LA REPUBBLICA 11. IX. REPORTAŽA IZ BOSNE

ITALIJA LA REPUBBLICA 11. IX. 1998. Bosna, mladi bježe - 'Ukrali su nam budućnost' "(...)Gotovo tri godine nakon daytonskih sporazuma i rata koji je razdirao Bosnu od 1992. do 1995., ne vide se znatniji znaci političkoga poboljšanja ili nekog samostalnoga gospodarskog oporavka.(...) U biti, u ratu za koji svi kažu da su ga izgubili, Srbi stoga što je ujedinjenje sa Srbijom dalje nego ikada, Hrvati jer ih je 'rat u ratu' vođen protiv Muslimana diskreditirao pred svijetom, Muslimani jer su više od svih pretrpjeli opsade, istjeravanja, genocid, Sarajevo je jedini grad koji je nešto dobio. Odolio je opsadi, branitelji na brdima zadržali su položaje, a narod, izgladnio, bez vode i struje, zatočen u gradu, nije popustio. Grad nije bio podijeljen kao što je to htio Karadžić, opsjedatelji su se morali povući, četvrti koje su zaposjeli tijekom rata bile su vraćene braniteljima, ponovno su uspostavljene veze sa svijetom, ceste i telefonske veze su ponovno otvorene. Pa ipak, kaže jedna studentica, Aila, kakav razlog danas imaju mladi da ostanu u Bosni? Demokracije nema, i stoga nitko ne misli da može stvarno utjecati na sudbinu svoje zemlje. A demokracije nema zbog Daytona, koji je stvorio sustav temeljen na etničkoj podjeli, i zbog toga što je izostala svaka mogućnost kompromisa u 'središnjim' institucijama, u kojima predstavnike imaju dva 'entiteta' (jedan srpski, a drugi hrvatsko-muslimanski) koji čine Bosnu, međunarodna zajednica, napokon, počela je Bosnom upravljati kao protektoratom.(...) Pred izbore, koji će se održati u subotu i nedjelju, Westendorp je usporio ritam reforma, plašeći se da ne izazove reakcije koje bi išle u prilog nacionalističkijim strankama koje se protive Daytonu. Međunarodna zajednica ima više vremena nego Bosanci. Ide polako. Dotle Bosna riskira da joj jedan naraštaj otiđe van. Mladi, kaže Aila, vidjeli su da su se ratom okoristili najgori, a da su svi ostali izgubili.(...) I zapadnjaci su izgubili nadu da će ovi drugi izbori (glasuje se za tri člana zajedničkog predsjedništva, za skupštinu dvaju entiteta i za središnju skupštinu) na vlast dovesti mlađe i manje nacionalističke političare: kada su ljudi zbunjeni ili ne idu glasovati, ili glasuju za nacionalističke stranke za koje su do tada glasovali, a koje im daju osjećaj bolje zaštite. Ostali, umjereniji, laičkiji, nemaju izgleda. Činilo se, primjerice, da se podijelila hrvatska nacionalistička fronta. Bosanski Hrvati se prave da prihvaćaju Dayton, no zapravo oni najviše priječe proces pomirbe. OESS je s njihovih popisa izbrisao 15 kandidata jer zagrebačka televizija, koja ima svoje repetitore u Hercegovini, ne poštuje ni jedno demokratsko pravilo izborne kampanje. Krešimir Zubak, predstavnik bosanskih Hrvata u zajedničkom predsjedništvu, prijavio je to stanje, prekinuo odnos s predsjednikom Tuđmanom, i izjasnio se spremnim surađivati na ostvarenju daytonskih sporazuma. No čini se da su mu tvrdi nacionalisti iz Hercegovine uspjeli zapriječiti put. Jedino ime koje bi se u zajedničkom predsjedništvu moglo promijeniti vjerojatno će biti ime Momčila Krajišnika, kako bi ga nadomjestili kandidati koji propovijedaju umjereniji nacionalizam od onog Karadžićeva.(...) Već godinama svi ponavljaju da bi pravi lijek za pomirenje u Bosni bilo uhićenje zločinaca, no čini se da se Zapad još nije u to uvjerio", piše Vanna Vannuccini. 140308 MET sep 98