LA REPUBBLICA 24. IX. ANALIZA TREĆEG PUTA - DAHRENDORF

ITALIJA LA REPUBBLICA 24. IX. 1998. Novi apostoli trećeg puta "Zvijezde nisu posebno naklonjene toliko najavljivanom skupu svjetskih čelnika u New Yorku posvećenom trećem putu. Sastanak se održao, kako je bilo zacrtano, u ponedjeljak na pravnom fakultetu sveučilišta u New Yorku, no predstava je bila zaklonjena Clintonovim videom, koliko god da se Hillary Clinton, koja je sjedila u prvom redu, trudila da nazočni na njega zaborave.(...) A predsjednik švedske vlade Persson nije uspio umaknuti činjenici da na nedjeljnim izborima i nije baš uspio postići pobjedu. Kao predsjednik vlade Jospin u Francuskoj, i, naravno, kao Romano Prodi, Persson sada ovisi o jednoj stranci koja se u političkoj lepezi smješta na krajnju ljevicu, što ih mora podsjetiti na krhkost njihovog novog projekta. Što je uostalom taj projekt? O njemu se mnogo pisalo, no dinamika trećeg puta nije postala jasnija. Kratkom pamfletu Tonyija Blaira, objavljenom istodobno s newyorškim sastankom, u podnaslovu stoji 'Nove politike za novo stoljeće'. Za nove laburiste sada sve mora biti 'novo', a što opravdava sumnju da je omot važan koliko i sadržaj. Što se tiče sadržaja on zvuči kao univerzalna sinteza: 'Moje viđenje 21. stoljeća predviđa politike koje će omogućiti pomirenja gledišta koja su u prošlosti pogrešno smatrana protivnima, domoljublje i internacionalizam, prava i odgovornosti, promicanje poduzetništva i obračun sa siromaštvom i diskriminacijom'. Te bi Blairove riječi mogle biti i dobra sinteza nove knjige njegovog gurua Anthonyija Giddensa iz londonske 'Scool of Economics'. Ipak, Giddensova knjiga sadrži jedan element koji je iznenadio promatrače koji prate Blaira. Posljednjih mjeseci Blair i njegovi savjetnici su treći put, vjerojatno, smještali između neoliberalizma i socijal-demokracije. Giddens govori o 'obnovi socijaldemokracije', i sada je socijaldemokracija povratila njihovu naklonost. Taj je stav usmjeren prema onima na ljevici koji bi inače mogli stati uz neku novu stranku koja bi mogla predstavljati prijetnju, kao što je Škotska nacionalne stranka koja se katkada naziva 'pravim laburistima', no na koju se ne odnosi činjenica da treći put sada predstavlja neku vrstu 'obnove socijaldemokracije'. Rezultat toga je pojava nove političke strukture. Tiskajući se oko centra dva projekta međusobno si konkuriraju. Prvi je projekt onaj neoliberalni, malo, mada ne i previše, promijenjen u odnosu na verziju Reagan-Thatcher. Drugi je onaj Clinton-Blairov neosocijaldemokratski. Oba odgovaraju izazovu globalizacije, jedan nekom vrstom tržišnog fundamentalizma, drugi umjerenom tržišnom filozofijom s elementima solidarističke naravi. Na obje strane preživjeli su, i štoviše dobivaju na snazi, mnogo radikalniji stavovi. Vjerojatno bi ih bilo pretjerano nazvati obnovljenim komunistima i obnovljenim fašistima, no jasno je da socijalistička ljevica i nacionalistička desnica igraju jaku ulogu na novoj političkoj pozornici.(...) U politici, dakle, postoji novi duh sporazumijevanja, odnosno, otklon od neoliberalističkog produbljivanja razlika. Neosocijaldemokrati sada se više brinu kako bi zauzeli mjesto na centru. Ili bi se trebalo kazati kako se sam centar malo pomaknuo na lijevo. Predstavlja li sve to ostariv temelj za novi međunarodni savez? Taj je novi duh nesumnjivo nazočan na mnogim mjestima. Stranke koje su ga preuzele često su tradicionalne stranke ljevice. No ono što sada zagovaraju nije toliko novo koliko njihovi protagonisti vole tvrditi. Kombinacija vrijednosti i pragmatizma koje zagovara Tony Blair bila je svojstvena, osim novima, i starim socijal- demokratima. Stoga stare organizacije, uključujući i socijalističku internacionalu, mogu prilično dobro poslužiti cilju povezivanja neosocijaldemokrata odasvuda. A ostaje i dosta prostora za manje isključiva gledišta, možda i liberalna, koja možda ne mogu naći odgovarajuću stranku, no koja su začin političkoj raspravi dok se polako ustoličije novo pravovjerje.", piše Ralf Dahrendorf. 250326 MET sep 98