strane, o bivšim sovjetskim muslimanskim
republikama, a s druge, o Saudijskoj Arabiji. Želja da se izvuče
korist od nafte i borba za sveta mjesta obilježavaju ove zemlje koje
stupaju u saveze s Indijom, Kinom i Zapadom već prema vojnim
porazima i gospodarskim potrebama. Vjerska solidarnost, čak i
unutar sunita i šijita, u ovom je slučaju puno manje važna od
plemenskih, etničkih i nacionalnih trvenja.
Zanimanje za ove sukobe je opravdano. Jedan od razloga zašto se
trebamo zanimati za njih jest taj što stratezi XXI. stoljeća žele
doznati u kojem se dijelu svijeta i u ime čega mogu dogoditi budući
sukobi. Ti se stratezi često pozivaju na sociološke i novinarske
radove i istraživanja. Neki, primjerice, kažu da će u sljedećem
stoljeću muslimanski narodi nadići svoje podjele i stvoriti
cjelinu koja će biti kadra za suočavanje sa Zapadom, napose s SAD-
om. Moramo ipak primijetiti da se, barem za sada, muslimani posvuda
sukobljavaju samo između sebe. Trenutni sukob između Irana i
Afganistana najnoviji je dokaz za to. Zanimljivo je da se u tim
sukobima vrlo često fanatični pristaše tradicije suprotstavljaju
pristašama umjerenosti.
Stoga je važno da se nerazumnom politikom u Iraku, Izraelu ili
drugdje u svijetu oslobodilački pokret suvremenih i umjerenih
muslimana ubuduće ne obruka poticanjem unitarističkih,
šovinističkih i protuzapadnih okupljanja", kaže se u uvodniku
Jeana Daniela.
110046 MET sep 98
SKV: Svijet u 4,30 sati
SKV: Hrvatska u 4,30 sati
Trump izdao naloge za promicanje izbora škola i ukidanje "antiameričkog" obrazovanja
Trumpov Pentagon se obrušio na umirovljenog generala Milleya
Merz ponovno isključio suradnju s krajnje desnom Alternativom za Njemačku
Najava događaja - fotografije - za četvrtak, 30. siječnja
Najava događaja - kultura - za četvrtak, 30. siječnja
Najava događaja - sport - za četvrtak, 30. siječnja
Najava - gospodarstvo - za četvrtak, 30. siječnja
Najava događaja - svijet - za četvrtak, 30. siječnja